Stanje i perspektive pastorala nekad i danas, izazovi u susretu svećenika i vjernika, glavne oznake religioznosti vjernika u suvremenoj kulturi, samo su neke od tema o kojima se govorilo na skupa na kojemu su, uz predavače, sudjelovali biskupi Riječke metropolije: riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić, krčki biskup mons. dr. Ivica Petanjak i gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, te gospićko-senjski biskup u miru mons. dr. Mile Bogović.Metropolija se ne osniva kako bi bila svrha sama sebi, nego radi pastorala, kazao je riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić otvarajući Teološko-pastoralni seminar. Živimo u vremenu jake sekularizacije, vremenu u kojemu dominira kultura koja nema onu vertikalnu dimenziju kao što je to bila kultura koju je kršćanstvo stvorilo i potrebno je tu situaciju uzimati u obzir i vidjeti kako djelovati u takvim okolnostima. S druge strane, klerici ne mogu sami biti nositelji evangelizacije, nego je potrebno više uključivati vjernike laike, a posebno obitelji, kazao je nadbiskup.

Uvodno izlaganje o povijesti Riječke metropolije sa sjedištem u Rijeci dao je izv.prof. dr. sc. Marko Medved. Između ostaloga je kazao da je 18. st. bilo vrijeme velikog razvoja, ali i jozefinizma što je stvorilo birokratsko poimanje župe, a time i percepcije svećenika kao ‘službenika’. U tom vremenu Crkva je dala veliki doprinos kulturi. U 19. i početkom 20. st. javlja se duboka kriza vjere i proces sekularizacije na ovim prostorima započeo je vrlo rano. Vrijeme između dva svjetska rata značilo je vrijeme talijanizacije na ovim prostorima i mnogi su se udaljili od Crkve. Izazovi su bili tada, a i danas veliki, no metropolija opstaje i gradi se zajedništvom, kazao je izv. prof. dr. Medved.

Ova obljetnica poziv je na preispitivanje kvalitete i intenziteta stanja i perspektiva pastorala nekad i danas, kazao je izv. prof. dr. sc. Nikola Vranješ. Potrebno je obogaćivanje i osvježenje svega što se učinilo do sada, kao i obratiti pozornost na trajnu teološku formaciju klera. Smjernice su zacrtane događajem koji je prethodio i završio nekoliko godina prije osnutka tadašnje Riječko-senjske metropolije, a to je Drugi vatikanski sabor koji je dao poticaje za vrijeme u kojemu živimo. Bitni elementi pastoralne aktivnosti Crkve u tome su se razdoblju mogli osobito osjetiti djelovanja Bogoslovskog sjemeništa i Visoke bogoslovske škole, kao i ondašnjeg Instituta za teološku kulturu laika čije će djelovanje u tome obliku biti kraćega vijeka. “Iako će u samom gradu Rijeci u to vrijeme biti vrlo smjelih pokušaja, a u nekom smislu, za to vrijeme možda i ‘presmjelih’ nastojanja u nekim područjima pastorala, ipak je općeniti trend odisao nastojanjima polaganijeg usklađivanja s novijim tijekovima pastorala. Već su se tada, a osobito u godinama koje su slijedile javljala polagana, ali važna nastojanja obnove i unaprjeđenja nekih pastoralnih područja, kao što će biti područje pastorala braka i obitelji, ili pak područje karitasa. Upravo u vremenu neposredno nakon osnutka metropolije ustaliti će se praksa tečajeva priprave za ženidbu, kao i prvi pokušaji organiziranog karitativnog djelovanja.”

