Proslava je počela ispred obrovačkog Zavičajnog doma, kod kipa bl. Alojzija Stepinca gdje je domaći župnik don Krešo Ćirak zahvalio Zagrebačkoj nadbiskupiji na daru Stepinčeve relikvije prvog stupnja, djelića njegovog tijela.

U duhu Stepinčevog mučeništva koje su zbog vjere i domoljublja podnijeli mnogi u Hrvatskoj, don Krešo je podsjetio da se 2024. godine navršava 80. godišnjica nasilne smrti dvojice svećenika Zadarske nadbiskupije, žrtava Drugog svjetskog rata: don Ante Adžije, župnika Starigrada-Paklenice, ubijenog na području iznad Obrovca i fra Ante Pavlova, župnika Obrovca i Kruševa te trojice uglednih vjernika iz župe Kruševo: Stipana Anića, Roka Erslana i Ivana Šoše.

„Spominjemo se i tolikih drugih svjedoka Božje ljubavi koji su bili utamničeni i šikanirani, poput Petra Marune iz Jasenica. S njim su stradali i mnogi drugi vjernici i domoljubi, a nekima od njih do danas se ne zna za grob. Primajući relikviju bl. Alojzija, obnavljamo zavjet vjere naših otaca. Imena kršćanskih mučenika ćemo ustrajno spominjati, kao i imena drugih civila i hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Ime žrtve uvijek strši, osobito onima koji su ‚žrtvovali‘ čast i obraz u izazovima ljubavi spram svojih sumještana. Životi progonjenih zbog pravednosti nadahnuće su i putokaz u svim lutanjima i nametanjima povijesnog revizionizma koje politička klika perfidno promiče. Gajeći imena tih časnih muževa i žena, njegujemo kulturu sjećanja potrebnu današnjim generacijama, na što je poticao i sv. Ivan Pavao II.“, poručio je don Krešo.

Potom je generalni postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije mons. Juraj Batelja pročitao pismo zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše obrovačkom župniku u kojem je, odgovorivši na molbu nadbiskupa Zgrablića, napisao da će „rado dodijeliti moći bl. Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa, kardinala i mučenika, koje će se ugraditi u oltar župne crkve. Neka takva prisutnost našeg blaženika u Zadarskoj nadbiskupiji i u Župi sv. Josipa u Obrovcu bude zalog vjere te trajni spomen na vjernost Bogu i Crkvi, kako je to ovaj Božji ugodnik svjedočio. Ovom pismu prilažem i potvrdu o autentičnosti moći bl. kardinala Alojzija Stepinca“.

Uručujući pismo nadbiskupa Kutleše don Kreši, mons. Batelja je rekao: „Župniče Krešo, evo ti toga povijesnog  Pisma o autentičnosti moći bl. Alojzija. Unesi je u župnu spomenicu, na trajni spomen ovoga dana i svih ljudi koji traže Boga“.

Uslijedila je procesija gradom do župne crkve tijekom koje je puk pjevao litanije u čast bl. Alojziju. Stepinčevu relikviju nosio je fra Josip Brandejs, unuk Petra Marune, čovjeka koji je bio u zatvoru u Lepoglavi istovremeno kad i kardinal Stepinac.

„Djed Petar je govorio da je bl. Alojzije, kad bi šetao kroz dvorište zatvora, a pritom su ga uvijek pratila dva naoružana vojnika, blagoslivljao njih. Odnosno, blagoslivljao je svojom rukom na sve četiri strane svijeta. Dar relikvije je velika čast za cijelu našu obitelj. Bogu hvala, i za dida Petra. On je imao dugi život, umro je u 90-oj godini života. Did se za života spominjao toga svoga uzništva, takva situacija obilježi cijeli život čovjeka. Dida su pustili iz zatvora u Lepoglavi jer je ‚trebao‘ umrijeti, zato su ga i pustili, koliko je bio onemoćao, kao na samrti. Ali eto, Božjom milošću, to je sâmo Božje čudo da je ostao živ i štoviše, da je doživio tako duboku starost. Poziv je uvijek otajstven. Znam da sam plod molitava. Siguran sam da sam plod molitava, svojih roditelja, moje majke, bake i dida. Nositi Stepinčevu relikviju je poseban dar, milost. Ja i svoj poziv gledam kao veliki dar i milost, svoj život kao veliki dar, posebno u situaciji posvećivanja Bogu. Bog nam daje darove na svakodnevnoj razini, Bog nas svaki dan krijepi za život“, posvjedočio je fra Josip.

