Poruka Svetoga Oca Lava XIV.

za 100. Svjetski dan misija

[18. listopada 2026.]

Jedan u Kristu, ujedinjeni u poslanju

Draga braćo i sestre!

Za Svjetski dan misija 2026., kojim se obilježava stota godišnjica te proslave, koju je ustanovio Pio XI. i koja je tako draga Crkvi, izabrao sam temu: „Jedan u Kristu, ujedinjeni u poslanju“. Nakon Jubilarne godine želim potaknuti cijelu Crkvu da s radošću i žarom u Duhu Svetom nastavi misionarski put, koji traži srca ujedinjena u Kristu, pomirene zajednice i spremnost sviju na velikodušnu i pouzdanu suradnju.

Dok razmišljamo o tome da smo jedno u Kristu i ujedinjeni u poslanju, dopustimo da nas vodi i nadahnjuje Božja milost kako bismo „u sebi obnovili žar svog misionarskog poziva“ i zajedno napredovali u našom predanom zalaganju oko evangelizacije u „novom misionarskom dobu“ u povijesti Crkve (Homilija na misi Jubileja svijeta misija i selilaca, 5. listopada 2025.).

1. Jedno u Kristu. Učenici misionari ujedinjeni u njemu i sa svojom braćom i sestrama

U središtu poslanja je otajstvo jedinstva s Kristom. Prije svoje muke, Isus je upravio molitvu Ocu: „da svi budu jedno, kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno“ (Iv 17, 21). Te riječi otkrivaju najdublju želju Gospodina Isusa i, istodobno, identitet Crkve, zajednice njegovih učenika: biti zajednica koje se rađa iz Presvetog Trojstva i koja živi od Trojstva i u njemu, u službi bratstva među svim ljudima i sklada sa svim stvorenjima.

Biti kršćanin nije prije svega skup praksi ili ideja, već je to život u jedinstvu s Kristom, u kojem postajemo dionici sinovskog odnosa koji On živi s Ocem u Duhu Svetom. To znači ostati u Kristu kao loze na trsu (usp. Iv 15, 4), uronjeni u trojstveni život. To sjedinjenje rađa uzajamnim zajedništvom među vjernicima i izvor je svake misionarske plodnosti. Doista, kao što je učio sveti Ivan Pavao II., „zajedništvo predstavlja ishodište i ujedno plod poslanja“ (usp. Apos. pob. Christifideles laici, 32).

Zato je primarna misionarska odgovornost Crkve obnavljati i održavati živim duhovno i bratsko jedinstvo među njezinim članovima. U mnogim situacijama svjedočimo sukobima, polarizaciji, nerazumijevanjima i međusobnom nepovjerenju. Kada se to događa također u našim zajednicama, to slabi njihovo svjedočenje. Evangelizacijsko poslanje koje je Krist povjerio svojim učenicima traži, prije svega, pomirena srca željna zajedništva. U tom pogledu bit će važno osnažiti ekumensko zalaganje sa svim kršćanskim Crkvama, iskorištavajući također priliku koju nam za to pruža zajednička proslava 1700. obljetnice Nicejskog sabora.

Na kraju, ali ne i manje važno, biti „jedno u Kristu“ poziva nas držati uvijek pogled uprt u Gospodina, kako bi On zaista bio u središtu našeg osobnog i zajedničkog života, svake riječi, djelovanja i interpersonalnog odnosa, tako da uzmognemo s udivljenjem reći: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Gal 2, 20). To će biti moguće postići stalnim slušanjem njegove riječi i milošću sakramenata, kako bismo mogli biti živo kamenje Crkve, koja je danas pozvana prihvatiti temeljne postulate Drugog vatikanskog koncila i kasnijeg papinskog učiteljstva, posebno učiteljstva pape Franje. Naime, kao što kaže sveti Pavao: „ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom“ (2 Kor 4, 5). Podsjećam stoga na riječi svetog Pavla VI.: „Nema istinske evangelizacije ako se ne obznani ime, nauka, život, Obećanja, Kraljevstvo, otajstva Sina Božjega Isusa iz Nazareta“ (Apost. pob. Evangelii nuntiandi, 22). Taj proces istinske evangelizacije počinje od srca svakog kršćanina, a zatim se širi na čitavo čovječanstvo.

Stoga, što budemo više ujedinjeni u Kristu, to ćemo više moći zajedno ispuniti poslanje koje nam On povjerava.

2. Ujedinjeni u poslanju. Da svijet uzvjeruje u Krista Gospodina

Jedinstvo učenikâ nije samom sebi svrha: ono je usmjereno k poslanju. Isus to jasno kaže: „da svijet uzvjeruje da si me ti poslao“ (Iv 17, 21). Upravo svjedočenje pomirene, bratske i solidarne zajednice je ono u čemu navještaj evanđelja pronalazi svoju punu komunikacijsku snagu.

