Budi dio naše mreže
Izbornik

Župna crkva sv. Nikole i sv. Vida u Žažini

Žažina (IKA)

Župna crkva sv. Nikole i sv. Vida u Žažini teško je oštećena u razornom potresu 29. prosinca 2020. Donosimo podatke o njezinoj povijesti, kulturnoj vrijednosti i trenutnom stanju.

POVIJEST

Župa u Žažini navodi se u najstarijem sačuvanom popisu župa iz 1334., a nakon završetka ratovanja s Osmanlijama, preostala je kao jedna je od samo četiri župe na području tadašnjeg Gorskog arhiđakonata.

Žažina (Sassyna) je pripadala posjedu Gora koji je najjprije bio u vlasništvu vitezova templara, zatim ivanovaca koji su ga u 16. stoljeću založili Frankopanima. Oni su Žažinu dali vazalima, a početkom 17. st. ušla je u sastav vlastelinstva Hrastovica.

Crkva sv. Nikole između Letovanića i Žažine spominje se 1574. godine. Današnja župna crkva sv. Nikole i sv. Vida smještena je na rubu naselja, na mjestu stare drvene župne crkve sv. Nikole oko koje je bilo groblje, a koja se spominje u protokolima iz 1634. U Donjoj Žažini postojala je i drvena kapela sv. Vida koja je srušena početkom 18. st., pa je župna crkva preuzela njenog naslovnika. Godine 1740. za nju je nabavljen novi bočni oltar Majke Božje Dolorose, a 1745. drugi bočni oltar Sveta tri kralja.

Kada je nakon ratovanja s Osmanlijama uspostavljen mir, zaslugom predstojnika zagrebačke katedrale Franje Popovića, podignuta je nova velika crkva (1778. – 1788.). Sazidana je od pune opeke, kamena i vapnene žbuke kao građevina s jedinstvenim prostorom bez bočnih kapela, sa zvonikom nad ulazom. Brod je kvadratne osnove odijeljen trijumfalnim lukom od užeg svetišta zaključenog eliptoidnom apsidom. U njoj je napravljen novi glavni tabernakul-oltar s iluzionističkim oslikom retabla s likom sv. Nikole, dok su bočni oltari preneseni iz stare crkve. Poligonalna propovjedaonica je pak datirana u 1750. godinu. Nad ulazom u brod je pjevalište, a sa zapadne je strane sakristija s oratorijem. Svod je češki s kupolom.

U Drugom svjetskom ratu crkva je znatno oštećena. Zbog toga je vanjština sredinom 20. st. obnovljena. Međutim, u današnje vrijeme, građevina je bila u lošem stanju. Zvonik je zbog opasnosti od urušavanja trebao hitnu sanaciju. Obnova je bila nužna i u unutrašnjosti koja nije bila sanirana ni od oštećenja iz Drugog svjetskog rata.

KULTURNA BAŠTINA

Žažinska crkva značajan je primjer zrelobaroknog rješenja dvoranskog tipa crkve u kojoj se u okviru longitudinalnog koncepta razvija prostor centralnog karaktera. Građevina je reduciranoga četverolisnoga tipa, obilježenoga racionalizmom i utilitarnošću povezanima s prosvjetiteljskom i reformatorskom politikom Marije Terezije i Josipa II. Ima elemente klasicizma, ali je zadržala barokni tlocrtni i prostorni karakter.

U crkvi je bio sačuvan oslik iz vremena gradnje, a bila je ukrašena i novim dijelovima domaćeg slikara Božidara Škofača.

Također je bila sačuvana i vrlo vrijedna prvotna oprema kojoj je trebala obnova.

Na orguljama iz 19. st. redovito su se održavali koncerti.

Crkva je upisana u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao zaštićeno kulturno dobro.

ZANIMLJIVOSTI

Na Tridentskom saboru (1545. – 1563.) biskupima je propisana obveza da svake ili barem svake druge godine pohode cijelu biskupiju. Za to su mogli ovlastiti i druge osobe. Također je određeno da vizitatori biskupu moraju podnijeti pisani izvještaj.

Prvi tiskani svezak zapisnika kanonskih vizitacija Zagrebačke biskupije za Gorski arhiđakonat obuhvaća razdoblje 1639. – 1726. Jasno je da su zapisnici iz toga razdoblja ponajprije svjedočanstvo o opustošenosti arhiđakonata. Međutim, sadrže i zanimljive podatke.

Vizitator je prigodom pohoda pregledavao i knjižnice župnika. Posebno je provjeravao ima li župnik Brevijar, Bibliju, Katekizam, dokumente Tridentskog sabora, propovjedničke priručnike i dijecezanske propise. Zatim je pregledao matične knjige i dao upute kako ih treba voditi.