Stepinčevu relikviju, za vrijeme misnog slavlja, u oltar župne crkve, pokraj relikvijara u kojem se nalazi komadić kamena iz kuće sv. Josipa u Nazaretu, postavio je nadbiskup Zgrablić. „Relikviju nam je velikodušno ustupio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. Neka mu mons. Batelja prenese našu iskrenu i duboku zahvalnost. Na svijetu postoji puno župa i diljem svijeta ima puno Hrvata. I vjerojatno bi svaka župa htjela imati Stepinčevu relikviju, a nema ih toliko. U ime vjernika Obrovca i cijele Zadarske nadbiskupije, hvala od srca zagrebačkom nadbiskupu Kutleši, što se u ovdje može častiti i slaviti bl. Alojzije“, poručio je.

„Mons. Batelja je cijeli svoj život potrošio da Stepinac bude proglašen blaženim, svjedok sam toga. Zalagao se da se sve istraži i ispita, svaka sitnica, sve pozitivno i svaka primjedba. To je životno djelo mons. Batelje koji je također neizmjerno učinio za darovanje Stepinčeve relikvije. Ne zahvaljujem mu samo jer je donio relikviju, nego i jer nam je pokazao, otkrio tako veliki, sjajni lik koji sjaji i pokazuje nam put, usprkos svim olujama i nevoljama života koje nas mogu snaći i mogu biti velike, jake i snažne. Ali, gledati nam je i osloniti nam se na Krista. U tome nam je svjedok bl. Alojzije“, naglasio je nadbiskup.

Homiliju je izrekao mons. Batelja. „Božju blizinu na suđenju je iskusio Stepinac. Mirno je podnosio izmišljene i nedokazane krivnje koje je Josip Manolić opisao riječima ‚Ako želite nevinog osuditi, morate ga najcrnjim blatom nabacati!‘ Alojzije se, pouzdan u Boga, nije osvrtao na klevete, nego je odlučnim riječima ukazao na nakane neprijatelja Božjih. ‚Vi ste iz sovjetskih udžbenika prepisali u školske knjige naše djece da Isus Krist nije postojao, da je Isus Krist izmišljena osoba… Znajte, Isus Krist je Bog! Za Njega smo spremni umirati svaki dan i svaki čas…!‘ Božjom jakošću stišavao je more bezvjerja koje, nažalost, i danas šumi nastojeći nas potopiti. Bl. Alojzije želi nas ispuniti pouzdanjem. ‚Onaj koji je Izrael preveo preko Crvenog mora i nas će izbaviti od crvene, komunističke, bezbožne poplave.‘ Vjerujmo u Isusa i onda kad nam se pričinja da spava“, istaknuo je.

„Božji Duh je s nadbiskupa Stepinca prelazio na ljude, osobito dar jakosti u kušnjama. ‚Ja sam sa svoje strane sve učinio da se sporovi s državom izglade na miran način. Ako su potrebni mučenici, ja sam prvi spreman na žrtvu. Javno ću istupiti protiv ovakvih postupaka vlasti, pa makar bio strijeljan. Ne kanim napadati vlast u cilju nikakve politike ili u korist neke političke strane, nego samo u obranu Katoličke crkve i vjere‘, kaže Stepinac“, citirao je.

„Istinoljubivi svijet je s poštovanjem govorio o nadbiskupu Stepincu, a Kristovi su ga vjernici doživljavali kao čovjeka prokušanog vrlinama, mučenika za jedinstvo Crkve. Taj glas svetosti i mučeništva svjedočio je Božji narod nakon njegove smrti pa se i sâm progonitelj ‚Tito više bojao Stepinca mrtvoga, nego živoga‘. Alojzijevu čistu savjest Božji neprijatelji nisu uspjeli ušutkati za života, niti su uspjeli ugušiti njegov glas svetosti nakon smrti“, poručio je.

