Na studijskom danu svećenika imenovani splitsko-makarski nadbiskup Križić prvi put se obratio kleru

Povodom zasjedanja XVI. redovite biskupske sinode o temi sinodalnosti u Crkvi, ove godine je prigodno odabrano da središnja tema studijskoga dana bude upravo sinodalnost Crkve.

Susret je započeo euharistijskim slavljem u kapeli Milosrdnog Isusa kojega je predvodio Apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimir Puljić u koncelebraciji s novoimenovanim splitsko-makarskim nadbiskupom Zdenkom Križićem, umirovljenim splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem, generalnim vikarom don Franjom-Frankopanom Velićem, ministrom Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Markom Mršom te osamdesetoricom ostalih svećenika. Liturgijsko pjevanje i sviranje predvodio je maestro don Šime Marović.

Na početku misnog slavlja mons. Puljić pozdravio je sve prisutne, na poseban način imenovanog nadbiskupa Križića koji je po prvi put, od imenovanja, slavio misu zajedno sa svećenicima Splitsko-makarske nadbiskupije te im uputio svoju pastirsku riječ.

Mons. Križić započeo je homiliju biblijskom pričom iz Djela apostolskih kada je Pavao doživio susret s Uskrslim Kristom te ga on šalje u Damask. Pavao je upitao Gospodina što mu je činiti kada dođe u Damask, no on mu nije dao odgovor. Naime, i u duhovnom životu nikome Gospodin ne daje servirano sve što treba činiti već se svijetlo Božje dobiva u hodu i u zauzetom traženju, istaknuo je u uvodu.

„Ono što zasada znam sigurno je da Bog od nas traži trajnu zauzetost na duhovnom planu, kako na osobnom, tako i na razini nadbiskupije. To je temeljna potreba svake naše mjesne Crkve. Bez toga sve je drugo u nemaloj opasnosti“, kazao je nadbiskup. Iluzija je misliti da će se napraviti značajni koraci na planu sinodalnosti bez ozbiljnije duhovnosti. Bez duhovnosti, maha može uzeti samo individualizam, osobni interesi i kritizerstvo. Perspektiva, gdje treba smjestiti cjelokupni pastoralni napor, je svetost jer je ona više nego ikada primarna pastoralna hitnost i prioritet. Središte, svakog pastoralnog nastojanja, pa tako i sinodalnog hoda, ima izvorište u Evanđelju i životu Isusa Krista kojega treba nasljedovati. To je program koji se ne mijenja s promjenama vremena i kultura.

„Bez svetih svećenika, bez svećenika jake vjere i iskustva Boga, budućnost Crkve je neizvjesna“, kazao je. „Možda će netko reći da budućnost Crkve nije tako neizvjesna jer imamo jamac da je ni vrata paklena neće nadvladati. Sve je to Isus znao, no usprkos tom jamstvu kojega je dao, postavio je pitanje hoće li Sin Čovječji uopće naći vjere kada opet dođe na Zemlju? Isus je svojim učenicima povjerio odgovornost za budućnost Crkve, a ti njegovi učenici danas smo mi, svećenici i biskupi. Od nas zavisi budućnost vjere našega naroda i toga moramo biti svjesni“, istaknuo je.

Nadbiskup se nadovezao na biblijsku priču o velikom svećeniku Zahariji koji, unatoč Božjem obećanju, nije povjerovao Bogu pa je zbog toga zanijemio te nije mogao udijeliti blagoslov narodu. On je bio veliki svećenik te je morao znati da su se u povijesti spasenja takve stvari, koje su i njemu obećane, ispunjavale. No, zbog njegove nevjere narod ostaje bez blagoslova. „Ostaje li naš narod danas bez blagoslova zbog naše nevjere? Ovo nam je poziv da preispitamo svoju posredničku ulogu tj. moramo stalno propitivati kakva je naša vjera, molitva, koliko nosimo Boga narodu i narod Bogu? Oskudijeva li, zbog mojeg odnosa s Bogom, naš narod s blagoslovom? Ima li naš narod povjerenje u nas svećenike i ima li potrebu dolaziti nam kako bi se preko nas posavjetovali s Bogom?“, zapitao se.