Govoreći u kontekstu današnjeg vremena i prioritetnim naglascima za pastoral u budućnosti, predavač je istaknuo nužnost nastavka dobre suradnje među biskupima i svećenicima Riječke metropolije. Također, tema trajne formacije klera u posljednjim je desetljećima u domaćoj crkvenoj javnosti posebno aktualna, a posebice kroz tečajeve formacije mlađih svećenika do deset godina službe. To je važno zbog kvalitete same formacije, ali i zbog obuhvatnijeg upoznavanja klera s društvenom i pastoralnom situacijom na području cijele metropolije, poručio je izv. prof. dr. Vranješ. “Naime, iako se čini da pojedini dijelovi metropolije koja u zemljopisnom smislu pokriva prostor Zapadne Hrvatske još uvijek snažnije odolijevaju utjecajima društveno-kulturalne globalizacije, sekularizma i individualizacije, ipak se u posljednjim godinama svjedoči općenitom snažnom utjecaju tih trendova koji bitno utječu na pastoralnu situaciju Crkve.” Dodao je da je u pastoralnom pogledu od osobite važnosti buduće podržavanje i promoviranje djelovanja ustanova koje su od metropolijskog značenja: Bogoslovno sjemenište ‘Ivan Pavao II.’ u Rijeci, Teologija u Rijeci  i Metropolijski pastoralni institut. Na kraju, a u susret 2020. godini u kojoj Rijeka nosi titulu Europske prijestolnice kulture, predavač poručuje da je potrebno tražiti načina kako povezati vjeru i kulturu, odnosno kako inkulturirati vjeru. Tu smo i mi kao Crkva pozvani s naše vjerske strane dati doprinos, kazao je izv. prof. dr. Vranješ.O glavnim oznakama religioznosti vjernika u suvremenoj kulturi govorila je dr. sc. Ksenija Rukavina Kovačević. Na temelju empirijskih istraživanja upozorila je na slabljenje tradicionalnog kršćanskog okruženja i homogenog kršćanskog društva. Obitelj se sve više distancira od prenošenja vjerske tradicije i odgoja, a roditelji tu zadaću prenose na vjeronauk u školi i župi. Izostajanje vjersko-odgojne atmosfere u obiteljima kasnije utječe na nereligiozne stavove djece te je nužno umrežavanje tri važna čimbenika za prijenos i odgoj u vjeri: obitelji, školi i Crkvi/župi. Osim toga, potrebno je intenzivirati župnu katehezu i obiteljski pastoral, kazala je dr. sc. Kovačević.

U raspravi koja je uslijedila upozoreno je, između ostaloga, da se crkveni povjesničari previše bave strukturom, a premalo pitanjima življenja vjere u prošlosti. Gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić kazao je da se o kršćanstvu danas mora govoriti kao o Izvoru. Kršćanin se ne rađa, nego postaje i naša je briga kako navještati da ljudi shvaćaju vjeru kao Izvor. Potrebno je preispitati se kakva je vjera svećenika danas u odnosu na nekad i kakvi smo svjedoci vjere, kazao je mons. Križić. Dodao je da se svećenici i katehisti moraju zapitati koliko mole i da to pitanje ne treba postavljati samo vjernicima laicima. U raspravi je istaknuta važnost vjeronauka u školi i u župi, a posebno potreba ozbiljnijeg pristupa predškolskom vjerskom odgoju.

O izazovima u susretu svećenika i vjernika laika govorio je doc. dr. sc. Denis Barić. Istaknuo je da se vjernike laike ne smije gledati kao ‘objekte’, nego aktivne subjekte u pastoralu. Potrebno je mijenjati predkoncilski mentaliteta koji je još uvijek negdje zadržan, ali i znati komunicirati. Svećenik je pozvan animirati vjernike u svojoj župnoj zajednici, a vjernici moraju razviti odgovornost da je bitan i njihov angažman, kazao je predavač. Nastavno na temu susreta svećenika i vjernika laika, dr. sc. Matija Matičić je istaknuo da je svećenikova odgovornost sačuvati zajedništvo u župi u kojoj vjernici laici čine temelj župne zajednice. Na tom tragu mr. sc. Ilija Jakovljević je naglasio da vjernici laici ne bi trebali čekati da ih župnik pozove na angažman, nego su pozvani aktivno se uključiti u pastoral župe.U završnom dijelu programa održan je Okrugli stol na kojemu su sudjelovali biskupi Riječke metropolije. Riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčićč istaknuo je potrebu većeg zanimanja svećenika za ovu temu, kao i veću angažiranost i učinkovitost župnih pastoralnih vijeća u župnim zajednicama. Danas nam je potreban polet kakvoga su imali tadašnji biskupi koji su osnivali metropoliju kao i angažman u stvaranju zajedništva u župama i dekanatima, rekao je nadbiskup Devčić. Krčki biskup mons. dr. Ivica Petanjak potaknuo je svećenike na propovijedanje na misama. Makar i kratka propovijed i pjesma na početku i na kraju privući će ljude u crkve. Također, svećenici moraju uspostaviti dobru suradnju sa župnim pastoralnim i ekonomskim vijećem, zborom, molitvenom zajednicom koja se okuplja u njihovoj župi. Nije lako, ali nije nemoguće. U župi se treba osjetiti zajedništvo, kazao je biskup Petanjak. Gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić pohvalio je predavanja predavača i ohrabrio ih u daljem radu. Govoreći o izazovima pastorala istaknuo je da je potrebno krenuti od osobnog odnosa prema tom poslanju i tada će se pronaći načini kako doći do obitelji, mladih i ostalih skupina vjernika.

U završnoj raspravi istaknuta je nužnost odgoja roditelja u vjeri. Sve je manje djece na misama i religioznost u obitelj je problem. Taj problem je širi jer je ista religioznost u narodu prerasla u tradiciju, rečeno je u završnoj raspravi.