Smrt Benedikta XVI., kritike koje su se pojavile u nekim novijim knjigama, homoseksualnost koja „nije zločin“, osobno zdravlje koje je „dobro“ unatoč godinama, odnosi s Kinom, njemački Sinodalni put, izvještaji o zlostavljanjima isusovca Marka Rupnika. Brojna su i vrlo aktualna pitanja na koja se papa Franjo osvrće u novom intervjuu koji je 25. siječnja objavila američka novinska agencija Associated Press (AP). Prvi je to Papin razgovor nakon smrti njegova prethodnika Josepha Ratzingera 31. prosinca 2022. godine, o kojemu papa Franjo također govorio u svom razgovoru s dopisnicom Nicole Winfield koji se snimao 24. siječnja u njegovom Domu svete Marte.

Kad sam imao nedoumice, otišao sam Benediktu XVI.

Papa je opisao Benedikta XVI kao „gospodina“ te rekao da je njegovom smrću „izgubio oca“. „Za mene je to bila sigurnost. Suočen s nedoumicama, zatražio bih automobil, otišao bih u samostan i upitao“. Jorge Mario Bergoglio, ponovno upitan o njegovom mogućem povlačenju u mirovinu, kaže da bi, ako se ikada odrekne petrovske službe, bio „rimski biskup u miru“ te da bi otišao „živjeti u Casa del Clero u Rimu“. Smatra da „Benediktovo iskustvo“ već pomaže novim papama koji bi se odrekli službe da slobodnije pođu.

Papa Franjo je objasnio da je njegov prethodnik još uvijek bio vezan uz koncepciju papinstva: „Nije bio posve slobodan u tome, jer bi se možda htio vratiti u rodnu Njemačku i tamo nastaviti studirati teologiju. Ali učinio je sve da bude što bliže. I ovo je bio dobar kompromis, dobro rješenje.“

Kritika pomaže rasti

Papa se također osvrnuo na svoj pontifikat koji će 13. ožujka napuniti deset godina. Isprva su, objašnjava, vijest o jednom južnoameričkom papi mnogi u Crkvi i izvan nje dočekali s iznenađenjem, a onda su, kaže, „počeli uviđati moje mane i nisu im se sviđale“.

O kritikama koje su pristigle i koje su se u posljednjem razdoblju poklopile, u knjigama ili dokumentima koji su kružili među kardinalima potpisanim s pseudonimima, papa Franjo je kazao da bi za njega, kao i za svakoga, uvijek bilo bolje da nema kritika „radi mentalnog mira“. „Oni su kao osip, malo su dosadni, ali ih preferiram, jer to znači da postoji sloboda govora.“ Bitno je da se govori „u lice jer tako svi rastemo, zar ne“? Kritika je gora ako je „podmukla“, rekao je.

S nekim pristašama ovih kritika, papa Bergoglio kaže da je imao osobne razgovore. „Neki od njih su došli ovamo i da, razgovarao sam o tome. Normalno, onako kako se razgovara između zrelih ljudi. Ni s kim se nisam svađao, nego sam iznio svoje mišljenje i oni su iznijeli svoje. U protivnom se stvara diktatura distance, kako ja to zovem, u kojoj je ondje car i nitko mu ništa ne može reći. Ne, pustite ih da oni kažu jer druženje, kritika, pomaže rasti i da stvari idu na dobro.“

Razlikovati grijeh i zločin

U intervjuu su papu Franju zatim pitali o temi homoseksualnosti. Biti homoseksualac „nije zločin“ već je dio „ljudskog stanja“. O pravima neheteroseksualnih osoba je rekao: „Svi smo mi djeca Božja i Bog nas želi takve kakvi jesmo i sa snagom kojom se svatko od nas bori za vlastito dostojanstvo. Biti homoseksualac nije zločin“. Potom, kao što često čini u svojim propovijedima ili intervjuima, Papa je zamislio kako se odvija dijalog između dvoje ljudi. Netko bi mogao reći da je homoseksualnost grijeh. Odgovarajući na tu izjavu, Papa je objasnio kako je potrebno „najprije učiniti razliku između grijeha i zločina“, dodajući kako je „grijeh isto tako nedostatak milosrđa prema drugoj osobi“.

Bila je to početna točka kojom je Papa kritizirao zakone koje definira kao „nepravedne“ a kojima se kriminalizira homoseksualnost. „Mislim da postoji više od 50 zemalja koje imaju zakonsku kaznu, a od njih mislim da desetak, nešto više ili manje, imaju smrtnu kaznu. Ne imenuju to izravno, nego kažu ‚oni koji imaju neprirodna ponašanja/stavove‘“.

