Počelo trodnevlje ususret Festi sv. Vlaha

Euharistijska slavlja trodnevlja predvodi i na njima propovijeda gvardijan samostana svetog Antuna u Puli fra Leopold Mičić. 

Da bismo upoznali živote svetaca, pogotovo onih koji su živjeli prije dosta stoljeća, uvijek je važno krenuti od onog sigurnog, a to je u njihovim slučajevima Isus Krist, kazao je na početku homilije propovjednik. 

„Sveti Vlaho nas uči ljubiti Isusa Krista. To je jedna i jedina bitna poruka svih svetaca: kako voljeti Krista“, poručio je propovjednik i skrenuo pozornost na riječi sv. Pavla o tome kako je sam bio spoznat. „Onaj koji nas spoznaje i do kraja ljubi je Isus Krist. Jedino što može dati sigurnost u našem životu je ljubav. Čovjek, kad u životu zna da je voljen, može sve.“ Kazao je i kako smo svi pozvani ostaviti se grijeh da u našim životima prebiva Isus Krist.

Božja ljubav treba osloboditi naš život, nastavio je propovjednik te dodao kako u svima nama postoji ono ljudsko što mrmlja i ne prihvaća do kraja Isusa Krista. „I danas u naš grad, u naše zidine, u naše živote dolazi Isus Krist“, naglasio je. Kad je Isus došao u Nazaret, došao je pun Duha Svetoga i takav je pristupio braći i sestrama. Dok je govorio lijepo svi su mu povlađivali. Pojasnio je da kad Isus nekad govori nerazgovjetno, u poslovicama, on tada u životima slušatelja „želi isprovocirati ljubav, kraljevstvo Božje, želi tebe dovući u tvoj život“.

Podsjetivši na riječi sv. Luke: Danas se ispunilo Pismo, propovjednik je primijetio kako smo mi uvijek negdje drugdje i ne živimo danas. „Mi često živimo jučer i živimo za sutra. Ali malo ljudi prepoznaje milosni trenutak – sada, a Bog djeluje sad. I sad na ovoj misli Bog govori i tebi i meni.“

Ljubav nije samo pitanje uha i očiju. Da bi ljubav postala prava čovjek mora zavoljeti cijelom osobom, dušom, onako kako Bog ljubi, ustvrdio je gvardijan Mičić. „Nazarećani su Isusa poznavali očima, ušima, znali su boju njegova glasa, znali su tko mu je tata, tko mama, gdje je odrastao, ali nisu Isusa spoznali u dubinu“, kazao je predvoditelj slavlja te naglasio: „Često je to naša najveća opasnost da nam i priprave za blagdane i feste postanu čin tradicije, da Isus dođe u tu moju ‘sinagogu’, u moj život i da Isus ostane sam. Opasnost je da Isus ode sam.“

Spomenuvši kako je Isus na kraju nedjeljnog evanđeoskog ulomka isprovocirao ljude jer je govorio istinu, propovjednik je kazao kako danas ljudi ne žele biti isprovocirani, boje se biti ono što jesu, pa se i kršćani čak ponekad boje biti kršćani da ne bi nekog drugog povrijedili. „Isus te ne želi uvrijediti, ali ti želi reći istinu jer samo istina može osloboditi tvoj život,“ pojasnio je. 

Razmišljajući nad završetkom evanđeoskog ulomka gdje se kaže kako su Isusa Nazarećani doveli do ruba da ga strmoglave, propovjednik se zaustavio na značenju riječi rub. „Svako srce ima rub. I mi često u životu ljude dovodimo na naše rubove i spremni smo često nekoga izbaciti iz svog srca. Ovaj grad ima svoje rubove, zidine. One nas čuvaju od vanjskog neprijatelja. Ali te zidine nemaju smisla ako je u mom srcu rub, ako u mom srcu ne može živjeti Isus Krist,“ kazao je dodavši kako živimo svoj život na rubu, a mnogo je takvih ljudi pa i kršćana, jer se bojimo biti u sredini, tamo gdje trebamo biti. 

Podsjećajući na Pavlov hvalospjev ljubavi propovjednik je kazao da je ta ljubav Isus Krist. „Ovaj tren je taj Isus Krist tu negdje u tvome životu, na rubu nečega, negdje gdje još nisi sav svoj. Tu je Isus. Ali ne želi da ga gurneš nego se želi vratiti u tvoj život. Svatko do nas odlučuje hoće li strmoglaviti Isusa ili će ga pustiti u svoj život.“

Krajnji rub do kojeg Bog ide jer toliko ljubi čovjeka je rub smrti. Ali kako za Boga nema rubova i kraja, za njega je uvijek početak, ta smrt Isusa Krista je početak dokaza  njegove vječne ljubavi za svakog čovjeka. „Ta ljubav je osvojila i oslobodila srce sv. Vlaha i zato je mogao dati  tijelo svoje da bude mučeno“, nastavio je propovjednik poručujući da Isus nije nikad ni od koga nije odustao i da ga svi mogu naći na rubovima svoga života. 

Bog je vječna ljubav koja ide prema čovjeku.  „Bog je tu da ispuni naše živote. Život je lijep jer je vječan. Ne bi sv. Vlaho nikad umro da nije vjerovao da nakon smrti tek počinje život“, zaključio je propovjednik trodnevlja.

Euharistijsko slavlje završilo je molitvom sv. Vlahu, biskupu i mučeniku, za nasljedovanje postojanosti njegove vjere i zaštitu u pogibeljima.

Na početku slavlja, dok je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom prof. Maje Marušić pjevao ulaznu pjesmu „Svoj oltar Vlaho podiže“, u zbornu crkvu je ušao novi dubrovački biskup Roko Glasnović u pratnji rektora crkve sv. Vlaha don Hrvoja Katušića i festanjula ovogodišnje feste Tea Grbića i Tonija Cvjetkovića. Biskup je, prolazeći između vjernika, blagoslovio sve okupljene.

Nakon mise upriličen je kratki školski program: Učenici sv. Vlahu. Prve večeri s dvije recitacije i jednom glazbenom točkom nastupili su učenici Osnovne škole Marina Držića, a na kraju je sve pozdravila ravnateljica Zrinka Capor. Druge večeri trodnevlja nastupit će učenici OŠ Lapad, a treće učenici OŠ Marina Getaldića.