Novi kandidati za đakonat i prezbiterat Splitsko-makarske nadbiskupije su: Antonio Brizić, Branimir Ivančić, Filip Ivčević, Duje Katušić, Antonio Lagator, Grgo Marković, Ivan Silić i Stipe Teklić. Kandidati Riječke nadbiskupije su Dominik Čaušić, Pavao Prusina i Nikola Raguž Lučić, a kandidat Porečke i Pulske biskupije je Luka Jakopić.

Razmišljajući o važnosti kandidature, nadbiskup Barišić je u homiliji kandidatima rekao da se Gospodinovu slast, o kojoj psalmist govori, može najbolje osjetiti u riječi Božjoj.

„Međutim, umjesto da prigrlimo Gospodina, mi mu okrećemo leđa i tako postajemo mrak, postajemo nijemak iz Evanđelja kojega je obuzeo zloduh, diabolos, koji u nama samima stvara podjelu između slušanja i riječi, misli i riječi te riječi i djela“, istaknuo je.

Gospodin nas, s druge strane, dolazi osloboditi i za to je potreban njegov zahvat – dodir prsta Božjeg, a mi smo svi u krštenju dodirnuti njime u obredu „Effata“. Kako bi kandidate potaknuo na gorljivost nadbiskup im je progovorio o slici muhe koja neće u juhu ako je vruća. „Muha je diabolos, a juha je naše srce, koje će se oduprijeti ako je vruće, ako mu je vjernost čvrsta, nastavio je nadbiskup.

Poslije je, u kontekstu komunikacije, kandidatima približio službe koje će primiti. Naime, lektor je onaj koji preko riječi Božje uspostavlja odnos s Bogom, prorok u svom vremenu koji će znati prenijeti tu riječ. Kod akolita, pratioca, najveća je komunikacija jer se nikada za nešto povjerljivo ne uzima netko komu se ne vjeruje.

„Želio bih da vidim sebe u odnosu s drugima, da zamolim Gospodina da mu mogu biti vjeran preko svoje službe i da mogu biti Božji znak ovom vremenu. Neka Gospodinova riječ bude u našem uhu, našem srcu, ali i na našim usnama“, zaključio je mons. Barišić.

Na kraju slavlja predslavitelj je čestitao odgojiteljima i cijeloj bogoslovnoj zajednici te je pozvao don Slavka Kovačića da se kratko obrati bogoslovima budući da je prije točno 58 godina zaređen na istom mjestu po rukama mons. Frane Franića.

Don Slavko je posvjedočio o teškim vremenima u kojima su živjeli kao bogoslovi te je iznio vlastito iskustvo straha koji ga je uhvatio pred samo svećeničko ređenje budući da je bio iznimno lošeg zdravlja. Nije htio nadbiskupiji biti na teret i nije znao hoće li moći vršiti ikakvu službu te je stoga ohrabrenje potražio kod fra Ante Antića te fra Bonventure Dude koji su mu rekli „da duhovno raste, da se uhvati knjige i da se za Gospodina isplati krepavat’ u krevetu“. Tada je Boga molio da mu da barem još četiri, pet godina života, a sada slavi 58 godina misništva te poručuje bogoslovima da se Gospodin ne da nadmašiti u svojoj velikodušnosti i da Bog sve poziva da budu izvanredni te pozvao i njih da ostanu na tom putu.