1. Od srca vam čestitam svetkovinu Pedesetnice – Duhova! To je dan kad se Crkva očitovala svijetu i započela svoj povijesni hod. Uskrsli Gospodin ispunio je svoje obećanje dano učenicima: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“ (Dj 1,8). Duh Sveti učinio je živim ono što je Isus za vrijeme svoga zemaljskog života zasnovao, uveo ih je u svu istinu o njemu te je njihovo propovijedanje bilo razumljivo, a svjedočenje uskrsloga Gospodina vjerodostojno. Čudo je Duha Svetoga što se radosna vijest propovijeda po svem svijetu i što Crkva nije nestala u bezbrojnim protivnostima i progonima tijekom dvije tisuće godina. Navedenim riječima Gospodin nam je otkrio bȋt Crkve: ona je njegova, on je šalje po svem svijetu svim narodima svjedočiti njega živoga, uskrsloga u snazi Duha Svetoga, te ih krštenjem i drugim sakramentima pridruživati njegovu djelu spasenja. Prava Isusova Crkva stvarnost je vjere te u „Nicejsko-carigradskom“ obrascu nakon posvjedočene vjere u Duha Svetoga ispovijedamo: „(Vjerujem) i jednu svetu, katoličku i apostolsku Crkvu.“ U Apostolskom vjerovanju Crkva je također povezana s vjerom u Duha Svetoga: „Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu Katoličku.“ Crkva je stvarnost božansko-ljudska, nebesko-zemaljska, vidljivo-nevidljiva, znak i sredstvo općega spasenja, otajstvo koje srcem vjerujemo, a ustima ispovijedamo (usp. Rim 10,9).

Drugi vatikanski sabor uči da se Crkva koju vjerujemo očituje i ostvaruje u partikularnim crkvama ili biskupijama: „Biskupija je dio Božjega naroda koji je povjeren biskupu da ga u suradnji s prezbiterijem pastirski vodi, tako da taj dio Božjega naroda – prianjajući uz svojega pastira i od njega u Duhu Svetom okupljen po Evanđelju i Euharistiji – tvori partikularnu Crkvu; u njoj je uistinu prisutna i djeluje jedna sveta, katolička i apostolska Kristova Crkva“ (CD 11). Svetkovina Duhova potiče nas da se obnovimo u navedenoj svijesti vjere o našoj požeškoj mjesnoj Crkvi.

2. I ovom prigodom želio bih, draga braćo i sestre, zajedno s vama zahvaliti Bogu što nam je odlukom sv. Ivana Pavla II. pape omogućio da svoju pripadnost Isusu Kristu i njegovoj Crkvi ostvarujemo u svojoj Požeškoj biskupiji. Osim toga, želio bih zahvaliti svetom Papi što me je imenovao prvim njezinim pastirom i što sam kao član zbora apostolskih nasljednika na čelu s nasljednikom sv. Petra mogao 27 godina služiti Isusu Kristu i Božjem narodu ove mjesne Crkve. Svjestan svojih slabosti, uzdajući se u Božje milosrđe, nastojao sam vršiti ono što biskupska služba i poslanje iz vjere traže. Osobitu zahvalu izražavam dobrohotnim svećenicima, redovnicima i redovnicama te drugim vjernicima, čijom sam se vjerom ispunjao osobito na hodočašćima u marijanska svetišta u Voćinu i Pleternici, a suradnja mi je pomagala da mogu izvršiti svoje poslanje. Zahvaljujući njihovoj potpori i molitvama, nisu me obeshrabrile poteškoće koje sam susretao niti pojedinci na koje se može primijeniti Isusova riječ „i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi“ (Mt 10,36), a sv. Pavao ih svrstava među „lažnu braću“ (2 Kor 11,26). Poznato vam je da je papa Franjo zbog kanonske dobi prihvatio moje odreknuće od službe požeškoga biskupa te odlazim u mirovinu. No time ne prestajem biti dionikom zajedništva požeške mjesne Crkve, nego oslobođen tereta odgovornosti, u sakramentalnoj povezanosti s novim biskupom, ostajem s vama vjernik i molitelj za njezino dobro i blagoslov svakoga čovjeka u hrvatskoj domovini. Želja mi je i dalje biti na poseban način duhovno blizu onima koji trpe zbog bolesti ili koje druge nevolje, osamljenima, siromašnima, obiteljima – napose s brojnom djecom, prepoznajući u njima Isusovo lice.

3. Draga braćo i sestre! Upravo na svetkovinu Pedesetnice dijelim s vama radost što je papa Franjo za novoga požeškog biskupa imenovao mons. Ivu Martinovića, provincijala franjevaca trećoredaca glagoljaša, koji će biti zaređen za biskupa u subotu 8. lipnja ove godine u požeškoj Katedrali. U svojoj čestitci uputio sam mu i u vaše ime srdačnu dobrodošlicu i otvorenost kojom ga primamo, spremnost na suradnju u zajedničkom poslanju na njivi Gospodnjoj naše mjesne Crkve. Prigoda je prisjetiti se da su biskup i njegova služba također stvarnost vjere. Biskup Ivo ostvarivat će svoje poslanje kao član zbora apostolskih nasljednika na čelu s nasljednikom sv. Petra, u koji će biti uspostavljen snagom Duha Svetoga polaganjem ruku zagrebačkoga nadbiskupa i metropolita msgr. Dražena Kutleše, đakovačko-osječkoga nadbiskupa i metropolita msgr. Đure Hranića, i mene kao apostolskoga upravitelja Požeške biskupije te drugih biskupa. Pozivam vas da u pripravi za navedeno slavlje u svim našim župama uputite Bogu molitvu za našega novog pastira, da mu bude na pomoć u vršenju odgovorna poslanja. Na tu nakanu posebno ćemo moliti u svim našim crkvama na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, koja prethodi danu biskupskoga ređenja. Ono će se pak slaviti navedenoga nadnevka na spomendan Bezgrješnog Srca Marijina, kada ćemo našega biskupa Ivu povjeriti Isusovoj Majci da ga prati svojim moćnim zagovorom i ljubavlju.

Ređenje novoga biskupa događaj je od posebna značenja za našu mjesnu Crkvu te će se svaka župa Požeške biskupije tako organizirati da bude na njem zastupljena, a župnici će organizirati vjernike da za ovu prigodu zajedno s njima hodočaste u Požegu. Slavlje biskupskoga ređenja mons. Ive Martinovića bit će u požeškoj Katedrali, u kojoj se nalazi katedra požeških biskupa s koje vrše službu naučavanja. Trg ispred Katedrale bit će tako uređen da svaki sudionik slavlja može pratiti ono što se zbiva u crkvi. O svim tehničkim pojedinostima hodočašća župnicima su dostavljene informacije, s kojima će upoznati vjernike.

U predvečerje biskupskoga ređenja, u petak 7. lipnja o. g. u 19.30 pozvani smo sudjelovati na svečanoj službi večernjih hvala, nakon koje će biti održan duhovno-glazbeni program.

Radujući se susretu na slavlju u Požegi, sve od srca pozdravljam i blagoslivljam.