Prva godina u kojoj je pri opisu neke župe naveden inventarium librorum u kojem su zabilježene i knjige tiskane hrvatskim jezikom bila je 1705. Te je godine Antun Vukmerović pohodio župu Žažina, u kojoj je među petnaestak knjiga župnika Matije Zaboka, 45 godina staroga, zabilježio i dvije hrvatske: Pomum Adami sive Conceptus Georgii Habdelich i Putni tovarus, libellus Croaticus. Dok je kod prve knjige naveden autor Juraj Habdelić, kod drugoga nije. Zasigurno je to bilo prvo izdanje molitvenika Katarine Frankopan, supruge grofa Petra Zrinskog. I to su sve hrvatske knjige zabilježene u prvom svesku tiskanih zapisnika kanonskih vizitacija Gorskog arhiđakonata.

Župnici su na policama imali većinom knjige na jeziku koji nije bio hrvatski, nego uglavnom latinski. U zapisnicima kasnijih vizitacija bit će zabilježeno sve više knjiga hrvatskih autora, a župnikova knjižnica u Žažini je u odnosu na druge župe arhiđakonata, u prvim desetljećima 18. stoljeća bila najzanimljivija.

TRENUTNO STANJE

Župna crkva je u trenutku potresa bila u procesu obnove u sklopu projekta „Valorizacija kulturne baštine i brendiranje turističke destinacije Općine Lekenik“ koji je pripremljen i proveden u suradnji Općine Lekenik i Sisačke biskupije. Kako je rekla voditeljica biskupijskog Ureda za kulturu Spomenka Jurić, 2020. započeli su radovi na saniranju vlage, kao što je to slučaj na početku obnove starih crkava.

Kako je rekao župnik vlč. Ilija Piličić na sprovodu orguljaša Stanka Zeca stradalog u potresu 29. prosinca, srušio se zvonik sa zvonom i križem, krovište, kor i zidovi. Pročelje i dio lađe su se potpuno urušili, a djelomično su sačuvane samo apsida i propovjedaonica.

OBNOVA

U tijeku su dogovori s Ministarstvom kulture oko evakuacije inventara. Kada se provedu hitne mjere stabilizacije, tijekom nekoliko idućih dana sve što se može spasiti trebalo bi biti pohranjeno u sisački Veliki kaptol te će se restaurirati.

Generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić rekao je da je mađarska Vlada sa željom da ublaži stradanja hrvatskog naroda i pomogne na konkretan način, odlučila vlastitim sredstvima obnoviti po jednu crkvu i školu. Odabrala je upravo župnu crkvu u Žažini te su ju njezini predstavnici obišli 13. siječnja.

LITERATURA

  • generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, izjava za Informativnu katoličku agenciju, 14. siječnja 2021.
  • voditeljica Ureda za kulturu Sisačke biskupije Spomenka Jurić, izjava za Informativnu katoličku agenciju, 13. siječnja 2021.
  • Šematizam Sisačke biskupije, 2019.
  • Željko Vegh, Zapisnici kanonskih vizitacija Zagrebačke nadbiskupije kao izvor podataka za povijest hrvatske tiskane knjige, u: Libellarium, 1, 1 (2008.): 9. – 25.
  • http://lekenik.hr/o-nama/bastina/sakralni-objekti-povijesne-gradevine/, 14. siječnja 2021.
  • http://lekenik.hr/o-nama/povijest/povijest-naselja-opcine-lekenik/, 14. siječnja 2021.
  • https://www.tzo-lekenik.hr/ishodenjem-akata-za-gradnju-i-izradom-studijske-dokumentacija-zavrsena-je-1-faza-projekta-valorizacija-kulturne-bastine-i-brendiranje-turisticke-destinacije-opcine-lekenik/, 14. siječnja 2021.
  • https://www.facebook.com/pg/Župa-sv-Nikole-i-Vida-Žažina-267001487079284/about/?ref=page_internal, 14. siječnja 2021.
  • https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/stanko-nije-bio-na-krivom-mjestu-u-krivo-vrijeme-potresna-propovijed-za-orguljasa-poginulog-u-rusevinama-crkve-u-zazinama/, 14. siječnja 2021.
  • https://registar.kulturnadobra.hr/, 14. siječnja 2021.

crkva sv. Nikole i sv. Vida u Žažini prije i poslije potresa 2020.

unutrašnjost crkve sv. Nikole i sv. Vida u Žažini prije i poslije potresa 2020.

unutrašnjost crkve sv. Nikole i sv. Vida u Žažini 1973. (Nino Vranić/Fototeka Ministarstva kulture)

unutrašnjost crkve sv. Nikole i sv. Vida u Žažini prije potresa 2020.

unutrašnjost crkve sv. Nikole i sv. Vida u Žažini prije potresa 2020. (Facebook)

unutrašnjost crkve sv. Nikole i sv. Vida u Žažini poslije potresa 2020. (Marko Prpic/PIXSELL)

crkva sv. Nikole i sv. Vida u Žažini nakon potresa 2020. (Marko Prpic/PIXSELL)