POVIJEST

Na najstarijem sačuvanom popisu župa Zagrebačke nadbiskupije iz 1334. nalazi se i župa u Gori. Gora je bila važno srednjovjekovno središte i sjedište Gorskog arhiđakonata. Župa se očuvala unatoč mnogim opasnostima u tristotinjak godina ratovanja s Osmanlijama te se na popisu župa, nakon konačne uspostave mira navodi kao jedna od samo četiri sačuvane župe u tom arhiđakonatu. Neki povjesničari tvrde da je Gora bilo izmješteno sjedište sisačkih biskupa.

Crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji je prema arheološkim istraživanjima prvotno bila sazidana od kamena, bez vezivnog materijala, u 11. ili 12. stoljeću kao romanička građevina. Zatim je u 13. st. preuređena u gotičku crkvu koja je stradala u višestoljetnom ratovanju s Osmanlijama. Po oslobađanju Banovine, na početku 18. st. popravljena je, a kasnije i dograđena u baroknom stilu. Cintor je temeljito obnovljen, 1705. postavljen je drveni kasetirani strop, 1726. svođeno je svetište, a 1736. brod te je prizidana kapela sv. Ane, a kao najveća promjena, s južne strane je 1734. prigrađen visok zvonik s ugrađenim dijelovima dotadašnjeg zvonika na preslicu. Nakon završetka radova, crkvu je posvetio zagrebački biskup Juraj Branjug 27. travnja 1736. U drugoj polovici 19. stoljeća crkva je znatno produžena. U Domovinskom ratu, srpski agresori crkvu su početkom 1991. granatirali i zapalili, a 1992. i minirali. Potpuno su uništili i kapelu sv. Ivana i Pavla u Gori te kapelu sv. Šimuna i Jude Tadeja u Strašniku.

Nakon rata, raščišćavanjem ruševina i istraživanjem njezinih preostalih zidova, ispod baroknog sloja pronađeni su izvorni zidovi ranogotičke crkve sa svim dijelovima sustava svođenja i ostalim pojedinostima. Postao je vidljiv i položaj zvonika na preslicu, koji se izdizao poput visoke i snažne konzole, što je jedinstven primjer u Hrvatskoj. Zbog otkrivenih mnogih ulomaka gotičke arhitekture odlučeno je da se u skladu s tim rekonstruira građevina iz tog razdoblja. Intenzivni radovi započeli su 2010., nakon ponovne uspostave Sisačke biskupije. Biskup Vlado Košić posvetio je crkvu na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM 8. prosinca 2015. te tom prilikom otvorio „vrata milosrđa“. Marijanskim svetištem Sisačke biskupije crkva je proglašena 2012.

Župi Gora pripada i deset kapela.

KULTURNA BAŠTINA

U 18. st. crkva je opremljena baroknim inventarom, orguljama, klupama, propovjedaonicom i oltarima koje su izradili ptujski majstori kipar Karlo Josip Risner i slikara Ivan Franjo Pachmeier (1739.). Na početku Domovinskog rata sva oprema je izgorjela. Iznimku čini samo nekoliko drvenih skulptura koje su bile demontirane s oltara i sakrivene u kriptu, te odlomljena glava Mojsija koja je pronađena u gruhi. Skulpture su u vrlo lošem stanju pronađene 1998. pa su restaurirane u Zagrebu. Osim pozlaćenoga glavnog oltara, u crkvi se nalazilo još pet oltara: sv. Josipa, sv. Ivana Krstitelja, sv. Ane, sv. Antuna Padovanskog i Sveta tri kralja.

Nakon rata u ruševinama je među ostalim pronađeno šest velikih i petnaest manjih kapitela (jedan nije pronađen), što je najveći i najvrjedniji niz kapitela predtatarskog doba u Hrvatskoj.

Današnja je građevina rekonstrukcija gotičke dvoranske crkve sa zvonikom na preslicu. Unutrašnjost je ukrašena suvremenim skulpturama akademskog kipara Tomislava Kršnjavoga.

Rozeta iznad ulaza rekonstruirana je prema sličnim primjerima crkvi u Čazmi i Medvedgradu.

Oko crkve obnovljen je cintor s četiri kule pokriven kalanom ariševom šindrom, kao i sama crkva. U istočnom dijelu dvorišta cintora rekonstruiran je bunar koji je iskopan 1976. godine za potrebe proštenjara. Istražena su i 424 groba oko crkve u kojima su pronađeni vrijedni nalazi poput novca i nakita iz doba vitezova, ali i stariji nalazi iz starohrvatskog doba.

Pri obnovi su na zvonik postavljena i dva nova zvona. Na zvonu posvećenom Majci Božjoj Gorskoj stoji natpis „Majko Božja Gorska, Isusova mati, Sunce naših stradanja, ne prestani nam sjati“, a na onom posvećenom zaštitniku biskupije sv. Kvirinu „S.Q.E.S.O.P.N.“ (Sveti Kvirine biskupe sisački moli za nas).

