Nakon što je u Drvaru 27. srpnja održana biskupijska komemoracija Dana molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije u povodu 80. obljetnice stradanja drvarskog župnika Waldemara Maximiliana Nestora i drvarskih katolika, održane su i pojedinačne komemoracije u Bosanskom Grahovu i Krnjeuši.

Najprije je u župnoj crkvi Sv. Ilije proroka u Bosanskom Grahovu 7. kolovoza 2021. upriličena komemoracija za grahovskog župnika don Jurja Gospodnetića i više od 200 grahovskih Hrvata katolika čije je stradanje započelo 27. srpnja 1941. i nastavilo se tijekom mjeseca kolovoza kao i narednih mjeseci i godina 2. svjetskog rata. Misu je predvodio banjolučki biskup Franjo Komarica u zajedništvu s don Antom Vidovićem, tajnikom Apostolske nuncijature u Meksiku i domaćim župnikom don Davorom Klečinom, a posluživao je đakon vlč. Pero Vladić. Na misi su, osim domaćih vjernika, bili i vjernici iz livanjskog kraja, iz Knina, Šibenika te predstavnici hrvatske dijaspore iz Kanade. Liturgijsko pjevanje predvodio je tenor iz Knina Hrvoje Marić, a kao službeni predstavnik Grada Knina na komemoraciji je bio predsjednik Gradskog vijeća Dragan Miličević.

Na kraju mise biskup je izmolio molitvu odrješenja za duše svih ubijenih župljana, a nakon mise blagoslovio je vitraje, rad akademskog slikara Svetislava Cvetkovića iz Širokog Brijega, koji su postavljeni na prozorima crkve.

Sljedeći dan, u nedjelju 8. kolovoza biskup Komarica prevodio je molitvenu komemoraciju na groblju „Kod križa“ u Krnjeuši za krnjeuškog župnika Krešimira Barišića i više od 240 tamošnjih Hrvata katolika koji su pobijeni u pokolju 9. i 10. kolovoza 1941. Biskupu su se u su slavlju pridružili don Ante Vidović, tajnik Apostolske nuncijature u Meksiku, don Davor Klečina, upravitelj župe Krnjeuša, a posluživao je đakon vlč. Pero Vidović. Na misu u Krnjeušu pristigli su vjernici iz Drvara, Bosanskog Petrovca, Banje Luke te predstavnici hrvatske dijaspore iz Kanade.

Na obje komemoracije uvodničar je bio domaći župnik don Davor Klečina koji je podsjetio na ogromne razmjere stradanja Hrvata katolika na početku 2. svjetskog rata u te dvije župe. U Bosanskom Grahovu, uz žrtvu župnika don Jurja Gospodnetića koji je prije smrti zvjerski mučen, najznakovitija je žrtva majke Anice Barać koja je od četnika mučena, a potom ubijena zajedno sa svojih devetoro maloljetne djece, pa ju se s pravom može nazvati „hrvatskom Majkom Makabejskom“, po uzoru na biblijsko starozavjetno stradanje Majke Makabejke i njezinih sedmero sinova.

Daleko najveće stradanje doživjela je župa Krnjeuša koja je u dva dana, 9. i 10. kolovoza 1941., doslovce zbrisana s lica zemlje i do danas se tamo život nije vratio. Od više od 240 ubijenih župljana (žena, djece i staraca), njih 40% bila su djeca mlađa od 18 godina. Župnik Krešimir Barišić je zvjerski mučen, ubijen, a potom bačen u goruću crkvu, zajedno s trojicom sjemeništaraca-svećeničkih pripravnika: Ivanom Skenderom (14), Jurom Tomičićem (17) i Ilijom Poplašenom (18).

Župnik Klečina istaknuo je da je nakon tog zločina, u bivšoj državi komunistička vlast sustavno provodila i zločin memoricida, jer je preživjelim žiteljima Krnjeuše branila povratak na spaljena ognjišta a o tim tragičnim događajima se 50 godina nije smjelo javno govoriti ni pisati, kako ne bi pala sjena na 27. srpnja (i naredne dane) koji se slavio kao Dan ustanka naroda Hrvatske i BiH.

Biskup Komarica je na oba molitvena skupa podsjetio na smisao kršćanskih komemoracija – one „nisu i ne smiju biti poziv na mržnju ili osvetu, nego molitva za pokoj duša tih žrtava i čuvanje spomena na njihov život i smrt. Gotovo posvuda se ponavlja isti refren: za zločine još nikada nitko nije odgovarao. Kazneni progon zločina i zločinaca u mjerodavnosti je države i onih ustanova koje radi toga postoje. Kao kršćani i za počinitelje zla molimo Božje smilovanje i obraćenje. Ujedno želimo i molimo da se ubrza dan kad ćemo barem neke od tih žrtava, koje su pravi kršćanski mučenici, ubijeni iz mržnje na vjeru – in odium fidei – vidjeti na svojim oltarima kao – od Crkve službeno proglašene – uzore ljubavi prema Bogu i bližnjemu, koji su za te ideale žrtvovali svoj život“.

Potom je biskup Komarica pred spomen-križem izmolio opijelo za dušu pokojnog župnika Barišića i njegovih vjernika, a onda su svi izmolili molitvu za proglašenje blaženima četvorice svećenika Banjolučke biskupije za koje je započeo proces beatifikacije, a koji su ubijeni u 2. svjetskom ratu: župnik Drvara Waldemar Maximilian Nestor, župnik Grahova Juraj Gospodnetić, župnik Krnjeuše Krešimir Barišić te župnik Gumjere Anto Dujlović.

Na kraju mise biskup Komarica je, u povodu 35 godina biskupske službe i 75 godina života, dodijelio zahvalnice nekim udrugama i pojedincima koji su svojim djelima i životom pridonijeli očuvanju spomena na župu Krnjeuša, kao i vjerskog života na području Bosanskog Petrovca. Odlikovani su Udruga „Krnjeuša – kolovoz 1941.“ – Krnjeuša/Zagreb, Ana Došen – Krnjeuša/Zagreb, Milan Bajtek – Krnjeuša/Zagreb, Jakov i Ankica Jungić – Bosanski Petrovac, Jozefina Pavlić – Drvar, Ognjen Krivošić – Drvar te posthumno Josip Jurjević- Krnjeuša/Zagreb i dr. Branko Despot – Bosanski Petrovac.

Nakon mise i okrjepe u seoskom domaćinstvu „Čardaklije“ u Vrtočama, svi su zajedno posjetili i kapelicu u izgradnji na groblju u Bosanskom Petrovcu.