Nerijetko se u hrvatskim medijima izvještava kako Hrvati sve manje vjeruju i idu u Crkvu. No, to nas ne bi trebalo zabrinjavati. Uvijek je bilo otpadništva od vjere, pogotovo onih koji nisu bili dublje vezani uz vjeru i sakramente, i čija je vjera bila bazirana na pukoj tradiciji, ali bez iskustva Boga. Ono što se moramo svakodnevno pitati je – „Jesmo li mi postali uzrok njihova spoticanja?“

Nadbiskup je istaknuo da Papa u više navrata u obraćanjima svećenicima upozorava da se čuvaju kako ne bi postali svjetovni činovnici koji nemaju više što reći narodu. Svećenik bez odnosa s Isusom postaje smiješan u svom pozivu, a to narod vrlo dobro primijeti. „Svećenik može postići dva, tri doktorata, no ako ne zna nositi Isusov križ, doktorati ništa ne koriste. Svećenik, s kojim Crkva može računati, je onaj koji se približio ognju i dopustio da mu vatra ljubavi spali ambicije karijere i moći“, kazao je.

„Danas ljudi više no ikada imaju nostalgiju za Bogom, čeznu da im ga netko pokaže. Stoga, danas nije više aktualno pitanje ima li Boga već gdje je Bog? Odgovor na to pitanje velikim dijelom stoji i u našim rukama. Jesmo li kadri svojim životom ljudima pokazati Boga jer i danas ima, više nego što mislimo, onih koji traže i hvataju se za onoga koji ima odraz božanskoga. Koliki čeznu danas pronaći onoga koji je Boga već našao? Stoga, molim Boga, da budemo kadri pokazati ga ljudima našeg vremena“, zaključio je mons. Križić.

Nakon mise uslijedio je radni dio koji je moderirao pastoralni vikar mons. Nediljko Ante Ančić. Prvo se prisutnima obratio imenovani nadbiskup Križić. Nakon što je pozdravio sve prisutne i izrazio radost što može biti u zajedništvu sa svećenicima Splitsko-makarske nadbiskupije opisao je ukratko kako je došlo do njegovoga imenovanja za nadbiskupa. „Prije nekog vremena, nazvao je nuncij i rekao mi da moramo razgovarati o nekim zaostalim pitanjima. Bio sam jako zbunjen i nisam imao pojma što bi to značilo. Prvo sam pomislio da se nešto dogodilo povezano s biskupijom. No, nemalo sam ostao iznenađen kada mi je nuncij priopćio vijest. Iskreno sam ga pitao ima li smisla da čovjek od sedamdeset godina preuzme tako veliku odgovornost u tako velikoj nadbiskupiji. No, odgovorili su mi da je i sveti papa Ivan XXIII. bio imenovan za papu u poznim godinama i unatoč tome učinio je velika djela. Nisam mogao odbiti, jer premještaje i imenovanja nisam nikada ni kao redovnik odbijao, te sam u tome vidio volju Božju. Ako nešto i ne bude dobro, znam da nisam poduzimao ništa da dođem na tu poziciju, već mi je dano po Božjem proviđenju što sam u konačnici prihvatio iz poslušnosti. Nakon toga počeo sam na tu nakanu intenzivno moliti“, kazao je. U nastavku govora nadbiskup je izrazio nadu i povjerenje da će u splitsko-makarskim svećenicima i redovnicima imati dobre suradnike te se, također nada i moli, da će oni u njemu imati dobroga pastira. „Bez vas ne mogu učiniti ništa posebno. Samo u zajedničkoj suradnji možemo ići naprijed. Pa i ako ne budemo išli nekim brzim tempom važno je da se ne ide nazad.“ Na kraju govora preporučio se u molitve svih svećenika da njihova suradnja bude na dobrobit Crkve i naroda.