Osim župne crkve, kao kulturno dobro zaštićena je i kapela sv. Ivana i Pavla. Smještena je na brijegu u blizini gorskoga središnjeg trga. Sagrađena je 1760. na mjestu starije kapele. Prostor je podijeljen u dvije jedinice. Prostor lađe, prekriven je drvenim stropom, niži je i kraći u odnosu na kvadratični prostor svetišta koji je presvođen češkom kapom. Glavno pročelje raščlanjeno je plitkim lezenama u tri polja. Središnji dio naglašen je portalom, okulusom i zvonikom. Ta barokna građevina u 19. st. bila je u izuzetno lošem stanju pa je obnovljena. Značajna je zbog svojih prostornih i oblikovnih kvaliteta u presjeku povijesti arhitekture kontinentalne Hrvatske.

ZANIMLJIVOSTI

Iako se ne zna kada je točno izgrađena prva crkva (sigurno bar u 12. st.), postoji legenda o njezinom nastanku koju je župnik A. L. Fetzer 1864. zapisao u spomenicu:
„Svakomu u ovu župu dojdućem, najprije čudnovato videti se hoće, kako da med ovimi lepimi Gorami u ovoj okolici, upravo župna cerkva u jarku leži; od prastarih vremenah pobožnoga puka odgovor jest ovaj, da nekada na ovome mestu, gdje sada župna cerkva stoji, bio jedan kip Bl. D. Marie, pram kojem verni puk osebujnu pobožnost je gojio i kojemu različite čudačine pripisao jest, i zato odlučeno je bilo: pervu u ovoj celoj okolici ovomu kipu sazidati, što imajući ovde zadosta kamena lahko izvesti se bi moglo; ali cerkva odlučena nebi bila onde stala gdje sada stoji i gdje je stari kip stajao, nego na bregu kod Marinovićeve zemlje, otkuda i prihadjajućem neprijatelju najlaglje iz daleka preko Gline spaziti bi bili mogli; ali volja Božja ova ne bijaše; jer triputah ruke zidanju ove cerkve prionule jesu, i uveke ono što kroz dan sazidano je bilo, kroz noć u jutro opet razrušeno nadjeno jest; tako da najzadnie na istome mestu, gdje kip stajao jest i cerkva sazidana i najboljim uspehom doveršena je…“

Poznato je i da su gotičku crkvu u 13. stoljeću na mjestu starije romaničke izgradili vitezovi templari. Pouzdano je da su to bili francuski graditelji.

Red siromašnih vitezova Krista i Salomonovog hrama – templara osnovan je 1119. u Jeruzalemu, a Sveta Stolica priznala ga je 1128. Templari su živjeli po Pravilu sv. Benedikta.
U Europi su, time i u Hrvatskoj, osiguravali hodočasničke putove prema Svetoj Zemlji. Ne zna se kada su točno došli u Goru, ali je poznato da je kralj Andrija II. ispravom iz 1209. templare u Dalmaciji i Hrvatskoj uzeo pod svoju zaštitu, potvrdio im brojne posjede te je zabranio da itko od njih zahtijeva ikakvu daću. Tom ispravom je također potvrdio raniju darovnicu svog oca Bele III. (1173. – 1196.) koji im je darovao gorsku crkvu svete Marije i trg ispred nje.

Unutarnja dužina crkve bila je 20.36 m, širina uz istočni zid je 6.17 m, a uz zapadni 5.95 m. Prostor crkve osvjetljavala su tri prozora na južnom pročelju, prozor jednake veličine i oblika na istočnom, te rozeta na zapadnom pročelju. Pod svetišta nije, kao što bi se očekivalo, bio izdignut u odnosu na pod broda. Ipak, za razliku od tavola koje su na vapneni mort u lađi bile postavljene paralelno sa zidovima, u svetištu su postavljene pod kutom od 45 °. Također, nije bilo luka kojim bi se svetište istaknulo i prostorno odvojilo od broda. Dakle, to je bio krajnje jednostavan pravokutni tlocrt nastao četverostrukim nizanjem pravokutnog, križnorebrastim svodom presvođenog jarma. Tim izgledom gorska župna crkva prije je podsjećala na reprezentativnu vitešku dvoranu, nego na crkvu.

Prema nalazu nakon Domovinskog rata, vidi se da je zvonik naknadno prigrađen crkvi. Možda kada su vitezovi Reda svetog Ivana Jeruzalemskog – hospitalci preuzeli Goru 1314. Ivanovci su ondje ostali sljedećih 200 godina, kada je grad založen Frankopanima.

