Sudjelovalo je 16 časnih sestara, svećenika i vjernika laika koji vode pjevanje i sviranje u župnim zajednicama.

Nakon zajedničke molitve, riječi dobrodošlice i zahvale za dolazak uputio je vlč. Marko Stanušić, regens chori sarajevske prvostolnice i koordinator za crkveno-liturgijsku glazbu Vrhbosanske nadbiskupije.

Sudionike je pozdravio i vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini Tomo Vukšić.

Zahvalio je svim nazočnima za dolazak napominjući da će kao nadbiskup nastojati biti potpora zborovođama u njihovu djelovanju, svjestan da je okupljanje i vođenje zbora težak i osjetljiv zadatak. Svjestan je da ni zborovođama kao ni župnicima nije lako okupljati članove zbora na probe i uvježbati ih za skladno pjevanje tijekom liturgijskih slavlja.

Kako je govorio nakon što je o upjevavanju i dirigiranju govorio fra Emanuel Josić, kazao je da je, kada je riječ o liturgijskoj glazbi, važno „da liturgija bude glavni dirigent“.

„Svi smo mi u službi liturgije i jako je važno da ona, odnosno događaj na oltaru bude u prvom planu, da Isus na oltaru bude onaj koji je najviše poštovan te da Misa teče svojim tokom“, kazao je nadbiskup Vukšić je posebno zahvalio vlč. Marku Stanišiću za osjetljivost da tijekom liturgijskih slavlja u katedrali pjevanje uskladi s tijekom mise.

„Također je važno da se njeguje umjetnost, a važno je i da se poštuje sensus običnoga svijeta koji to ponekad i ne razumije“, kazao je nadbiskup Vukšić, ukazujući na razlikovanja crkvene od liturgijske glazbe koja je u službi liturgijskih slavlja.

Na kraju je ispričao šaljivu zgodu iz vremena kad je on bio bogoslov upravo u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, napomenuvši da je tada bilo stotinjak bogoslova. Bogoslovski zbor pjevao je Misu i pojedine višeglasne liturgijske popijevke na jednom svečanom liturgijskom slavlju u sarajevskoj katedrali. Zadovoljni kako su lijepo otpjevali zahtjevnu Staroslavensku misu Albe Vidakovića, koju su dugo vježbali, bogoslovi su na povratku iz katedrale sustigli jednu djevojku Martu, koja je došla sa sela te radila u bogoslovijskoj kuhinji, i upitali je, kako joj se svidjelo njihovo pjevanje. Naviknuta na jednoglasno pjevanje u svojoj župi, odgovorila je da su lijepo pjevali, ali da su se puno „pometali“.

Mons. Vukšić stoga je potaknuo zborovođe da računaju na sudionike misnih slavlja koji su glazbeno obrazovani, ali i na „Marte“ koje nisu imale prigodu upoznati ljepotu višeglasja. Na kraju je svim sudionicima darovao po jednu krunicu.

Profesor na Franjevačkoj teologiji mr. art. fra Emanuel Josić govorio je o upjevavanju i dirigiranju. Podijelio je okupljenima vježbe za upjevavanje od profesorice kod koje je magistrirao, koje koristi tijekom upjevavanja zbora Franjevačke teologije. Potaknuo je zborovođe da budu ustrajni u upjevanjanju zbora, dodajući da je vokalna tehnika jedan od najzahtjevnijih dijelova dirigentskog posla. Ukazao je na važnost ispravnog sjedenja tijekom proba te otvorenosti i zatvorenosti vokala tijekom pjevanja.

Napomeno je da u tom podneblju uglavnom prevladavaju otvoreni vokali te na konkretan način pokazao kako kod upjevavanja naučiti pjevati zatvorene vokale. Kazao je da zborovođa mora imati jasan cilj kod pripreme pojedine probe da bi prema tomu mogao prilagoditi i upjevavanje. Potom je na konkretan način pokazao način dirigiranja te primjerima ukazao na dobre stvari, ali i na najčešće pogreške.

