Priteći u pomoć, a ne napustiti one koji su u opasnosti od utapanja dužnost je ljudskoga roda, dužnost je civilizacije – istaknuo je papa Franjo obraćajući se međunarodnoj zajednici i odajući počast spomenu na one koji nisu uspjeli, koji nisu spašeni, na žrtve brodolomā, pomorce i migrante izgubljene u moru.

Pritom je njegov pogled bio upravljen prema Sredozemlju, koje je – kako je rekao – izvor života, ali podsjeća na tragedije brodoloma koji uzrokuju smrt.

Nemojmo se naviknuti na to da brodolome smatramo vijestima, a smrti na moru brojkama – upozorio je Sveti Otac.

Naglasio je da su to „imena i prezimena, to su lica i priče, to su prekinuti životi i izgubljeni snovi. Mislim na brojnu braću i sestre koji su se utopili u strahu, zajedno s nadama koje su nosili u svojim srcima. Pred takvom dramom nisu potrebne riječi nego djela. Prije toga, međutim, potrebna je ljudskost: potrebni su tišina, suze, sućut i molitva.“

Mediteran, groblje koje pokapa ljudsko dostojanstvo

Papa je sve nazočne zamolio za trenutak šutnje u spomen na one koji su život izgubili u valovima.

Dopustimo da nas dirnu njihove tragedije – rekao je te se odmah spomenuo svih koji bježe od sukoba, siromaštva i ekoloških katastrofa, a koji potom u valovima Sredozemnog mora nailaze na definitivno odbacivanje njihova traženja bolje budućnosti.

„I tako je to divno more postalo golemo groblje, na kojemu su brojna braća i sestre lišeni čak i prava na grob, a pokapa se samo ljudsko dostojanstvo“, dodao je.

Čovječanstvo na raskrižju civilizacije

Papa je, kao i u drugim prigodama, citirao njemu vrlo dragu knjigu-svjedočanstvo „Mali brat“, u kojoj protagonist, mladić iz Gvineje koji je otišao u Europu u potragu za svojim malim bratom, kaže da kada „sjedneš na more nalaziš se na raskrižju. S jedne strane život, s druge smrt. Ondje nema drugih izlaza.“

„Prijatelji, i pred nama je raskrižje: s jedne strane bratstvo, koje ljudsku zajednicu oplođuje dobrom; s druge ravnodušnost, koja okrvavljuje Sredozemlje. Nalazimo se pred raskrižjem civilizacije. Ili kultura humanosti i bratstva ili kultura ravnodušja: neka se svatko snalazi kako može“, upozorio je.

Spasiti utopljenika dužnost je ljudskoga roda i civilizacije

Papino ogorčenje je veliko, jer se nije moguće pomiriti kad se vidi kako se s ljudskim bićima postupa kao s robom za razmjenu, zatočenima i mučenima na okrutan način – znamo to, mnogo puta, kada ih otpremimo, suđeno im je da budu mučeni i zatvoreni, primijetio je.

Nije više moguće svjedočiti tragedijama brodolomā, koje se događaju zbog odurne trgovine ljudima i fanatizma ravnodušnosti; ravnodušnost postaje fanatična.

„Ljude koji riskiraju utapanje kada ih se napusti na valovima mora se spasiti. To je dužnost ljudskoga roda, to je dužnost civilizacije!“, naglasio je papa Franjo.

Vjernici – primjer prihvata

Primjer civilizacije treba doći od predstavnika različitih religija – napomenuo je dodavši da će oni biti blagoslovljeni od Neba, ako se budu na kopnu i na moru znali brinuti o najslabijima i ako budu znali kako nadvladati zakočenost zbog straha i nezainteresiranost koja u baršunastim rukavicama osuđuje na smrtnu kaznu. Prihvat i ljubav prema strancu u Božje ime u korijenima su triju mediteranskih monoteizama i to je od vitalnoga značaja ako, poput našega oca Abrahama, sanjamo o prosperitetnoj budućnosti.

„Nemojmo zaboraviti refren iz Biblije: siroče, udovica i migrant, stranac. Siroče, udovica i stranac, to je ono što nam Bog šalje da čuvamo. Mi vjernici, dakle, trebamo biti uzori u međusobnom i bratskom prihvatu. Odnosi među vjerskim skupinama često nisu laki, s crvom ekstremizma i ideološkom pošasti fundamentalizma koji nagrizaju stvarni život zajednica.“

Neka religije sastave mozaik mira

I Marseille, „model integracije“ – kako ga je nazvao Papa – iako potaknut raznolikim religijskim pluralizmom, nalazi se na raskrižju koje od njega traži da bira između susreta i sukoba.

Onima koji izabiru prvi put, Sveti Otac je zahvalio za solidarno i konkretno zauzimanje za promicanje i integraciju čovjeka. Osvrnuvši se na rad različitih stvarnosti s migrantima, uključenima također u međureligijski dijalog, od kojih su neke bile prisutne na susretu, citirao je Julesa Isaaca, francuskog povjesničara židovske religije koji je preminuo prije 60 godina, a bio je veliki pobornik poslijeratnog kršćansko-židovskog razumijevanja – kako je napomenuo – jednog od pionira i svjedoka dijaloga, u kojega se treba ugledati.

„Vi ste Marseille budućnosti. Idite naprijed ne obeshrabrujući se, da bi ovaj grad bio ‚mozaik nade‘ za Francusku, za Europu i za svijet.“

Papa Franjo govor je završio prisjećajući se Davida Sassolija, predsjednika Europskog parlamenta preminuloga 2022. godine, kada je na Mediteranskim susretima u Bariju govorio o potrebi novog humanizma da se ne bismo bojali problema koje nameće Sredozemlje, a koji ugrožavaju opstanak Europske unije i svih građana.

„Braćo, sestre, suočimo se s problemima zajedno, nemojmo dopustiti da se nada utopi, složimo zajedno mozaik mira! I drago mi je vidjeti ovdje toliko vas koji idete na more spašavati, spašavati migrante, i kako vam često priječe da idete jer brodu nešto nedostaje, nedostaje nešto drugo… To su geste mržnje prema bratu, prerušene u ‚ravnotežu‘. Hvala vam za sve što radite“, poručio je.