Prema tom Dokumentu, preobrazbi župne zajednice doprinosi njeno misionarsko opredjeljenje, „pastoralni izlazak i odmak od isključivog pastorala samoočuvanja“.

Vizija župne zajednice koja je dinamična, otvorena, u kojoj ima mjesta za sve autentične karizme…

Taj dokument Kongregacije za kler je „kompilacija nekih dokumenata koji su nastali već prije, ali novost je da su sva nastojanja oko obnove župe u tom Dokumentu prožeta teologijom pape Franje, dakle, dokumentima koje je Papa izdao u zadnje vrijeme, osobito njegovim programatskim dokumentom Evangelii Gaudium (Radost evanđelja). Nakana je obnoviti i unaprijediti župnu zajednicu, neki čak govore da je župa možda prevladana struktura. Papa Franjo s time se ne slaže. Papa smatra da župa itekako i dalje ima potencijal, samo joj treba unijeti novi duh, duh evangelizacije, misionarski polet. To preko župe treba unijeti u život cijele Crkve“, potaknuo je dr. Vranješ, rekavši da Dokument pojašnjava oblike zajedničkog upravljanja i djelovanja više župnih zajednica.
„Papa Franjo govori o viziji župne zajednice koja je dinamična, otvorena, u kojoj ima mjesta za sve autentične karizme, darove Duha Svetoga, ali koja je i uređena, poštuje i svoj hijerarhijski element te svi zajedno, hijerarhija, svećenici i vjernici laici, trebaju dati novi obol životu zajednice“, rekao je dr. Vranješ.

Župa će se obnoviti koliko bude više misionarska, evangelizacijska

„Preko župne zajednice, cijela Crkva trebala bi iznova doći do svijesti da je evangelizirati bitno poslanje kršćana u svijetu. Kad se to zapostavi i zaboravi, Crkva počinje gubiti ono zbog čega je ovdje, po Isusu Kristu. Zato evangelizirati, biti misionar u suvremenom hrvatskom društvu, znači ostvarivati ono što je naša bit. Župa će se obnoviti koliko bude više misionarska, evangelizacijska. Važno je ne  zatvoriti se u sebe, ne baviti se samo uobičajenim aktivnostima koje jesu važne, nego sve aktivnosti usmjeriti evangelizacijski. Onda će to biti ono za što župna zajednica i postoji“, poručio je dr. Vranješ.
Dokument Kongregacije za kler sastoji se od Uvoda, Zaključka i jedanaest manjih poglavlja kroz 124 broja. Ta je Uputa potpisana 29. lipnja 2020. godine. To je kraći dokument s kojim se želi obnoviti život župnih zajednica danas, u svjetlu izazova s kojima se Crkva suočava.  

Glede elemenata pastoralnog obraćenja prema tom Dokumentu, dr. Vranješ je rekao da „kršćanske zajednice, osobito župe, trebaju sve više postajati središta istinskog susreta s Kristom, što im je i glavni smisao postojanja. Glavni kriterij obnove župe je poslanje naviještanja i življenja evanđelja. Ono je preduvjet ukupnog unaprjeđenja djelovanja zajednice“, istaknuo je dr. Vranješ.

Dokument polazi od važnosti zajedništva u župi

U podlozi kvalitetnog življenja kršćanske vjere je zajedništvo. Dokument polazi od važnosti zajedništva u župi. „Zajedništvo je temeljno dobro Crkve na čijoj obnovi i unaprjeđenju u župi treba stalno raditi. Njegovati nastojanje oko izlaska župe iz same sebe u misionarskom smislu te oko njene duhovne i strukturalne preobrazbe, kako bi više poticala zajedništvo i sudjelovanje“, poručio je dr. Vranješ, rekavši da su „situacije opisane u tom Dokumentu prilika za duboku pastoralnu promjenu u misijskom smislu. One su poziv župnim zajednicama da izađu iz sebe samih, nude instrumente za reformu, pa i samih struktura, s ciljem ostvarivanja zajedništva i suradnje, susreta i blizine, milosrđa i brižnog revnovanja za naviještanje evanđelja“.
„Preduvjet misionarskog izlaska župe i njenog drugačijeg pozicioniranja u odnosu na društvo i kulturu je njeno pastoralno obraćenje. Cilj takvog obraćenja je ostvarivanje drugačijeg susreta Crkve i kulture u okrilju župne zajednice”, istaknuo je dr. Vranješ.

Papa Franjo smatra da misionarsko opredjeljenje župe „može sve preobraziti, tako da crkveni običaji, načini na koje se stvari čine, satnice, jezik i sve strukture postanu prikladni kanal za evangelizaciju današnjeg svijeta više no za samoočuvanje“ (EG 27).