Potom je nazočnima predstavljen Kantual „Pjevajte Gospodu pjesmu novu“ o čijoj je pripremi i tiskanju govorio generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević. Podsjetio je da su članovi Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine na svom XXIV. redovnom godišnjem zajedničkom zasjedanju, održanom 15. veljače 2022. u duhovno-pastoralnom centru „Emaus“ u Bijelom Polju (Potoci) pokraj Mostara potvrdili svoju raniju odluku o tiskanju drugoga promijenjenog i dopunjenog izdanja Kantuala s vlastitostima BK BiH „Pjevajte Gospodu pjesmu novu“. Odluka je ostvarena u ljeto 2022. godine kada je Kantual ugledao svjetlo dana, a zajednički su ga izdale Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, u nakladi Glasa Koncila iz Zagreba.

Kantual je „formata 240 × 313 mm, opsega 1040 str., u tvrdom uvezu, šivanom, s oblim hrptom, kapitalnom trakom i pet pokaznih vrpci, a korice su na skinplastu s foliotiskom“. Napomenuo je da su župe i druge crkvene ustanove u biskupijskim zajednicama u BiH naručile i dobile 276 primjeraka Kantuala te da zborovođe mogu dobiti i elektroničku verziju Kantuala i liturgijske pjesmarice.

Mons. Tomašević istaknuo je da su liturgijski glazbenici s područja HBK i BK BiH uradili ogroman posao te je spomenuo pojedine poteškoće na koje se naišlo tijekom pripreme za tiskanje Kantuala.

Na kraju je pročitao dio iz uvodne riječi koju su u Kantualu u vrijeme njegova tiskanja napisali predsjednik HBK mons. Želimir Puljić i predsjednik BK BiH mons. Tomo Vukšić: „Sve koji budu čitali ove retke potičemo da se pomole za sve preminule glazbenike u hrvatskom narodu, a posebno za dvojicu liturgijskih glazbenika koji su se svim srcem zauzimali za izdavanje ovog Kantuala: pokojnog člana Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene fra Slavka Topića i pokojnog svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije don Niku Luburića koji se iz neba raduju ovom izdanju. Na kraju želimo još jednom zahvaliti svima koji su dali svoj udio da ovaj Kantual ugleda svjetlo dana na radost orguljaša, voditelja zborova i mnogih drugih koji će s njime služiti. Predvoditelje liturgijskih slavlja potičemo da uvijek gaje otvorenost i zauzetost za lijepo i skladno liturgijsko pjevanje te orguljašima i voditeljima zborova u svojim župama, samostanima… nabave ovaj Kantual. Po zagovoru Blažene Djevice Marije i sv. Cecilije, zaštitnice glazbe i glazbenika, zazivamo obilje Božjeg blagoslova na sve članove biskupijskih zajednica u cijeloj Crkvi u Hrvata, a na osobit način na sve orguljaše te voditelje i članove župnih, katedralnih i drugih zborova uz želju da ova knjiga doprinese još većem zajedništvu s Bogom, unutar hrvatskog naroda i na svim drugim razinama.“

Potom je o sadržaju Kantuala i njegovoj upotrebi govorio vlč. Marko Stanušić. Govoreći o svom radu na pripremi Kantuala, istaknuo je da je unošenje nota s tekstom i svim potrebnim znakovima, unatoč prednostima moderne tehnike koje godinama uspješno koristi, mukotrpan posao. Zahvalio je svima koji su dali svoj doprinos u izradi te knjige dragocjene za sve orguljaše koji sviraju tijekom liturgijskih slavlja. Spomenuo je da se potreba za novim Kantualom pokazala odavno jer je stari Kantual iz 1985. odavno bio rasprodan. Izrazio je žaljenje da kod pojedinih odgovornih osoba nije bilo dovoljno otvorenosti i spremnosti za suradnju pa je tiskanje Kantuala moralo biti odgođeno za nekoliko godina. Izrazio je radost da su Kantual zajednički otisnule HBK i BK BiH te je govorio o sastavu Kantuala.

