Svetkovina posvete katedrale slavi se na dan kada ju je prije 1882. godine posvetio njezin graditelj, biskup Josip Juraj Strossmayer.

Prigodom 144. obljetnice uz oltar je bio izložen reljef Blažene Djevice Marije iz 14. stoljeća, gotovo suvremen početcima biskupijskoga sjedišta u Đakovu. Za katedralu ga je pribavio biskup Strossmayer, i postavio ga iznad biskupske katedre u apsidi.

U uvodnoj riječi nadbiskup Hranić je podsjetio da je Strossmayer katedralu posvetio „slavi Božjoj, jedinstvu Crkava, slozi i ljubavi“ hrvatskoga naroda. Govoreći o značenju posvećenoga prostora, istaknuo je da po sakramentima koje vjernici primaju u katedrali i sami postaju „živa opeka, živi kamen“ ugrađen u Kristovo otajstveno tijelo i zajedništvo poslanja Crkve.

Podsjetio je da ga je u toj katedrali za pomoćnog biskupa 22. rujna 2001. zaredio umirovljeni nadbiskup Marin Srakić, a prije 40 godina za svećenika biskup Ćiril Kos. „Od onoga kome je više dano će se više i tražiti. Zahvalna, ali duboko raskajana, srca molim zato oproštenje od Boga i od vas radi svega čime sam zakazao u svojoj službi“, rekao je nadbiskup Hranić te pozvao okupljene da mole Boga za oproštenje i milost da dostojno slave svetkovinu i otajstvo vlastitoga posvećenja.

Čitanja su navijestili Drago Mrkonjić iz Cerića, Gordana Križanac iz Đakova i trajni đakon Ivan Tutiš.

Homiliju je izrekao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. Obljetnice posvete katedrale i biskupskog ređenja povezao je pitanjem: „Što znači pripadati Bogu tako da naš život postane dar drugima?“

Polazeći od slike vode koja izvire iz hrama i postaje široka rijeka koja donosi život, istaknuo je da se milost primljena u susretu s Bogom ne smije zaustaviti u crkvi nego dosegnuti ljude s kojima se živi.

Katedrala svojim svodovima upućuje prema Bogu, a njezina vrata primaju ljude s teretima koje nose, nastavio je. No najdragocjenije što se u njoj događa nije ono što se može obuhvatiti pogledom – Krist koji govori u svojoj riječi, hrani svoj narod u euharistiji i okuplja ga u zajedništvo.

Upozorio je da „boravak pod istim svodom ne znači uvijek i blizinu srca“. Zajedničku molitvu ponekad prati dugogodišnje izbjegavanje pomirenja, dok ponos na vjeru predaka može čovjeku zatvoriti oči pred onim koji danas pokraj njega treba pomoć.

„Otvorena katedralna vrata pozivaju nas da otvorimo i svoja srca“, poručio je. Oproštenje primljeno od Boga treba potaknuti na pomirenje, a Kristovo Tijelo koje primamo učiti nas prepoznavati glad drugoga. „Najljepši dar ovoj katedrali bit će vjernici koji će iz nje izići spremniji ljubiti“, istaknuo je mons. Kutleša.

U drugom dijelu homilije osvrnuo se na biskupsko geslo nadbiskupa Hranića – „Izvezi na pučinu“. U evanđeoskom prizoru susreta Isusa i Petra nakon neuspješnog noćnog ribolova prepoznao je iskustvo blisko svakom čovjeku.

„Krist prvo ulazi u središte neuspjeha pa onda poziva na zaokret“, rekao je nadbiskup Kutleša. Iako se mora ponovno otisnuti na pučinu, „Petar sada zna komu povjerava svoj trud. Može dati snagu svojih ruku, ali plod prima od Gospodina“, rekao je.

Obraćajući se nadbiskupu Hraniću, istaknuo je da 25 godina biskupstva znači „mnogo takvih ponovnih izlazaka na pučinu nakon neuspjela ulova“.

Gospodinu su poznate odluke čija težina drugima ostaje skrivena, ljudi koje biskup nosi u molitvi i nakon što razgovor s njima završi, kao i njegova briga za svećenika koji je posustao, zajednicu u kojoj je ranjeno povjerenje ili obitelj kojoj nedostaje nade. „Blizak Ti je i u trenutcima kada treba ohrabriti druge, a i sam trebaš ohrabrenje“, poručio je propovjednik.

U biskupskoj službi postoje „noći koje poznaje samo Bog“ kada „čovjek pred njega donosi i ono što nije uspio učiniti, i ono što još ne razumije, i one kojima vlastitim snagama ne može pomoći. Upravo u takvim noćima ponovno sazrijeva odgovor dan na početku: Gospodine, na tvoju riječ.“

U nastavku homilije nadbiskup Kutleša govorio je o samoj naravi biskupske službe.

