Nadahnjujući se na misnim čitanjima dana, mons. Sente se u homiliji osvrnuo na Josipovo pouzdanje u Boga i na njegovu vjernost Djevici Mariji kada je ostao zatečen novonastalom situacijom u njezinom životu – njezinom trudnoćom. Tu situaciju usporedio je s mnogim situacijama u životima vjernika.

„Vjerujem da Josip uopće nije sumnjao u Marijinu nevinost, ali kako objasniti? To je slika kada ne možemo svojim bližnjima objasniti što se s nama događa. Nastaje životna situacija kada se pitamo: gdje je tu Bog? Josip i Marija sve predaju dragom Bogu. Kada donosimo odluku da želimo biti posve Božji, dolazi kušnja da se vidi koliko smo čvrsti u svojoj odluci. Valja nam učiti od sv. Josipa. Josip je sav uronjen u Boga. On ne uzima ulogu suca i ne presuđuje Mariji. Svjestan je posljedica svojih riječi, stoga ih ne izgovara. Ne razumije, ostaje ponizan, želi se povući. On ostaje predan Bogu za razliku od nas koji često donosimo krive odluke, kriva mišljenja radi nekih poluinformacija“, poručio je između ostaloga mons. Sente.

Nadalje, tumačeći Evanđelje o bogatašu i siromašnom Lazaru, spomenuo je da se bogataš oslanjao na svoje snage, na talente koje je od Boga primio. Dobra koja je stjecao zadržavao je za sebe, ne dijeleći ih s drugima, dok se siromah Lazar uzdao samo u Boga od kojega je naposljetku dobio i utjehu. Bogataš, iako je bio u mjestu trpljenja, gledao je s visoka Lazara i tražio da mu služi.

Propovjednik ga je usporedio s ljudima koji su samodostatni, koje drugi moraju posluživati. Sv. Josip, iako je imao razloga držati se visoko, to nikad nije činio. Dapače, on cijeli svoj život stavlja u službu Marije i Isusa. Njegova briga je posluživati Boga. Gledajući na Josipov, Marijin i Isusov život, mnogo se toga može iščitati za naš život.

„Josip je svetac kojega je sv. Terezija Avilska otkrila našoj Crkvi i poticala druge da ga časte i da mu se utječu u svim potrebama. Dolazim iz Nacionalnog svetišta i slušam brojna uslišanja izmoljena od sv. Josipa. Potičem i vas da se uzdate u njegov zagovor. Lijepo je da častimo sv. Josipa. Siguran sam da je Mariji drago kada pričamo o njezinom mužu. Prije 335. godina, točnije 9. i 10. lipnja 1687., izabrali su naši preci sv. Josipa za svog nebeskog zaštitnika. Mi koji se često okupljamo budimo oni koji će promicati pobožnost sv. Josipa. On nam neće ostati dužan. Slobodno mu recite u svojim molitvama: ‚Onaj rektor iz tvog Nacionalnog svetišta je rekao da mi ti nećeš ostati dužan‘“, poručio je predslavitelj.

Misno slavlje animirale su pjesmom čuvarice svetišta, a za orguljama je bila s. M. Kristina Jadanić, OCD.

Na kraju je mons. Sente podsjetio vjernike da na današnji dan Irci slave svečano svoga nebeskog zaštitnika, sv. Patrika, te im je zaželio da i oni u subotu slave još više i svečanije sv. Josipa, zaštitnika Domovine, Crkve i Karmela.