Zatim je Papa biskupima koji diskriminiraju neheteroseksualne osobe uputio poziv na drugačiji pristup. U tom smislu Papa podsjeća na Katekizam Katoličke Crkve te kazao „da osobe s homoseksualnim sklonostima moraju biti prihvaćene, a ne marginalizirane, praćene ako im se da mjesto“.

Nitko ne smije biti diskriminiran, kaže Rimski biskup. I to se ne tiče samo homoseksualnosti: „Ni najveći ubojica, najveći grešnik ne bi smio biti diskriminiran. Svaki muškarac i svaka žena moraju imati prozor u svom životu kamo mogu usmjeriti svoju nadu i gdje mogu vidjeti Božje dostojanstvo”.

Iznenađen i povrijeđen aferom Rupnik

U jednom se trenutku intervju usmjerio prema problemu zlostavljanja koji su počinili klerici. Papa Franjo je upitan o slučaju isusovca o. Marka Ivana Rupnika, poznatom umjetniku koji je u središtu optužbi za seksualno i psihičko zlostavljanje te zloporabu savjesti, koje protiv njega upućuju redovnice, a koja su se prema navodima dogodila prije 30-ak godina u Sloveniji, a potom i u Italiji.

„Bilo je to iznenađenje za mene, stvarno. Ovo, jedna osoba, umjetnik te razine, za mene je bilo veliko iznenađenje i rana“, rekao je Papa. Cijeli slučaj vodila je Družba Isusova, dok je vođenje procesa povjereno osobi zaduženoj za pravne poslove kod dominikanaca. Potom potvrđuje da nije imao ulogu u vođenju slučaja, već da je samo proceduralno intervenirao „u malom procesu koji je u prošlosti stigao do Kongregacije za vjeru“. Papa Franjo je objasnio da je dao smjernice da bi se dvjema serijama optužbi trebao baviti isti sud koji je ispitivao prve: „Da se nastavi s normalnim sudom… Inače se proceduralni putovi podijele i sve se pomiješa.“

Što se tiče činjenice da Vatikan nije odustao od zastare u ovom slučaju, Papa je usuglašen da je ispravno „uvijek“ se odreći zastare u slučajevima koji uključuju maloljetnike i „ranjive odrasle osobe“.

Kineski dijalog i njemački Sinodalni put

Papa je potom govorio o nizu drugih tema, među njima i diplomatski rad koji provodi Sveta Stolica. U tom smislu osvrnuo se na pitanje odnosa s Kinom te je ponovio: „Moramo hodati strpljivo.“ Što se tiče mogućih otvaranja, „poduzimamo mjere“: kineske vlasti „ponekad su malo zatvorene, ponekad ne“. „Bitno je da se dijalog ne prekine“, kazao Papa.

Za kardinala Zena, kojega je primio u Vatikanu 6. siječnja, kaže da je „fascinantan“: sada – primjećuje – obavlja svoj pastoral u zatvoru „i po cijele dane je u zatvoru. Prijatelj je komunističkih stražara i zatvorenika. Svi ga rado pozdravljaju. Čovjek je s velikim simpatijama“. On je hrabar – nastavlja – ali je i „nježna duša“ i plakao je kao dijete pred kipom Gospe od Sheshana koji je vidio u njegovom stanu u Domu svete Marte.

Glede njemačkog Sinodalnog puta koji nosi zahtjeve kao što su ukidanje svećeničkog celibata, žensko svećenstvo i druge moguće liberalizacijske reforme, papa Franjo je upozorio da postoji opasnost da eventualno postane štetno „ideološki“. Dijalog je dobar, ali „njemačko iskustvo ne pomaže“, kaže Papa, naglašavajući da je dosadašnji proces u Njemačkoj vodila „elita“ i da ne uključuje „sav Božji narod“. „Opasnost je da će ući nešto vrlo, vrlo ideološko. Kad se ideologija uplete u crkvene procese, Duh Sveti odlazi kući, jer ideologija pobjeđuje Duha Svetoga.“

Zdravlje i „milost humora“

U intervjuu nije manjkalo ni spominjanje njegovog zdravlja. Svoje zdravlje Jorge Mario Bergoglio ocijenio je kao „dobro“, s obzirom na njegovih 86 godina i unatoč činjenici da se „vratio“ divertikulitis zbog kojeg je operirao debelo crijevo u srpnju: „Ali pod kontrolom je.“ Papa je otkrio id da je imao manji prijelom koljena uslijed pada, zaliječenog bez operacije: „Koljeno, zahvaljujući dobroj terapiji i magnetskoj terapiji, laseru… kost je zarasla… Već hodam, pomažem si s kolicima, ali hodam“. Za njegove godine sve je to „normalno“. Našalio se potom: „Mogu ja i sutra umrijeti, ma daj, sve je pod kontrolom. Zdravlje mi je dobro. I uvijek molim za milost da mi Gospodin podari smisla za humor“, prenosi Vatican News.