Vepric: Adventska rekolekcija svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije

Na rekolekciji je sudjelovalo oko 130 svećenika kojima su se pridružili netom zaređeni đakoni, a pokorničko bogoslužje predvodio je župnik u Pločama don Ante Bitunjac.

Euharistijsko slavlje u kapeli predvodio je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Franjo Frankopan Velić u koncelebraciji s pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, vikarom za kler don Zvonimirom Mijićem, upraviteljem Svetišta don Mijom Šurlinom i ostalim svećenicima. Liturgijsko pjevanje predvodio je kancelar Nadbiskupije don Ratomir Vukorepa.

Generalni vikar prenio je pozdrave splitsko-makarskog nadbiskupa Dražena Kutleše, koji je službeno odsutan, i umirovljenog nadbiskupa Marina Barišića, koji je spriječen zbog bolesti. Don Franjo Frankopan je istaknuo da su nadbiskupi u duhu i molitvi povezani sa svojim svećenicima.

Propovijed je temeljio na retoričnim pitanjima sv. Pavla iz Poslanice Rimljanima o tome kako ljudi mogu povjerovati u onoga za koga nisu čuli, kako čuti bez propovjednika, a kako propovijedati bez poslanja.

„Nema bolja tri pitanja koja bismo mi svećenici sami sebi mogli postaviti na jednoj duhovnoj rekolekciji, osobito u došašću kada se pripremamo za Kristov drugi dolazak, ne samo kada će doći kao sudac na kraju vremena nego na njegov dolazak svakoga dana jer Krist želi ući u naše srce“, kazao je don Franjo Frankopan te zapitao što svećenici primaju i daju.

„Primamo od ljudi različite upite ali i darove u obliku hrane i pića ili pak novca, a ponekad primamo i kritike. Što mi kao svećenici možemo dati? Isus nam u Evanđelju pokazuje što su apostoli mogli dati. Ništa – prazne mreže. Mogu dati samo ono što je prošlo kroz Kristove ruke. To nam može postati jasnije kad pogledamo što mi kao svećenici u svetoj misi primamo, a što dajemo. Primamo kruh i vino, a dajemo tijelo i krv Kristovu. Kada to što primamo od ljudi prinesemo Bogu, onda to zaista postaje nešto puno dragocjenije“, kazao je generalni vikar.

„Mi svećenici imamo divnu priliku da možemo dati nešto puno vrijednije od onoga što primamo. Lijepo je da se toga na rekolekciji sjetimo. Najvrjednije što možemo davati je Kristovo tijelo i krv. Kristov život dajemo u euharistiji, u sakramentima a osobito kroz primjer svoga života i kroz preobrazbu svoga srca“, zaključio je.

Potom je uslijedio radni dio u multimedijalnoj dvorani koji je moderirao pastoralni vikar mons. Ančić. O bračnim i obiteljskim problemima, kako pomoći u njihovom rješavanju govorila je dr. med. Anita Strujić Vladanović, voditeljica Bračnog i obiteljskog savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije. Iznijela je različite aktivnosti koje provodi Savjetovalište od svoga osnutka 1993. godine do danas naglasivši da je priredilo više od 300 tribina, susreta i predavanja o obiteljskoj tematici širom nadbiskupije. Aktivno sudjeluje u radu Pastoralnog vijeća nadbiskupije te u župama potiče osnivanje župskih obiteljskih zajednica u čemu je suradnja sa župnicima jako važna.

„Osobe su nam se najčešće javljale tražeći pomoć zbog problema u bračnoj i obiteljskoj komunikaciji, raznih ovisnosti o drogama, alkoholu, klađenju, igricama, osobe sa psihičkim oboljenjima, u čemu nam pomažu vanjski suradnici psihijatri, poteškoća vezanih uz odgoj, adolescentnih i bračnih kriza, preljuba, trauma vezanih uz rastavu i slično. Poseban problem u našoj županiji je nedostatak dječjih psihologa i psihijatara zbog porasta psihičkih poremećaja kod djece i mladih u ovo postpandemijsko vrijeme kada se mnoge obitelji raspadaju“, naglasila je Strujić Vladanović.

Dodala je da se u posljednje vrijeme sve češće u Savjetovalište javljaju mladi bračni parovi u krizama. U radu s njima preferiraju suvremene psihoterapijske pravce koji uključuju duhovnu dimenziju čovjeka (logoterapija i sl.).

„Osnovna premisa u našem psihoterapijskom pristupu je prijelaz iz egocentričnog stava u stav ljubavi. Fokusiranje samo na to što me kod supružnika smeta, najčešće ne vodi k rješenju problema. Temeljno je na početku rada s parom utvrditi ima li brak zdravo korijenje, je li utemeljen na ljubavi, je li u osnovi odnosa ljubav i je li par motiviran za zajednički život. Zato terapija započinje najčešće individualnom terapijom gdje dajemo priliku osobi da iznese svoje tegobe, svoju životnu priču ali ju ne zadržavamo na traumatskim doživljajima nego tražimo i svijetle trenutke, ono dobro, zdravo i lijepo, u sebi i u drugome.“

Predavanje o temi „Komunikacija u kriznim situacijama“ održala je Maja Jakšić, realitetna psihoterapeutkinja i specijalistica iz pastorala kriznih situacija. Profesorica Jakšić je dugogodišnja suradnica Bračnog i obiteljskog savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupija, a zaposlena je na projektu pružanja pastoralne podrške osobama stradalima od potresa u Sisačkoj biskupiji.