O novom Kantualu kratko je govorio i fra Emanuel Josić. Prisjetio se je da je u vrijeme njegove pripreme bio bogoslov na Franjevačkoj teologiji. Kazao je da su pojedini franjevački bogoslovi pomagali tadašnjem profesoru liturgijske glazbe fra Slavku Topiću elektroničkim unošenjem liturgijskih popijevki. Uputio je riječi zahvale svima za veliki posao koji su uradili.

Nazočnima je predstavljena i monografija „Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler Sarajevo“. Mons. Ivo Tomašević spomenuo je da je riječ o izdanju Vrhbosanske nadbiskupije koje je za tisak u cijelosti priredio vlč. Marko Stanušić. Otisnuta je 2021. godine u povodu 25. obljetnice osnutka zbora.

Spomenuo je da je tadašnji nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u uvodnoj riječi napisao da je u ratnim godinama vremenom u katedrali na pontifikalnim slavljima pjevala skupina mladih s mnogo entuzijazma. Odmah po završetku rata imenovao je mladog svećenika „maestra vlč. Marka Stanušića, velikog zaljubljenika u crkveno-liturgijsku glazbu klasičnog tipa“ za okupljanje i vođenje jednog kvalitetnog katedralnog zbora.

Mons. Tomašević istaknuo je važnost objavljivanja monografije koja je pisani svjedok za sadašnje i za buduće vrijeme. Spomenuo je da je vlč. Stanušić na početku donio prikaz povijesti Katedralnog mješovitog zbora s brojnim fotografijama i podacima koje je tijekom godina svoga rada uspio prikupiti. Potaknuo je zborovođe da, u suradnji sa svojim župnicima, i sami porade na prikupljanju građe i djelovanju njihovog zbora tijekom povijesti te da to objave u pisanom obliku.

Govoreći o pripremi monografije za tisak, vlč. Stanušić se prisjetio svoga povrata u Sarajevo u siječnju 1996. godine nakon studija liturgijske u Zagrebu. U nastojanju da okupi pjevače i formira katedralni zbor, uključio se u zbor „Trebević“ HKD-a „Napredak“ gdje je upoznao pojedine pjevače i započeo s probama. Spomenuo je solista baritona Draga Pavlovića, dugogodišnjeg člana Opere u sarajevskom Narodnom pozorištu, koji je početka do danas pjeva u zboru zajedno s još nekoliko pjevača koji su s njim u zboru 27 godina.

Osvrnuo se ukratko i na djelovanje sluge Božjega Josipa Stadlera. Istaknuo je da je zbor uzeo ime prvog vrhbosanskog nadbiskupa kao graditelja sarajevske katedrale, ali i osobe koja je podupirala razvoj liturgijskog pjevanja pa se pobrinuo da sarajevska katedrala dobije tada najveće orgulje u BiH kao i da orgulje zasviraju u sjemenišnim crkvama u Sarajevu i Travniku.

Kazao je i da je monografija jedan od izraza zahvalnosti brojnim osobama raznih zanimanja i godina starosti koje su u tom zboru pjevale dulje ili kraće razdoblje te unijele dio sebe, ali se i same obogatile.

Duboko je svjestan da povijest katedralnog zbora ne počinje niti završava njegovim radom pa je nastojao prikupiti i napisati što više podataka o djelovanju zbora tijekom povijesti, koji je bio napose aktivan u vrijeme glazbenika Stjepana Hadrovića i sadašnjega banjolučkog biskupa Franje Komarice tijekom njegova življenja i djelovanja u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu.

Spomenuvši i druge zborovođe, kazao je i da je monografiju nastojao obogatiti što većim brojem fotografija i podacima o nastupima zbora u raznim mjestima u BiH i u inozemstvu.

Kao osobito važne nastupe istaknuo je pjevanje zbora zajedno s drugim zborovima tijekom pohoda pape Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini u Sarajevu 1997. godine i pape Franje 2015. godine te proglašenja blaženim Drinskih mučenica 2011. godine, također u Sarajevu.

Uslijedila je diskusija tijekom koje su nazočni dijelili međusobna iskustva. Susret je završen zajedničkom molitvom i objedom u bogoslovskoj blagovaonici za koji se pobrinulo osoblje sjemeništa prevođeno ekonomom vlč. Josipom Papkom.