POVIJEST

U najstarijem sačuvanom popisu župa Zagrebačke nadbiskupije iz 1334. na četvrtom mjestu među župama Gorskog arhiđakonata navodi se Župa sv. Jurja u Blinju. Crkva iz 13. stoljeća Župa je propala za vrijeme ratovanja s Osmanlijama. Nakon pobjede kod Siska taj opustošeni kraj se ponovno naseljava, a pripada župi Čuntić. Godine 1672. sagrađena je nova okrugla drvena kapela sv. Jurja u današnjem Letovancu, o čemu svjedoči natpis na starom zvonu. Nakon što je izgorjela u požaru, 1770. podignuta je nova zidana kapela koja se kasnije više puta obnavljala i dograđivala. Budući da su franjevci u Čuntiću također sazidali novu crkvu, iz stare drvene su 1771. kapeli sv. Jurja darovali rustični oltar i drvene kipove Bogorodice s Djetetom i sv. Antuna s Djetetom.

Ubrzo, 1789., na tom području obnovljena je župa sa sjedištem u Komarevu. Ondje je na starom groblju 1698. bila izgrađena prva drvena hrastova kapela. Župna crkva sv. Katarine počela se graditi 1844., a posvećena je 1846. Podignuli su ju petrinjski graditelji prema projektu Đure Cetole. Svetište je oslikao Josip Beck iz Zagreba, a opremljena je baroknim inventarom.

U 20. st. dvaput je teško stradala. Najprije je bila srušena u Drugom svjetskom, a potom i u Domovinskom ratu. Kako se Komarevo 1991. nalazilo na prvoj crti obrane, srbočetničke snage su ju od srpnja do listopada granatirale nebrojeno puta.

Sisački biskup Vlado Košić je predslaveći misu na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja 2020. u Komarevu rekao: „Srbi su posebno gađali župnu crkvu sv. Katarine u Komarevu, gađajući je iz obližnje Bestrme, a spasili su ju od potpunog uništenja gusto posađeni borovi koji su bili oko crkve, no bila je sva izranjena od gelera i direktnih pogodaka granata.“

Neprijatelji su razorili i kapelu sv. Jurja koju su prethodno oplijenili. Nakon rata obnovljena je prema stanju prije 1883.

U dvorištu župne crkve 2012. postavljen je spomenik s imenima 49 branitelja poginulih i nestalih u Domovinskom ratu, na prvoj crti obrane Siska, od Blinjskog Kuta do Komareva, odakle su u „Oluji“ krenuli u konačno oslobađanje Domovine.

Obnova župne crkve dovršena je 2019. što je proslavljeno na svetkovinu sv. Katarine euharistijom koju je predslavio sisački biskup Vlado Košić.

Tom prigodom tadašnji župnik Robert Jakica je zahvaljujući svima koji su pomogli, rekao da je ta crkva mnogo puta tijekom povijesti bila kamen spoticanja i smetala je mnogim okupatorima, a osobito u Domovinskom ratu. „Mržnja se toliko trudila razoriti ovaj sveti hram… Premda je crkva bila teško ranjena, izrešetana gelerima i metcima, ostala je ponosno stajati i svjedočiti da je ovdje dobrodošao svaki dobronamjeran čovjek i svaki vjernik koji želi zahvaljivati i slaviti Boga, svaki čovjek koji je željan utjehe i koji želi moliti Boga za svoje potrebe.“

U župi su još kapele Srca Isusova u Novom Selu i sv. Martina u Mađarima te jedan bogoslužni prostor (Brđani Kosa).

KULTURNA BAŠTINA

Župna crkva je nakon Domovinskog rata obnovljena u faksimilskom obliku. To je jednobrodna pravokutna građevina s poligonalnom apsidom i zvonikom iznad glavnog pročelja. Jedna je od posljednjih u nizu sakralnih građevina Banske vojne krajine građena u tradiciji kasnoklasicističkih crkvi.

Prostor lađe i kora svođen je kupolastim svodom. Travejna polja omeđena su glatkim širokim pojasnicama koje nose pilastri jake kapitelne profilacije. Crkva je osvjetljena polukružno zaključenim prozorima lađe i jednim polukružnim prozorom svetišta. Vanjski zidni plašt je plošno obrađen. U središnjoj dominantnoj osi pročelja su portal, prozor pjevališta, okulus i zvonik.

Crkva je značajna za povijest arhitekture područja Siska. Njezinoj vrijednosti pridonosi kontinuitet sakralne lokacije te ambijentalna vrijednost. Zato je zaštićena kao kulturno dobro.

Kako prvotna oprema nije sačuvana unutrašnjost je nakon obnove suvremeno uređena. Oltarna slika sv. Katarine rad je domaćeg umjetnika Ivice Antolčića.

TRENUTNO STANJE I OBNOVA

Župnik Mirko Režek rekao je da je crkva od potresa neuporabljiva. Izvana izgleda sačuvano, ali je iznutra sva ispucala, a bolte su otpale. Križ na zvoniku se nagnuo i treba ga skinuti da ne bi napravio veću štetu. Stradali su svi kipovi, ali su slike i križni put ostali na zidovima te su spašeni.

U crkvi nije poželjno ni sigurno biti. Svakoga dana se iznutra sve više urušava zbog stalnih podrhtavanja.

U potresu su stradale i kapela Srca Isusova i župna kuća.

IZVORI

• župnik Mirko Režek, izjava za Hrvatsku katoličku mrežu, 28. siječnja 2021.
• voditeljica Ureda za kulturu Sisačke biskupije Spomenka Jurić, izjava za Hrvatsku katoličku mrežu, 25. siječnja 2021.
• Šematizam Sisačke biskupije, 2019.
• Vladimir Čavrak, Status animarum (stanje duša) Povijest sela Letovanci, Sisak, 1999.
• https://registar.kulturnadobra.hr/, 28. siječnja 2021.
• https://ika.hkm.hr/novosti/biskup-kosic-predvodio-svecanu-misu-na-svetkovinu-sv-katarine-u-komarevu/, 28. siječnja 2021.
• https://ika.hkm.hr/novosti/biskup-kosic-u-komarevu-predvodio-misu-za-domovinu/, 28. siječnja 2021.
• https://uhbdr-101br-susedgrad.hr/cetvrt-stoljeca-ponosa-i-slave/, 28. siječnja 2021.

crkva sv. Katarine u Komarevu prije potresa 2020.

unutrašnjost crkve sv. Katarine u Komarevu prije potresa 2020.

spomenik u dvorištu crkve sv. Katarine u Komarevu

kapela sv. Jurja u Letovancima – arhivska fotografija

kapela sv. Jurja u Letovancima sa zvonikom iz 1883. (Nino Vranić)