U prvom dijelu predavanja govorila je o osobnim i kolektivnim kriznim situacijama, te odnosu kriznih situacija i traumatskih događaja. Kazala je da je tijekom pružanja pomoći iznimno važno traumatiziranoj osobi pomoći da se osjeća sigurno, da joj se povrati povjerenje u svijet i život, pomogne da integrira taj doživljaj u postojeće životno iskustvo da bi s vremenom  ponovo uspjela izgraditi svoj unutarnji svijet.

Na konkretnim je primjerima iznijela načine nedjelotvornog i djelotvornog pružanja potpore u situacijama nesretno okončane trudnoće, iznenadne smrti, tragične smrti, smrti djeteta, samoubojstva i zlostavljanja.

Istaknula je razloge zbog kojih ljudi u krizi često dobivaju nedjelotvornu potporu ukoliko im pružamo dobronamjerna, ali nespretna ohrabrenja, nepažljive savjete, prazne floskule, otrcanu utjehu i plitku teologiju koji poriču stvarnost gubitka i pogoršavaju bol, a glase: „ Bog je želio to dijete za sebe“, „Bog zna najbolje“, „Bog je tako htio“, „Na boljem je mjestu“, „Vrijeme liječi rane“ itd.

Posebice se osvrnula na opasnost koja se krije u izjavama: „Moraš oprostiti“ i „To je tvoj križ“ upućenima žrtvama zlostavljanja. Iznijela je svoja iskustva s terena, ustvrdivši kako u našem narodu još uvijek živi povijesna i ratna trauma koja nije obrađena ponajviše zbog sustavnog ušutkavanja, lažiranja i ismijavanja naše teške i krvave povijesti. Na kraju je zaključila da bez obzira na vrstu i težinu traume, ni jedna trauma nije veća od Boga te iako ožiljci ostaju, Krist ozdravlja bolna sjećanja.

Predstojnik Ureda za pastoral obitelji don Tomislav Ćubelić govorio je o pastoralnim pripremama za sakrament ženidbe i praćenju obitelji da žive svoj životni poziv.

„Brak i obitelj ako ikad onda je danas duboki izazov na promišljanje. Nekad stup čovještva i vjere, nosilac vrijednosti u suvremenom društvu trese se kao prut. Mi na biblijskoj podlozi trebamo tražiti nove putove, nove metode, drukčiji pristup onim ljudima koji žele brak po Kristovu kriteriju. Brak i obitelj je prije svakog zakona“, kazao je don Tomislav.

Naglasio je da priprema za brak uključuje daljnju, bližu i neposrednu pripravu. „U obitelji dijete upoznaje bračnu i roditeljsku ljubav, razliku među spolovima, poštivanje temeljnih ljudskih vrijednosti kao i ispravna i neispravna ponašanja i življenje vlastitih sklonosti i to posvjedoče primjerom života“, kazao je don Tomislav.

Naglasio je da „sve što dijete ili mladi čovjek ne primi kao informaciju i formaciju iz čistog prima iz prljavog izvora. Prvi je problem što mladi ljudi poslije krizme u najvećem broju raskrste s prakticiranjem vjere.“

U tom je svjetlu govorio o potrebi veće angažiranosti oko rada s mladima na njima prikladan način, potom o zaručničkim tečajevima i o potrebi razrađenijeg modela rada bračnog i obiteljskog pastorala na razini nadbiskupije.

„Živimo u vremenu koje je temeljne ljudske odnose bračne i obiteljske razlomilo. Brak i obitelj su oslabljeni, sve su krhkiji i sve više pate. Braku i obitelji smo pristupali više pravno i moralistički, nego teološki i pastoralno. Ako je u našem pastoralu nešto oskudno onda je to bliža priprava za brak i pastoralno praćenje obitelji. Ivan Pavao II. svjestan društvenih okolnosti, koje narušavaju zajednički vrijednosni sustav, neumorno naviješta da je Crkva pozvana pratiti obitelj na njezinu putu“, zaključio je don Tomislav.

Nedjelju Caritasa najavio je ravnatelj Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije Denis Maslov. „Prošle godine se za Nedjelju Caritasa prikupilo 823 443.70 kuna. Sve prikupljeno namijenjeno je isključivo za naše blagovalište gdje dijelimo dnevno oko 130 toplih obroka, odnosno oko 50 tisuća obroka godišnje. Godišnji iznos potreban za osiguravanje toplih obroka je oko milijun i pol kuna. Početkom nove godine otvaramo još jedno blagovalište u Omišu, gdje bismo trebali dijeliti pedesetak obroka, tako da će se troškovi povećati. Kao što i sami možete primijetiti, posljedice pandemije i rat u Ukrajini uzrokovali su inflaciju koja uvijek najteže pogodi one najsiromašnije. Zato vas molim da i ove godine animirate vjernike kako bi sudjelovali svojim prilozima u Nedjelji Caritasa“, kazao je Maslov.

Dodao je da je u rujnu ove godine organiziran susret župnih Caritasa. Zahvalio je svima koji su poslali svoje predstavnike i potaknuo svećenike da razvijaju karitativni rad na župama.

Na kraju susreta, biskupski vikar za kler don Zvonimir Mijić iznio je kratke poticaje u svezi božićnih ispovijedi i blagoslova obitelji, dok je generalni vikar Velić okupljene svećenike podsjetio na neke važnije događaje u nadbiskupiji u protekla dva mjeseca te ih upoznao s tijekom aktualnih projekata. Zahvalio je predavačima na poticajnim izlaganjima te poželio svima blagoslovljeno vrijeme došašća, priprave za svetkovinu Božića. Susret je završio zajedničkim objedom u blagovaonici Svetišta.