Na susretu su sudjelovali skoro svi svećenici u pastoralu osim nekoliko spriječenih bolešću. Susret je započeo u katedrali zajedničkim klanjanjem pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom. Prikladnu meditaciju i duhovne poticaje za ispit savjesti predvodio je župnik i banjolučki dekan preč. Žarko Vladislav Ošap. Uslijedila je prigoda za pojedinačnu ispovijed.

Susret je koordinirao tajnik Sinodskog tima fra Domagoj Šimić. Na početku su prisutni izmolili Molitvu za sinodski hod, a zatim je banjolučki biskup Franjo Komarica kratko pozdravio i izrazio zahvalnost svim svećenicima za odrađeni posao i aktivno sudjelovanje.

Glavno izlaganje vodio je koordinator Sinodskog tima banjolučki pomoćni biskup Marko Semren. U uvodu je govorio o potrebi suvremene Crkve da se više bavi vizijama izazovnih znakova vremena, a manje čuvanjem struktura te da se pri tom nastoji sačuvati i iznova interpretirati sve ono zdravo i vrijedno u njezinoj dugoj tradiciji. Zatim je opširno prikazao dosadašnji biskupijski sinodski hod prema pisanim prikazima pastoralnih djelatnika, vjeroučitelja, redovnica i voditelja molitvenih skupina.

„Sinodalnost počinje u nama, promjenom mentaliteta, osobnim obraćenjem u redovničkoj zajednici, u župi, kući, na poslu, našim strukturama, a zatim se širi na službe i poslanje“, naglasio je biskup Semren. Pozvao je župnike da svoje župne zajednice uključe u sinodsko savjetovanje, slušanja, promišljanja i razlučivanja sukladno uputama Vademecuma i naputcima koje primaju od biskupijskog tima. Pri kraju iscrpnog izvješća naglasio je da je potrebno „kulturi ravnodušnosti i relativizma odgovoriti pastoralnom revnošću i davanjem prvenstva Bogu u svim svojim aktivnostima“.

Potom je uzeo riječ biskup Komarica. Podsjetio je da i Banjalučka biskupija kao i svaka druga Mjesna crkva „treba doživljavati svoj sinodski put shodno vlastitoj situaciji – vjerskoj, crkvenoj, materijalnoj, socijalnoj, strukturalnoj, društvenoj, političkoj. Sinodalnost treba zaživjeti na svim razinama i u cijeloj Crkvi“.

Podsjetio je svećenike na njihovu obvezu da unutar zajednice Kristovih vjernika trebaju prednjačiti svojim vjerodostojnim životom. Pozvao ih je da osobito razmisle što mogu bolje učiniti za porast i jačanje molitvenog i duhovnog života povjerenih im Kristovih vjernika. Također, poručio je da više u svojim zajednicama porade na buđenju novih duhovnih zvanja, pomaganju mladim bračnim parovima i mladim obiteljima, temeljitijoj i svestranijoj izobrazbi laika u duhu socijalnog nauka Crkve te sagledavanju pojave negativnih utjecaja iz inozemstva na vjernike, osobito na brakove, obitelji i na mlade. Zahvalio je Bogu i svima za „relativno“ zdravu i živu katoličku vjeru u svim župnim zajednicama.

Zatim se razvila diskusija u kojoj se razgovaralo o problemima i izazovima s kojima se brojni iseljenici suočavaju. Prevladalo je pozitivno mišljenje o stanju crkvenosti i prakticiranju vjere. Na kraju je izmoljena molitva za prestanak rata u Ukrajini. Susret je završio bratskim objedom.