Postoje indicije da je kamen za gradnju crkve vađen na mjestu župnog dvora, što se može zaključiti iz zapisa župnika Fetznera: „…zemlja pako sva do 500 vozov izvižena je u sadašnji župni dvor, jer prije bijahu sve same takve jame…“. Isti je župnik zapisao u Spomenicu na drugom mjestu: „…ovaj zvonik …od samog čistog kamena jest podignut, koj se kopao putem gdje se ide u Sibić, što se i sada jošte vidi“. Stoga je i za posljednju obnovu odabran kamen iz istog kamenoloma, uz dopuštenje današnje vlasnice zemljišta. Međutim, pokazalo se da taj kamen ipak nije dovoljno kvalitetan te je na kraju korišten plivit.

TRENUTNO STANJE

Župnik Paško Glasnović rekao je da je zidani ulaz u cintor u potresu napola srušen. Pao je zabat iznad ulaza, a zid pročelja napuknuo je do vrata. Oštećen je i zid nasuprot ulaza, u svetištu, koji se odvojio od krovišta. Zbog naknadnih potresa pukotina se širi te je sada široka dvadesetak centimetara.

Zvonik je teško oštećen. Preslica se srušila, zid je napuknuo, a palo je i jedno zvono.

Dakle, crkva je neuporabljiva, kao i župna kuća koja potječe iz 19. st. Stradale su i kapele sv. Ivana i Pavla u Gori te sv. Josipa u Nebojanu.

OBNOVA

Voditeljica biskupijskog Ureda za kulturu Spomenka Jurić rekla je da će se najprije napraviti stabilizacija i sačuvati se što je moguće. Zatim će krenuti projekti, prikupljanje sredstava i ponovna izgradnja.

Biskup Košić je na Hrvatskom katoličkom radiju rekao je da razrušene kuće i crkve vapiju za obnovom, a kod obnove treba voditi računa da to bude gradnja koja može izdržati teži potres. „Većina starih crkvi, koje su stradale u potresu, nisu građene na moderniji način i nemaju armirane stupove. To je i za konzervatore važno da odustanu od svojih zahtjeva.“ Kao primjer naveo je baš crkvu u Gori, koja je ponovno izgrađena „tehnikom iz 13. st. i ti kameni blokovi su se srušili u potresu“.

Iščitavajući povijest crkve u Gori, i sada, nakon potresa, aktualne su biskupove riječi na posveti crkve 2015. kada je potaknuo: „Ostanimo i dalje, uvijek graditelji s Bogom, gradimo ne samo porušene crkve, kuće i zgrade, nego podižimo nadu u ljudima, izgrađujmo čovjeka, primajmo i odgajajmo djecu, poput Marije Bezgrješne povjerujmo da Bogu i nama s njim ništa nije i ne može biti nemoguće.“

IZVORI

• župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije preč. Paško Glasnović, izjava za Hrvatsku katoličku mrežu, 11. siječnja 2021.
• voditeljica Ureda za kulturu Sisačke biskupije Spomenka Jurić, izjava za Hrvatsku katoličku mrežu, 12. siječnja 2021.
• Šematizam Sisačke biskupije, 2019.
• Drago Miletić. Marija Valjato Fabris, Rekonstrukcija templarskog sloja župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori, u: Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda 5/2014.
• Iva Vidović, Rekonstrukcija crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2016.
• https://registar.kulturnadobra.hr/, 12. siječnja 2021.
• https://ika.hkm.hr/novosti/djelotvorna-ljubav-temelj-buducnosti-potresom-razrusenih-podrucja/, 12. siječnja 2021.
• https://www.biskupija-sisak.hr/index.php/arhiv/3226-posveena-crkva-uznesenja-bdm-marijansko-svetite-majke-naih-stradanja-u-gori-, 12. siječnja 2021.
• http://www.biskupija-sisak.hr/index.php/arhiv/2424-crkva-marijanskog-svetita-u-gori-dobila-zvona, 12. siječnja 2021.

crkva Uznesenja BDM u Gori prije i poslije potresa

unutrašnjost crkve Uznesenja BDM u Gori prije i poslije potresa (Dario Zürchauer)

otkriveni ostaci ranogotičke apside unutar svetišta crkve Uznesenja BDM u Gori 2010. (Sisačka biskupija)

ranogotički kapitel u crkvi Uznesenja BDM u Gori, kolovoz 1995. (D. Miletić)

crkva Uznesenja BDM u Gori 1934. (Gjuro Szabo/Sisačka biskupija)

unutrašnjost crkve Uznesenja BDM u Gori 1963. (Nino Vranić/Sisačka biskupija)

crkva Uznesenja BDM u Gori 1995. (Vidoslav Barac/Sisačka biskupija)

crkva Uznesenja BDM u Gori prije potresa 2020.

posveta crkve u Gori 2015. (Sisačka biskupija)

crkva Uznesenja BDM u Gori nakon potresa (Dario Zürchauer)

crkva Uznesenja BDM u Gori nakon potresa (Dario Zürchauer)

srušeno zvono s crkve Uznesenja BDM u Gori nakon potresa (Dario Zürchauer)

kapela sv. Ivana i Pavla u Gori prije potresa 2020. (Ministarstvo kulture)