„Bl. Alojzije je molio i poticao vjernike i svećenike da mole za progonitelje, da uvide zabludu, obrate se i spase dušu. Tiranin je svoju mržnju iskazao i na mrtvom tijelu kardinala Stepinca. Tijelo je uništio, a njegovo srce, koje je dobrotom jednog liječnika za vrijeme obdukcije izuzeto za relikviju Zagrebačkoj nadbiskupiji i hrvatskom narodu, zaplijenio i spalio. Mržnja neprijatelja bila je vidljiva i u pokušaju da ga se tako pokopa ‚da mu se za grob ne zna‘. Nije li nam desetljećima bilo zabranjeno spomenuti ime kardinala Stepinca“, upozorio je mons. Batelja.

„Stepinac se nadahnjivao na idealu očinstva sv. Josipa. Odgovorno je skrbio za obitelj Zagrebačke nadbiskupije i za vjeru u hrvatskom narodu. Žrtvovao se za Božje istine do prolijevanja krvi. Bio je pravedan; spremno je trpio za Božji zakon, za dostojanstvo obitelji, blagostanje naroda! Proniknuo je nakanu Staljina i Tita da se biskupije na čije je područje stupila Crvena armija podvrgnu Moskovskom patrijarhatu. Zato je Alojzije hrabro čuvao jedinstvo Katoličke Crkve s Petrovim nasljednikom na čelu. Neka nas moći bl. Alojzija i njegov kip u Obrovcu podsjete da budemo ‚do groba vjerni Kristu i Katoličkoj Crkvi‘. Bl. Alojzije nas podsjeća: ‚Ako smo katolici, onda valja da se to odražava na čitavoj liniji našeg života.‘ Božja riječ nas potiče: Idite k sv. Josipu! Idite k bl. Alojziju!“, zaključio je.

Rekavši da je dolazak relikvije blagoslovljeni pohod bl. Alojzija obrovačkoj župi i Zadarskoj nadbiskupiji, na kraju mise, mons. Batelja čestitao je župniku Ćirku, nadbiskupu Zgrabliću i puku koji u sv. Josipu i bl. Alojziju nalaze moćnu duhovnu zaštitu, utjehu i uzor. Podsjetivši da je don Krešo bio sjemeništarac u sjemeništu „Zmajević“ dok je mons. Batelja bio duhovnik u zadarskom sjemeništu, a mons. Zgrablić prefekt, rekao je da mu je „drago vidjeti da je od onoga dječaka sjemeništarca nastao dobar župnik“.

Don Krešo je zahvalio mons. Zgrabliću, rekavši da dolazi iz Porečke i Pulske biskupije koja je također dala mučenike. „Diljem Lijepe naše dogodilo se neko mučeništvo zbog pripadnosti katoličkoj vjeri i hrvatskom narodu. Imajući relikviju Stepinca u župi, ne spominjemo se prošlosti niti je to ostatak naše prošlosti, nego je to poticaj i na to se župa Obrovac obvezuje — da će spominjati svaki trenutak života našeg blaženika. Kad se budemo spominjali Stepinčevog krštenja, obnavljat ćemo i svoja krštenja. Kad se spominjemo njegove pričesti, krizme i svećeničkog reda, što god je radio, prisjećat ćemo se toga i u današnje vrijeme to odgovorno i savjesno primijeniti“, rekao je.

Zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću što ih je dolaskom ohrabrio da nastave u tom smjeru i mons. Batelji, rekavši da je on „prijatelj župe Obrovac koji se već udomaćio u Obrovcu“. Zahvalio mu je na svemu što radi i što će učiniti za župu Obrovac, Zadarsku nadbiskupiju i Crkvu u Hrvatskoj.

Proslavi je prethodila trodnevna duhovna obnova, od 20. do 22. lipnja, koju je predvodio župnik zadarske Župe Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije don Igor Ikić.