Protumačio je i pšenično zrno u grbu nadbiskupa Hranića. „Čovjek slavonske zemlje dobro zna koliko se života pripravlja u skrovitosti. Posijano zrno nestane pogledu prije nego što se pokaže klica. Tako i mnogo dobra raste iz darovana vremena, podnesene žrtve i molitve za koju nitko ne zna. Plodove svega toga možda ćemo upoznati tek u vječnosti“, rekao je.

Nadbiskup Kutleša potom je u ime svih biskupa nadbiskupu Hraniću čestitao srebrni jubilej. Poručio je da katedrala – to „posvećeno mjesto uči da ono što se posveti Bogu postaje na nov i uzvišeniji način darovano ljudima“. Vrativši se slici vode koja izvire iz hrama, pšeničnoga zrna i praznih mreža nadbiskupu Hraniću je rekao da je tijekom 25 godina milost tekla kroz njegovu službu. „Danas Ti Krist ponovno govori: ‚Izvezi na pučinu.‘ A mi Ti, kao braća i kao Crkva, želimo samo jedno: ne boj se pučine. Krist je uvijek u tvojoj lađi‘“, zaključio je.

Zazive sveopće molitve uputili su studentica KBF-a Ana Grec iz Nuštra, Patrik Varga iz Bilja na mađarskom jeziku, bogoslov Stanko Jelavić, Anica Ižaković iz Slavonskog Broda te s. Marija Klara iz Družbe milosrdnih sestara Svetoga Križa. Euharistijske darove prinijeli su bogoslovi, ministranti iz Otoka, Marijine sestre čudotvorne medaljice te djevojke u narodnoj nošnji iz Nuštra. Nakon popričesne molitve, biskupsko geslo nadbiskupa Hranića – „Izvezi na pučinu“ zapjevao je vlč. Mario Brkić.

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Girelli uputio je mons. Hraniću čestitku koju je na hrvatski jezik preveo zamjenik generalnog tajnika HBK vlč. Ilija Dogan. Izrazio je zahvalnost za nadbiskupov život vjere i zauzimanja u svjedočenju kršćanskih vrijednosti.

Potom je pročitao čestitku pape Lava XIV. koji je nadbiskupu udijelio apostolski blagoslov.

U ime biskupa HBK čestitao je krčki biskup Ivica Petanjak. „Biskupi su smatrali da za ovaj tvoj srebrni biskupski jubilej nemaš dovoljno velik križ, pa ti poklanjaju još jedan“, rekao je predajući mu darove – prsni križ i prsten. Spomenuvši mogući zlatni jubilej, rekao je da bi tada mogao dobiti i štap. „A dok štap ne dobiješ, makar već pomalo šepaš, uzmi svoj križ i idi za Gospodinom“, poručio je, citirajući sv. Augustina da je bolje po pravom putu šepati nego po krivom trčati.

Čestitku u ime cijele Đakovačko-osječke nadbiskupije izrekao je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić. Uz njega je stajalo dvoje krizmanika te preč. Tomislav Ćorluka i s. Rebeka koji su držali umjetničku sliku „Silazak Duha Svetoga“ akademskog slikara Ivice Ivana Marekovića. Taj dar mons. Ćurić je povezao s osobnim životnim putom nadbiskupa Hranića – od rodnoga Cerića i Župe Duha Svetoga u Nuštru do Prigorca, zavičaja njegovih roditelja, također povezanog s crkvom Duha Svetoga. „Duh potpomaže našu nemoć“ i „ljubav nas Kristova obuzima“ – podsjetio je biskup, ističući da upravo to „ne prestaje obnavljati svježinu odaziva Kristovu pozivu: Izvezi na pučinu“.

Na kraju je nadbiskup Hranić zahvalio Bogu, propovjedniku mons. Kutleši, apostolskom nunciju, braći biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, katehistima, suradnicima, članovima vjerničkih udruga i svim vjernicima. „Tijekom minulih 25 godina biskupske službe i bacanja mreže za lov, bilo je i punih i praznih mreža, puno radosti osobito tijekom prvih 12 godina dok sam bio pomoćni biskup biskupu Marinu, i kasnije kroz minulih 13 godina otkako sam preuzeo službu dijecezanskoga biskupa. No, u tih 13 godina bilo je i bolnih grkih dana kad sam morao učiti da nije učenik nad Učiteljem te da svaki od nas vjernika, pa tako i ja, moram iskusiti kako se visi na križu“, rekao je.