Pred društvenim i kulturalnim promjenama župa ne bi trebala uzmicati niti ih se bojati

Predavač je istaknuo i potrebu drugačijeg odnosa prema kulturi. Dokument naglašava i „važnost inkulturacije vjere u župi, kao djelovanja koje će biti više kreativno i poticajno u susretu evanđelja i kulture“. Moraju se uzeti u obzir elementi suvremene kulture, povećana mobilnost i digitalna kultura koje župa „treba uvidjeti i usvojiti za drugačije pastoralno djelovanje“, jer životi osoba više nisu definitivno zemljopisno nepromjenjivi: „Digitalna kultura izmijenila je shvaćanje prostora, jezik i ponašanje ljudi, posebno kod mlađih naraštaja. Brzina promjena, nizanje kulturnih modela jednog za drugim, lakoća kretanja s jednog mjesta na drugo i brzina komunikacije, stubokom mijenjaju percepciju prostora i vremena“.
Stalne promjene zbog napretka tehnologije često su slabo zamjećivane i vrednovane u pastoralnom djelovanju, što rezultira nerazumijevanjem i nedjelovanjem u odnosu na kulturu, upozorava Uputa. „Pred društvenim i kulturalnim promjenama župa ne bi trebala uzmicati niti ih se bojati. One su nužni dio čovjekovog razvitka. Ona bi mijene povijesti trebala usvajati u logici evanđeoskog razlučivanja. Zato je važno „čekati Božja vremena i načine i jačati u sebi sigurnost da je on uvijek prisutan sve do kraja vremena i da Duh Sveti, to srce kojim kuca život Crkve, okuplja djecu Božju raspršenu po svijetu. Zato se kršćanska zajednica ne bi trebala bojati počinjati i pratiti procese unutar nekog teritorija na kojem žive pripadnici različitih kultura“, rekao je dr. Vranješ.

Kao metoda djelovanja ističe se „važnost zajedničkog razlučivanja pastoralne situacije u župi“. „To je tim važnije uzme li se u obzir istina da Duh Sveti djeluje preko svih vjernika i da su svi odgovorni za život zajednice. Upravo to će pomoći ponovnom otkrivanju i obnovljenom vrednovanju krsnog poziva kod vjernika. Samo umijećem razlučivanja može se ostvariti poštovanje pojedinih poziva, zvanja i službi”.
“Župe su na poseban način pozvane postajati ambijentima u kojima se promiče zajedničarski i suradnički stil pastoralnog djelovanja i u kojima se živi bliskost susreta u vjeri i zajedništvu, pa je i u tom pogledu ključno zajedničarski ispravno razlučivati situaciju”, istaknuo je dr. Vranješ.

Treba težiti da ljudski i kršćanski odnosi među osobama budu trajni i što zreliji

Govoreći o kulturi susreta, predavač je rekao da će „novi misionarski zanos u župi biti moguće ostvarivati ukoliko kvaliteta zajedništva bude veća a župa se posveti stvaranju što boljih kršćanskih odnosa između svojih članova”.

Dokument je „osobito vrijedan jer potiče župe na življenje kulture susreta i dijaloga te solidarnosti sa svim ljudima i stavljanja osobe u središte pozornosti. Treba težiti da ljudski i kršćanski odnosi među osobama budu trajni i što zreliji, da se u župi svi osjećaju prihvaćenima, da tu zajednicu osjećaju svojim ambijentom koji ih obogaćuje i nosi. Župa je pozvana razvijati istinsko ‘umijeće blizine’, umijeće bivanja blizu drugima na osobnoj i zajedničarskoj razini djelovanja. Samo tako može se doskočiti problemu osamljenosti koja vodi u individualizam“, navodio je dr. Vranješ poticaje iz Dokumenta te je i naslov njegovog petog poglavlja “Zajednica zajednica”: inkluzivna, evangelizacijska i župa pozorna prema siromasima“.
Dr. Vranješ je ukazao na potrebu da se kultura susreta i zajedništva gradi i drugačijim odnosom prema kršćanskoj inicijaciji čije je „ponovno otkrivanje jedan od ključnih čimbenika njene revitalizacije“. Župa je pozvana usvojiti „duhovni i crkveni stil svetišta“.

