Geslo Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije, koja je započela 2012., je “Sve obnoviti u Kristu (usp. Ef 1,10)”, a njime se želio oslikati duh poziva tadašnjeg pape Benedikta XVI. cijeloj Crkvi da se zauzme na putu nove evangelizacije.

S kardinalom Puljićem su koncelebrirali, između ostalih, apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto, vrhbosanski nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić, biskup šibenski i predstavnik HBK mons. Tomislav Rogić, biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, voditelji sinodskih povjerenstava generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, vlč. Šimo Maršić, fra Stipo Alandžak, fra Danimir Pezer, vlč. Josip Vajdner te generalni tajnik Sinode vlč. Mario Bernadić.

Na početku mise nadbiskup Puljić je izrazio zadovoljstvo što je nakon devet godina rada i priprema došlo vrijeme za otvaranje sinodskih zasjedanja. Potom je pozdravio nazočne biskupe, provincijale, svećenike, redovnike i redovnice kao i sve članove sinodskih povjerenstava te medijske djelatnike koji su euharistiju izravno prenosili.

Nakon misnih čitanja i naviještenog evanđelja u prigodnoj homiliji kardinal Puljić je istaknuo kako se euharistijskim slavljem u prvostolnici Srca Isusova svečano otvara zasjedanje Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije. „Stoga vas odmah na početku pozivam da se ujedinimo u molitvi za ovu mjesnu Crkvu vrhbosansku“, istaknuo je nadbiskup te potom podsjetio na kršćanske korijenje u BiH.

„Na ovim prostorima kršćanstvo se pojavilo dosta rano, kao što svjedoče arheološku tragovi poput bazilika u Brezi, stare bazilike na Barama (župa Solakova Kula) te arheološki ostaci u mjestima Uzdol, Lepenica, Sarajevo, Zenica, Oborci, Turbe kod Travnika, Čipuljići, Varvara, Dabrovine, Skelani“, naglasio je te dodao da nakon pokrštavanja Hrvata u VII. i VIII. st., dolazi do osnivanja Bosanske biskupije, o kojoj prvi pisani tragovi potječu iz sredine XI. st., a koja je oko 1060. i 1075., pripadala Splitskoj metropoliji, a kasnije Barskoj, odnosno Dubrovačkoj u XII. st.

„U XIII. st. u selu Brdu kod Vrhbosne biskup Povša dao je izgraditi katedralu Sv. Petra koja je posvećena 1244., a čiji oltarni kamen se nalazi u Zemaljskom muzeju dok je kopija u katedrali kao ambon“, dodao je kardinal Puljić te posvijestio kako dolaskom Osmanskog Carstva opstanak katoličanstva ozbiljno biva doveden u pitanje, a mnoge crkve i samostani bili su potpuno uništeni. Naglasio je kako tada misionarski i pastoralni rad obavljaju članovi Reda male braće ili franjevci, koji su uz velike napore i žrtve uspjeli preživjeli i opstati pod režimom sultanske vlasti, a predvodili su ih apostolski vikari.

„Dolaskom austrougarske vlasti Sveta Stolica je obnovila redovitu crkvenu hijerarhiju tako što je 1881. uspostavila vrhbosansku metropoliju koju su činile: Vrhbosanska nadbiskupija sa sjedištem u Sarajevu, i sufraganske biskupije Mostarsko-duvanjska sa sjedištem u Mostaru i Banjolučka biskupija sa sjedištem u Banjoj Luci. Nekoliko godina kasnije, 1890., u sastav metropolije ušla je i Trebinjska biskupija kojom otada upravlja mostarski biskup kao apostolski administrator“, rekao je kardinal koji je u nastavku govorio o stradanjima koja je tijekom 20. st doživjela nadbiskupija kojoj je na čelu, ali i ponovnim dizanjima iz pepela. Posebno je naglasio protjerivanje vjernika i sprečavanje njihova povratka.

“Osjećam potrebu kratko podsjetiti na neke činjenice iz naše ne tako davne prošlosti kako bismo lakše shvatili potrebu sazivanja Sinode, koja je, prije svega, poziv da se svi zajedno hrabro i odlučno zauzmemo oko oporavka i opstanka na ovim prostorima, po primjeru naših predaka koji su nam u baštinu ostavili vjernost Bogu, Crkvi, krsnom savezu, svojoj rodnoj grudi i obiteljskom ognjištu”, dodao je i naglasio kako mjesna Crkva ni od koga ne traži nikakve privilegije, nego želi uživati svoje pravo i slobodu te na istim prostorima ostati i opstati u zajedništvu vjere i sakramenata sa svojim biskupom kao članom apostolskog zbora i u zajedništvu s Petrom današnjih dana, odnosno s Rimskom Crkvom koja ‘predsjeda u ljubavi’ (KKC, br. 833-34)“, rekao je i nadalje posvijestio kako u svojim govorima o pripravi sinodalnosti sveopće Crkve papa Franjo poziva da se na području mjesne Crkve naglasak stavi na to da plod sinodalnosti proizilazi iz molitve, potom podstiče komunikaciju s Kristom, poglavarima i bližnjima te da stvara, kao treći plod, zajedništvo, što je izuzetno bitno u ratom poharanim vjerničkim zajednicama.

„Vrhbosanska nadbiskupija, kao i cijela Katolička Crkva u ovoj zemlji želi biti graditelj zajedništva i suradnje svih ljudi dobre volje, te uz pomoć svojih ustanova i članova naviještati i svjedočiti Radosnu vijest spasenja svakom čovjeku“, naglasio je kardinal i na kraju propovijedi rekao: “Prva sinoda Vrhbosanske nadbiskupije, koju danas svečano otvaramo, želi također dati svoj doprinos uklanjanju svih predrasuda i podjela, a nadasve potaknuti i ohrabriti svoje sinove i kćeri da se uz pomoć i snagu evanđelja zauzetije zalažu oko misionarskog i evangelizacijskog poslanja Crkve kako bi Božja riječ bila temelj, svjetlo i izvor nastojanja oko izgradnje kraljevstva Božjega već ovdje na zemlji.”

Nakon homilije nazočni članovi Sinode su položili Ispovijest vjere. Euharistijsko slavlje animirao je mješoviti zbor pod ravnanjem fra Emanuela Josića, a izravni prijenos iz sarajevske prvostolnice omogućili su BHRT i Radio Marija BiH.

Pred kraj euharistije izmoljena je Molitva za Sinodu te je kardinal zazvao Božji blagoslov na sudionike.

Sinoda jedan je od najvažnijih događaja za Vrhbosansku nadbiskupiju u proteklih 30 godina te će u bitnome odrediti budući put crkvene pokrajine. Podrazumijeva temeljitu duhovno‐katehetsku pripravu koja je obavljena, kako na župnoj, tako i na dekanatskoj i biskupijskoj razini. Budući da je Prvu sinodu Vrhbosanske nadbiskupije sazvao kard.inalPuljić 2012. ta je priprava trajala devet godina. Po sebi je predstavljala i organiziranje različitih sinodskih tijela – od Povjerenstva za pripravu, Tajništva, različitih ekspertnih grupa i povjerenstava, do konačnog ustrojavanja sinodske skupštine koja je vrhunac rada jedne biskupijske sinode.

Skupštinu čine svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici te će oni nakon pet zasjedanja donijeti zaključni dokument koji bi u bitnome trebao odrediti put kojim će Vrhbosanska nadbiskupija ići.