Najdublju zahvalnost izrazio je svećenicima, koje je nazvao „najvećim blagom, radošću, ponosom i podrškom svome biskupu“. „Najljepša, najradosnija, ali nažalost i najbolnija iskustva u biskupskoj službi vezana su također uz vas svećenike. Sa zahvalnošću, vašoj daljnjoj dobrohotnosti, suradnji i molitvi preporučujem zato sebe, biskupa Ivana i nadbiskupijsko Djelo za zvanja“, poručio je.

Posebno se spomenuo nadbiskupa Srakića koji zbog zdravstvenih teškoća nije mogao sudjelovati u slavlju. „U njemu mi je dragi Bog, među ostalim, podario dobrog, trijeznog, mudrog, razboritog, iskusnog, diskretnog, pažljivog, zrelog i stabilnog učitelja, savjetnika, sugovornika, starijeg brata i dobrog oca kojega volim, poštujem i neizmjerno cijenim. Hvala mu na svemu što je učinio za mene!“

Zahvalio je i biskupu Ćuriću za gotovo 50 godina zajedništva i suradnje te za riječi čestitke i blizine. Na kraju je zahvalio vjernicima za trajnu ljudsku, kršćansku, crkvenu i prijateljsku blizinu i podršku te za molitvu kojom prate njegovu službu i život nadbiskupijske zajednice. „Vaša vjera te kršćanska zauzetost i svjedočanstvo griju i moju vjeru te me podržavaju u mojoj pastirskoj službi. Preporučujem se i nadalje u Vaše molitve, podršku i suradnju“, rekao je nadbiskup Hranić.

Sudionike slavlja potom je pozvao na molitvu „Pod obranu se tvoju utječemo“ pred reljefom Blažene Djevice Marije. Uslijedio je himan „Tebe Boga hvalimo“.

Misu su suslavili beogradski nadbiskup kardinal Ladislav Nemet, nadbiskup Kutleša, nuncij Girelli, vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić, riječki nadbiskup Mate Uzinić, sisački biskup Vlado Košić, bjelovarsko‑križevački biskup Vjekoslav Huzjak, biskup Petanjak, varaždinski biskup Bože Radoš, srijemski biskup Fabijan Svalina, subotički biskup Franjo Fazekaš, zrenjaninski biskup Mirko Štefković, biskup Ćurić, umirovljeni požeški biskup Antun Škvorčević, umirovljeni srijemski biskup Đuro Gašparović, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas i umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak.

Među suslaviteljjima su bili i svećenici preč. Dogan, generalni vikar Požeške biskupije preč. Marko Čubelić, ekonom HBK don Šimun Šindija, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta vlč. Željko Tanjić, ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ivica Jagodić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca don Milan Ivančević, izaslanik ministra Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Zlatko Vlahek, izaslanik ministra Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Mandića fra Jure Šimić, te župnici, župni vikari i umirovljeni svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije.

Ceremonijari su bili vlč. Dario Hrga i vlč. Stjepan Matezović. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom vlč. m^o Ivana Andrića, uz orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić, MA.

Prisutni su bili i predstavnici vlasti i javnoga života: Nataša Tramišak, županica Osječko-baranjske županije; Ivan Radić, gradonačelnik Grada Osijeka; Ivana Juzbašić, gradonačelnica Grada Belišća; Igor Pavelić, gradonačelnik Grada Belog Manastira; Goran Ivanović, zamjenik županice Osječko-baranjske županije; Antun Galić, zamjenik gradonačelnika Grada Đakova; Tihomir Florijančić, predsjednik Gradskog vijeća grada Osijeka; Anita Martinović pročelnica ureda gradonačelnika grada Osijeka; Darija Bičanić, načelnica Općine Privlaka; Hrvoje Drinovac, načelnik Općine Nuštar.

Nazočili su i rektori i predstavnici akademske zajednice: prof. dr. Drago Šubarić, rektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, prof. dr. Ivan Samardžić, rektor Sveučilišta Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskome Brodu, dr. Vlado Guberac, prorektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, kao i brojne redovnice, djelatnici crkvenih ustanova, suradnici te ostali vjernici među kojima hodočasnici iz nadbiskupove rodne župe Nuštar i filijale Cerić.

Svečanom misnom slavlju prethodilo je katedralno bogoslužje Druge večernje Božanskog časoslova koje je predvodio kanonik Prvostolnog kaptola mons. Vladimir Dugalić, tijekom kojega je upaljeno 12 svijeća kod 12 posvetnih križeva u katedrali, koje je predvoditelj okadio dok se pjevao hvalospjev Veliča.

FOTO 25. obljetnica biskupskog ređenja mons. Hranića