Vlč. Đurin bio je nekoliko godina tajnik varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka. Potom je 2012. nakon svećeničkog ređenja poslan u Rim na studij. „Mislio sam da ću se po završetku studija vratiti kući. Međutim, ideje su se promijenile. Došao sam u Zavod u Rim. Nakon godinu dana su me imenovali vicerektorom. Surađivao sam s rektorom, sada vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj mons. Jurom Bogdanom koji je dugi niz godina bio rektor Zavoda sv. Jeronima. Surađivao sam s njime posljednje tri godine njegova rektorovanja u Zavodu i mnogo sam naučio od njega. Bilo mi je to lijepo, veliko i važno životno iskustvo gledati način na koji on vodi Zavod sv. Jeronima koji je velika i važna institucija i danas za hrvatski narod i Crkvu u Hrvatskoj“, istaknuo je vlč. Đurin.

Nakon što je mons. Bogdan postao biskup, za rektora Zavoda izabran je svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije Bože Radoš. Službu rektora obnašao je tri godine, i prema riječima vlč. Đurina, i s njime je uspostavio lijepu suradnju. Imenovanjem vlč. Radoša varaždinskim biskupom, na mjesto rektora u siječnju 2020. došao je vlč. Đurin koji je dotad dobro upoznao Zavod.

U emisiji je predstavio Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima koji u sadašnjem obliku djeluje od 1901. godine. „Zavod je ustanova koja prima na boravak hrvatske svećenike iz svih krajeva (Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srijemske, Barske i Kotorske nad/biskupije) koji pohađaju različita papinska sveučilišta gdje na poslijediplomskim studijima stječu akademske naslove. Nakon toga se vraćaju kući na službe koje im biskupi povjeravaju, bilo kao profesora na teološkim fakultetima, bilo na raznim drugim crkvenim službama. Prije toga na mjestu gdje djeluje Zavod djelovale su druge povijesne ustanove Sv. Jeronima, bili su tu Bratovština sv. Jeronima, Kaptol sv. Jeronima. Bratovština je imala jednu bolnicu, gostinjac za hrvatske hodočasnike. Dana 21. travnja navršit će se 570 godina kako smo kao Hrvati tu gdje je danas Papinski hrvatski zavod i crkva Sv. Jeronima“, ispričao je vlč. Đurin.

„Zavod sv. Jeronima je hrvatska kuća, mala hrvatska oaza u Rimu. Svaki hodočasnik koji dođe u Rim i posjeti crkvu Sv. Jeronima osjeća se kao da je došao kući“, istaknuo je vlč. Đurin, dodavši da se Hrvati okupljaju i na događajima koje organizira Zavod.

O korizmi, liturgijskom razdoblju čiji je temeljni poziv „obratite se i vjerujte evanđelju“, vlč. Đurin je rekao: „Trebamo se maknuti od onoga što nam je ugodno, što nam čini život lijepim, a ne ispunjava nas do kraja. To je temelj koji treba biti u temelju svega drugoga što ćemo činiti u korizmi. Često se korizma banalizira i svede se samo na odricanja od nečega, primjerice cigareta, čokolade, alkohola. Sve su to dobre odluke, ali one imaju smisao u nečemu drugome, da čovjek odvrati pogled od sebe, od svoje sebičnosti na svim razinama života. (…) Važno je svratiti pogled na drugoga. Najprije na Boga i na ono što Bog traži od mene u mome životu. A kad s Bogom idem naprijed, onda ću pronaći mjesta i za druge ljude u svom životu. Umjesto osobne koristi, tražit ću manje ugodne trenutke, činit ću i ono što mi je mučno, što mi predstavlja križ, kako bi čovjek pored mene, imao lijep život.“

U emisiji se govorilo i o tome kako hrvatski narod iščekuje proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca i kako to čekanje mnogima predstavlja problem, čude se zašto je to čekanje tako mučno.

Vlč. Đurin rekao je da Papa ima svoje razloge zašto to ide sadašnjim putem. „Vjerujem da će bl. Stepinac biti proglašen svetim. Kada i kako, to je Božja volja. Kada gledamo ljudskim očima htjeli bismo da bude sve i odmah. Vidim da naši vjernici koji dođu na hodočašće u Rim njeguju pobožnost prema bl. Stepincu. Mi u Rimu tako lijepo i radosno svake godine slavimo Stepinčevo. Ovaj period do kanonizacije traje duže nego što smo mislili, ali donio je plodove koje nismo ni mislili da će donijeti. Pobožnost prema njemu se širi, istražuje se što je svojim životom i djelovanjem kardinal Stepinac bio. (…) U totalitarnim sustavima pokazao je da je Bog svjetionik koji može ljude izvući iz teške povijesne situacije u kojoj se nalazio hrvatski narod.“

Urednica i voditeljica emisije je Tuga Tarle.

Vlč. Marko Đurin rođen je 25. ožujka 1985. godine u Varaždinu, od oca Rudolfa i majke Božene r. Beštek. Rodom je iz župe Kraljice svete Krunice u Remetincu u Varaždinskoj biskupiji. Osnovnu školu je pohađao i završio u Remetincu i Novom Marofu. Potom upisuje se u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju kao član Dječačkog sjemeništa na Šalati u Zagrebu. Akademske godine 2003/2004. upisuje se na Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, te istovremeno ulazi u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište kao kandidat Varaždinske biskupije. Diplomirao je 2008. godine. Primio je sveti red đakonata u Varaždinskoj katedrali 8. studenoga 2008. Đakonski pastoralni praktikum je obavljao u Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu kao tajnik varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka. Za prezbitera je zaređen 14. lipnja 2009. godine u Varaždinu. Nastavio je vršiti službu biskupskog tajnika do kolovoza 2012. godine. 2010. i 2011. godine obnašao je i službu predstojnika Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije. U rujnu 2012. godine ga biskup Mrzljak šalje u Rim na poslijediplomski studij iz teologije braka i obitelji na Papinski institut Ivan Pavao II. za studije o braku i obitelji gdje je magistrirao u lipnju 2014. godine te nastavio studij prema doktoratu. Od jeseni 2012. godine boravi u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Dana 25. listopada 2013. imenovan je vicerektorom Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Dekret o imenovanju potpisao je predsjednik Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima tadašnji šibenski biskup Ante Ivas. Dekretom tadašnjeg Papinog vikara za Rimsku biskupiju kardinala Agostina Vallinija od 1. studenoga 2013. imenovan je i vicerektorom Hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu. Po isteku prvog petogodišnjeg mandata, ponovno je imenovan na istu dužnost. U međuvremenu ga je Kongregacija za kler, dekretom od 9. siječnja 2020., imenovala rektorom Papinskoga hrvatskoga zavoda svetoga Jeronima u Rimu.