Župama danas prijeti iznimno snažni birokratizam i formalizam

Naslov šestog poglavlja Dokumenta je „Od obraćenja osoba do obraćenja struktura“. „U procesu obnove i restrukturiranja župa mora izbjeći opasnost da upadne u pretjeranu i birokratsku organizaciju događaja i pružanje usluga koje ne izražavaju dinamiku evangelizacije, nego kriterij samoočuvanja. Duboka promjena struktura kojoj župa mora težiti, zahtijeva korjenitu promjenu mentaliteta i unutarnju obnovu, ponajprije onih kojima je povjerena zadaća pastoralnog vodstva“, poručio je dr. Vranješ.

U Dokumentu se navodi da procesi reorganizacije župnih, a nekad i biskupijskih zajednica trebaju biti „fleksibilni i postupni“. „Razumijevanje župnih i nadžupnih struktura određeno je važećim kanonskim okvirima. No, tomu se mora dodati prilično značajan utjecaj talijanske pastoralne tradicije kojom su obilježena neka pastoralno-pravna određenja nepoznata u hrvatskoj pastoralnoj situaciji. Obnova duhovnog i kršćanskog života osoba neće biti dovoljna za revitalizaciju župa ako ne dođe do obnove struktura. Naime, upravo njima danas prijete iznimno snažni birokratizam i formalizam. One su u opasnosti postati svrhom same sebi“, upozorio je dr. Vranješ, poručivši da je postupnost „prva važna činjenica o kojoj u obnovi i prilagođavanju župnih struktura treba voditi računa“.

To znači „izbjegavanje brzinskog pristupa rješavanju pitanja struktura u kratkom vremenskom roku. Župa treba biti zajednicom u kojoj cvjetaju sve važne i potrebne službe, zaduženja i uloge, klera i vjernika laika. Sudjelovanje u skrbi za život župe i na strukturalnoj razini treba se protegnuti na sve sastavnice Božjeg naroda“, poručio je dr. Vranješ.

Dokument spominje i pastoralne forme koje su dugo prisutne u talijanskoj crkvenoj stvarnosti, ‘unità pastorale’ ili ‘zona pastorale’. To su „forme zajedničkog djelovanja ili zajedničkog pastoralnog nastupa više bližih župa određenog pastoralnog područja, što kod nas pokriva djelovanje unutar dekanata“, rekao je predavač.
Glede pastoralnog povezivanja više župa, potiče se da „dijecezanski biskup, koliko god je to moguće, sačuva identitet svake pojedine župe. To je logično, jer je župa najkonkretnija crkvena struktura u jednom mjestu te se njenim eventualnim ukidanjem mora zajamčiti neki drugi oblik redovitog crkvenog zajedništva u tom mjestu. Župe je (ne generalno, nego svaku pojedinu) moguće spojiti ili uklopiti u neku veću župu, ali samo iz valjanog razloga, što ne može biti tek nestašica klera, opadanje broja vjernika i slično“, rekao je dr. Vranješ.

Vrednuje se služba župnika, župnog vikara, đakona, ali i zaduženja i uloge vjernika laika

Forme bliže suradnje župa nekog područja u biskupiji i strukture župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća već su poznati pastoralno-pravni okviri. „Iznimno, forme poput ‘unità pastorale’ ili ‘zone pastorali’, koje nisu poznate u hrvatskoj pastoralnoj tradiciji, mogu biti predložene kao rješenja za zajednički pastoralni nastup više bližih župa, za njihovu pastoralnu koordinaciju u posebnim slučajevima, kao što je nedostatak klera ili kao što su izričite misijske situacije“, rekao je dr. Vranješ.

„Dokument snažno ističe zauzetost svih aktera pastoralne stvarnosti u njenom poslanju. Vrednuje se služba župnika, župnog vikara, đakona, ali i sve važne i moguće službe, zaduženja i uloge vjernika laika. Potiče se suodgovornost, suradnja svećenika i vjernika i zajedničko djelovanje župnih zajednica. U tom smislu, pastoralne strukture treba gledati kao priliku, a ne kao opterećenje, da zaista budu u službi zajednice za koju su i oformljene. Župa će uvijek biti potrebna i dugih crkvenih struktura i određenja jer je ona strukturalno uklopljena u biskupiju kao temeljnu i polazišnu crkvenu strukturu, a treba i suradnju s drugim župama. Rješenje za opstanak župa nikada se ne bi smjelo tražiti samo u smjeru njihovog dokidanja, nego primarno u smjeru njihove revitalizacije i povezivanja“, poručio je dr. Vranješ.
Prof. dr. sc. Nikola Vranješ je izvanredni profesor na Katedri pastoralne teologije KBF-a u Rijeci. Predaje i na Metropolitskom pastoralnom institutu u Rijeci. Glavni je i odgovorni urednik Riječkog teološkog časopisa i župnik Župe sv. Jurja mučenika na Gornjoj Drenovi u Rijeci.