Budi dio naše mreže
Izbornik

Nadbiskup Vukšić predvodio misu povodom 30. obljetnice stradanja zeničkih Hrvata

Zenica (IKA)

Vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u suslavlju sa zeničkim župnicima predvodio je u nedjelju, 17. rujna euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Josipa u Zenici prigodom obilježavanja 30. obljetnice stradanja zeničkih Hrvata u Domovinskom ratu.

Na početku misnog slavlja sve okupljene pozdravio je don Davor Topić. Sjećamo se žrtava, njih 135 poginulih. Dostojno i pravedno jest da se sjećamo osoba iz prošlosti koje su hrabro nosile svoj križ i križ svoje obitelji, svojih sela, grada, križ svoga naroda. Kao narod svjesni smo istine i težine ovog događaja i njegove ranjivosti za sve nas. Svjesni rana našeg naroda i svih naroda u našoj zemlji – zato, ako bi trebalo ovu obljetnicu staviti u jedno geslo onda bih svakako volio da to bude: Sjećanje na okrutnost rata – zaziva budućnost mira, poručio je, među ostalim, don Davor.

U propovijedi nadbiskup Vukšić je, među ostalim, rekao: „Kršćanski vjernik zna da je njegova osnovna molitva Očenaša bitno obilježena oprostom i pomirenjem te da se u njoj cijela Crkva i svaki vjernik svaki put obraćaju Ocu nebeskom riječima: ‘Oprosti nama duge naše kao što i mi otpuštamo dužnicima svojim.’ I time posvema svjesno Božji oprost svojih slabosti, grijeha i svih drugih oblika svoga duga prema Bogu i ljudima uvjetujemo svojim oprostom onima koji su naši dužnici na neki od sličnih načina“.

„Isusovim odgovorom na Petrovo pitanje naviještena su dva osnovna načela kršćanskoga života i morala: oprost i pomirenje. Ta dva pravila su znak raspoznavanja kršćanskoga ćudoređa, prepoznatljive istine nauka i trebaju biti način života, dio identiteta i osobna duhovna iskaznica svakoga kršćanskog vjernika“, rekao je nadbiskup Vukšić.

Oprostiti, dȁ! Ali koliko puta? Na postavljeno Petrovo pitanje, a posebice na pogansko načelo neograničene osvete, odgovor je kršćansko načelo neograničenog oprosta. Suprotno pravilu neograničene osvete, koje je izrečeno brojevima „do sedam“ ili „do sedamdeset puta sedam“, i naspram načela ograničenog oprosta koje je izrečeno brojem „do sedam puta“, Isus je najprije obznanio svoje načelo neograničenog oprosta a potom ga, kao dobar pripovjedač, koji svoj nauk tumači brižljivo smišljenim slikama i primjerima, objasnio usporedbom o milosrdnom gospodaru i okrutnom dužniku.

Oprost i pomirenje na djelu je stanje kraljevstva Božjega. To je stanje u kojemu čovjekov život ravnaju Božja pravila o oprostu i pomirenju. Prema Isusovoj slikovitoj propovijedi o oprostu i pomirenju, kraljevstvo nebesko je „kao kad“ neki dužnik svom jednako za ovu zgodu opisanom gospodaru duguje čak 10.000 talenata. Bio bi to nezamislivo veliki dug, kojega dužnik nikako nije bio u stanju vratiti. Naime, prema izračunima stručnjaka za biblijska pitanja, već jedan talent u Isusovo vrijeme iznosio je plaću za otprilike 6.000 radnih dana, a deset tisuća talenata bio bi dug kojega je teško i izračunati. A naspram tomu jedan denar iznosio bi otprilike plaću za jedan radni dan, pa se dug od sto denara zaista mogao vratiti, rekao je vrhbosanski nadbiskup.

„Prispodoba o okrutnom dužniku opisuje odnos Boga prema ljudima i ljudi prema Bogu, a oslikava i odnos ljudi između sebe. Milosrdni gospodar je slika Boga što oprašta, a okrutni sluga je slika zlobnoga čovjekova srca, koje odbija oprostiti svojim dužnicima i pomiriti se s njima. Njezina je poruka da ljudi trebaju opraštati jedni drugima kao što Bog oprašta sve njihove dugove i da Bog uskraćuje svoj oprost jedino pred zlobnim srcima, koja ne znaju oprostiti svojim dužnicima. Jer samo oprost i pomirenje izgrađuju i jačaju povjerenje“, kazao je nadbiskup.

Na misi je pjevao župni zbor pod ravnanjem s. Andreje Dujić.