Susret je počeo božićnom pjesmom te navještajem Evanđelja. Pozdravivši sve nazočne, među kojima je bio i predstojnik Ureda za katoličke škole Ivica Žuljević, požeški biskup Antun Škvorčević je istaknuo da naviješteno Evanđelje predstavlja Nikodema, čestitoga i učenoga farizeja, čovjeka otvorena i dobrohotna srca s kojim Isus raspravlja o važnom životnom pitanju. Progovorio mu je, naime, o mogućnosti i potrebi da se nanovo rodi.

Biskup je ustvrdio da se iz iskustva dohvaća da nitko nije konačno rođen onoga dana koji je u dokumentima naznačen kao datum rođenja. Osvrnuvši se na svetkovinu Isusova rođenja, upitao je sudionike skupa što zapravo znači „roditi se“. Kazao je da valja poći dalje od činjenice fizičke pojave na ovom svijetu u trenutku kad nas je majka rodila u krhkosti i malenosti novorođenčeta, kao i od činjenice fizičkog rasta i razvoja, tijekom kojeg se svake tri godine – nekada se govorilo svakih sedam godina – organizam potpuno promijeni i obnovi, kako uvjerava suvremena znanost, a da pritom u svojoj svijesti, u identitetu jedinstvene i neponovljive osobe ostajemo isti ljudi.

Spomenuo je da se može reći da čovjek razvija i fizički obnavlja tijekom trogodišnjeg ciklusa svojevrsnog umiranja, dok ne svane dan koji će biti zabilježen kao trenutak konačne smrti. To nas stavlja pred silno izazovnu činjenicu, da kroz to što čovjek umire, on zapravo osvaja život, rađa se.

Naglasio je da je Isus u razgovoru s Nikodemom stvarnosti rađanja i umiranja pristupio na drugačiji, božanski, način nego li se to redovito čini, upozorivši da neće ući u kraljevstvo nebesko, puninu života, tko se ne rodi nanovo odozgor.

U Isusu se čovjek nanovo rodio kad je on na križu položio sebe i umro za nas. Ljubav je, naime, umiranje, da bi život pobijedio. Dok pobornici zemaljskog kraljevstva trebaju čovjeka kao kotačić u proizvodno-potrošačkom procesu, Isus se s obzirom na nebesko kraljevstvo zauzima za drugačijeg čovjeka, koji ne živi od onoga što posjeduje, nego od onoga što on jest po oblikovanosti svoga duha, ustvrdio je mons. Škvorčević.

Rast duhom zapravo nije neko vlastito djelo, nego učinak djelovanja drugih s nama i na nama. U tom smislu biskup je podsjetio djelatnike katoličkih škola koliko oni rastu na razini života samom svojom otvorenošću, čestitim i neprijetvornim duhom, založenošću za djecu i mlade u školi, a napose svojom duhovnom komunikacijom i dijalogom s Bogom. Izrazivši uvjerenje da se Nikodem nanovo rodio i najviše izrastao kad je povjerovao u Isusa Krista i s njime uspostavio duboku duhovnu komunikaciju, biskup je pozvao djelatnike katoličkih škola da na ovom susretu, polazeći od svoga krštenja kao novog rođenja vodom i Duhom Svetim, provjere na kojoj je razini njihova duhovna komunikacija s Isusom Kristom.

Potaknuo ih je da izazvani Nikodemovim primjerom i oni svakoga dana druguju s Isusom Kristom i kroz dijalog s njime otvaraju se za one stvarnosti koje se ne mogu naučiti u školi, nego se postaje njihovim dionikom samo susretom u međusobnoj iskrenosti i dobrohotnosti. Kroz usvajanje znanja i druge oblike edukacije nauči se „nešto“, ali u susretima jednih s drugima, napose s Bogom u molitvi i svetim sakramentima postaje se „netko“. Potrebno je „roditi se odozgor“, zauzimati se da se u nama najprije događa duhovno, kako bismo mogli pomoći mladim ljudima da na pravi način rastu i u znanju, ustvrdio je biskup.

Naglasio je da je u tom smislu veoma važno da njihova molitva u katoličkoj školi ne bude tek posao jezika i usta, nego otvaranje transcendenciji, onostranosti, osobi Isusa Krista za susret, jer takvom svojom duhovnošću pokreću i mlade u svojim školama na duhovnost. Poželio je da im u tom smislu bude blagoslovljena nova 2024. godina, osobito drugo polugodište školske godine, te im je na čelu s predstojnikom Ureda za katoličke škole i ravnateljima zahvalio za sve što u svojoj požrtvovnosti nastoje činiti za djecu i mlade.

Nakon biskupovih riječi, djelatnici su poslušali predavanje pod naslovom „Pokretači promjena: Inspirativno liderstvo – zalet za uspjeh u učionici“ dr. sc. Kristijana Sedaka, višeg asistenta na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Dr. sc. Sedak započeo je tvrdnjom da su sve velike promjene počele s dobrim govornikom i time naglasio važnost kvalitetne komunikacije koja dovodi do kvalitetnijeg rada s učenicima, kvalitetnijeg radnog okružja i kvalitete uopće.

Prikazavši neke od najpoznatijih učitelja u povijesti čovječanstva, kao što su sam Isus Krist, Artistotel, Sokrat, Einstein ili Maria Montessori, postavljaju se pitanja što je njih učinilo najboljima, što im je zajedničko te se nameće pitanje koja je to uloga učitelja. Odgovori su u duhovnosti: oni su poučavali vrijednosti, pokazivali primjerom, nisu se bojali biti inovativni i revolucionarni, inspirirali su. Postaviti sebi prava pitanja, primjerice Kako znati da sam dobar učitelj?, raditi na razvoju empatije, prilagodljivosti i razumijevanju omogućit će nam da i sami postanemo uzor mladima i shvatimo da dodirujemo budućnost, a samim time i da je uloga djelatnika u školi u razvoju budućeg društva neizostavna i ključna.

Nakon kratke zajedničke okrjepe i promišljanja, djelatnici su se uputili u katedralu sv. Terezije na duhovni program koji je predvodio vjeroučitelj Katoličke gimnazije u Požegi Tomislav Dokoza. Susret je završio domjenkom u prostorima blagovaonice Katoličke osnovne škole.