Kao uvod u tematsko predavanje, prisutnima se obratio apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Puljić o temi „Sinodski hod – kratko izlaganje o biskupskim sinodama“. Ukratko je opisao povijesni nastanak sinode. Naime, sinoda je trajna institucija koju je osnovao papa Pavao VI. Motuproprijem „Apostolica solicitudo“, 15. studenoga 1965. godine s nakanom da se širi i održava autentičan koncilski duh. Sinodalnost se ostvaruje na sinodama u partikularnim Crkvama, biskupskim konferencijama te na sveopćim sinodama. Također, Zakonik razlikuje opću redovitu, opću izvanrednu i specijalnu. Dosada je održano 15 općih sinoda biskupa, 11 specijalnih i 3 opće izvanredne. Nakon toga je ukratko opisan rad, teme i apostolske pobudnice koje su proizašle iz pojedinih zasjedanja.

U listopadu 2021. godine papa Franjo označio je početak sinodalnog hoda koji će trajati tri godine te je bio podijeljen u tri „hoda“ – dijecezanski, kontinentalni i sveopći, a obuhvatio je razna savjetovanja pod motom „pojedinci u slušanju drugih, a svi u slušanju Duha Svetoga“. Od 4. do 29. listopada ove godine u Rimu će se održati prvo opće zasjedanje XVI. redovite biskupske sinode o temi „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“. Nedavno je izišao i hrvatski prijevod pripremnog dokumenta „Instrumentum laboris“ koji sažima dosadašnje sinodalne procese u Crkvi i sabire pastoralne prioritete koji se nameću.

Središnji dio radnog dijela bilo je stručno predavanje kojeg je održao dr. sc. Jakov Rađa, profesor fundamentalne skupine predmeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, o temi „Prema sinodalnoj Crkvi. Od kolegijalnosti do sinodalnosti“. „Sazivajući Sinodu o sinodalnosti papa Franjo se vraća ključnom događaju našega vremena, a to je Drugi vatikanski koncil. Kada je nedavno papa bio upitan je li došlo vrijeme za Treći vatikanski koncil, papa je jednostavno odgovorio da još nije ostvaren sav potencijal onoga Drugoga. Na tom tragu treba promatrati događaje zasjedanja Sinode o sinodalnosti koja želi ostvariti one temeljne postavke sadržane u dogmatskoj konstituciji o Crkvi.“, istaknuo je u uvodnom dijelu.

Govor o sinodalnosti nije pokušaj da se nasilno demokratizira Crkva ili da se u nju uvede parlament koji će demokratskim putem izglasavati istine vjere. Zajedanjem Sinode o sinodalnosti Crkva se vraća na temeljnu intuiciju Drugog vatikanskog koncila, a to znači da se ponovno oživljava onaj odnos između Božjeg naroda i učiteljstva Crkve, kako je to zamislio Drugi vatikanski koncil u dogmatskoj konstituciji „Lumen gentium“.

Tri su sposobnosti karakteristične za Crkvu – proročka sposobnost karakteristična za Božji narod, sposobnost razlučivanja koja je vlastita učiteljstvu Crkve te sposobnost odlučivanja i upravljanja vlastita papi i zboru biskupa na čelu s papom. Upravo je potrebno pokrenuti kružni odnos između Božjeg naroda, učiteljstva Crkve i pastira. Sinoda o sinodalnosti je vraćanje na proročku karizmu gdje se osluškivanjem Božjeg naroda želi doprijeti do onoga što Bog želi i traži danas od Crkve. Sinodalnost je karakteristična napose bila u vremenima prve Crkve. Brojne su bile sinode i koncili gdje se definirala vjera i disciplina Božjeg naroda osluškujući taj isti vjerni narod. S ovim pontifikatom i Sinodom o sinodalnosti želi se u trećem tisućljeću vratiti korijenima. Dakle, Crkva koja je sinodalna je ona koja sluša Božji narod u njegovoj proročkoj dimenziji i pokušava razlučiti što Bog Crkvi danas želi reći po tome.

Na kraju programa svećenicima se obratio generalni vikar don Franjo-Frankopan Velić o aktualnostima u mjesnoj Crkvi te mons. Želimir Puljić koji je pozdravnim govorom i završnim osvrtom zaključio studijski dan. Zajedničko druženje svećenika nastavilo se zajedničkim ručkom u Duhovno-pastoralnom centru Vepric.