U toj perspektivi vrijedi se prisjetiti gesla blaženog Paola Manne: „Cijela Crkva za obraćenje cijeloga svijeta“ u kojem je sažet ideal koji je nadahnuo osnivanje Papinske misijske zajednice 1916. godine. Povodom 110. obljetnice njezina osnutka, upućujem Zajednici izraze svoje zahvalnosti i svoj blagoslov za njezino predano zalaganje oko oduhovljivanja i oblikovanja misionarskog duha svećenikâ, posvećenih osoba i vjernikâ laikâ, potpomažući ujedinjenje svih evangelizacijskih snaga. Nijedan krštenik, naime, nije izuzet i ne može biti ravnodušan prema tom poslanju: svi, svatko prema svom pozivu i životnom stanju, sudjeluju u velikom djelu koje Krist povjerava svojoj Crkvi. Kao što nas je papa Franjo više puta podsjetio, navješćivanje evanđelja je uvijek jednodušno, zajedničko i sinodsko djelovanje.

Zato biti ujedinjeni u poslanju znači čuvati i njegovati duhovnost zajedništva i misionarske suradnje. Kako rastemo iz dana u dan u tom stavu, učimo, Božjom milošću, sve više gledati na svoju braću i sestre očima vjere, radosno prepoznavati dobrotu koju Duh budi u svakome, prihvaćati različitost kao bogatstvo, nositi jedni terete drugih i uvijek tražiti jedinstvo koje dolazi odozgo. Svima nam je, naime, zajedničko poslanje, koje dolazi od „jednog Gospodina, jedne vjere, jednog krsta, jednog Boga i Oca sviju, koji je nad svima i po svima i u svima“ (usp. Ef 4, 5-6). Ta duhovnost predstavlja svakodnevni oblik misionarskog učeništva. Ona nam pomaže ponovno se vratiti univerzalnoj viziji evangelizacijskog poslanja Crkve, prevladavajući fragmentaciju naporâ te strančarenja i podjele – „ja sam Pavlov“, „ja sam Apolonov“ – među sljedbenicima jednoga Gospodina (usp. 1 Kor 1, 10-12).

Misionarsko jedinstvo ne treba, naravno, shvaćati kao jednolikost (uniformnost), već kao konvergenciju različitih karizmi koje teže istom cilju, a to je učiniti Kristovu ljubav vidljivom i pozvati sve da ga susretnu. Evangelizacija postiže svoj cilj kad lokalne zajednice jedna s drugom surađuju, a kulturne, duhovne i liturgijske razlike pronalaze pun i skladan izraz u istoj vjeri. Stoga potičem crkvene institucije i stvarnosti da ojačaju osjećaj misionarskog crkvenog zajedništva i da kreativno razvijaju konkretne oblike međusobne suradnje za poslanje i u poslanju.

U tom smislu želim zahvaliti Papinskim misijskim djelima na njihovoj misionarskoj suradnji, koju sam s zahvalnošću iskusio već tijekom svoje službe u Peruu. Ta djela – Djelo za širenje vjere, Djelo svetog djetinjstva, Djelo sv. Petra apostola i Misijska zajednica – nastavljaju jačati i oblikovati misionarsku svijest vjernika, od onih najmlađih pa do odraslih, te promicati mrežu molitve i ljubavi koja ujedinjuje zajednice diljem svijeta. Znakovito je da je utemeljiteljica Papinskog djela za širenje vjere, blažena Pauline Maria Jaricot, prije dvije stotine godina pokrenula Živu krunicu, koja dan-danas okuplja mnogobrojne vjernike na zajedničku molitvu na daljinu za svakovrsne duhovne i misionarske potrebe. Vrijedi isto tako podsjetiti da je na inicijativu Papinskog djela za širenje vjere Pio XI. ustanovio 1926. godine proslavu Svjetskog dana misija. Priloge koji se prikupe svake godine tom prigodom to Djelo, u Papino ime, raspoređuje za različite potrebe misije Crkve. Ta četiri papinska djela, zajedno i svako pojedino od njih zasebno, nastavljaju stoga vršiti vrijednu zadaću za cijelu Crkvu. Ona su živi znak jedinstva Crkve i misionarskog zajedništva. Pozivam sve da surađuju s njima u duhu zahvalnosti.

3. Poslanje ljubavi. Naviještati, živjeti i s drugima dijeliti Božju vjernu ljubav

Ako je jedinstvo uvjet poslanja, ljubav je njegova bît. Radosna vijest koju smo pozvani navješćivati svijetu nije neki apstraktan ideal: to je Evanđelje Božje vjerne ljubavi, uosobljeno u licu i životu Isusa Krista.

Poslanje učenikâ i cijele Crkve je nastaviti – u Duhu Svetom – Kristovo poslanje, koje se rađa iz ljubavi, živi u ljubavi i vodi k ljubavi. Doista, sam Gospodin, u svojoj velebnoj molitvi Ocu prije svoje Muke, nakon što je pozvao na jedinstvo učenika, zaključuje: „da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima“ (Iv 17, 26). Apostoli su zatim, nošeni ljubavlju Kristovom i prema Kristu (usp. 2 Kor 5, 14), pronosili Radosnu vijest. Slično tome, tijekom stoljeća, mnoštvo kršćanâ, mučenikâ, ispovjedalaca i misionarâ položilo je živote kako bi svijetu obznanili tu Božju ljubav. Tako se evangelizacijsko poslanje Crkve nastavlja, vođeno Duhom Svetim, Duhom ljubavi, sve do svršetka vremena.

Želim stoga posebno zahvaliti današnjim misionarima ad gentes koji su, poput svetog Franje Ksaverskog, napustili svoju domovinu, obitelj i svaku sigurnost kako bi naviještali evanđelje, donoseći Krista i njegovu ljubav na mjesta koja su često izazovna, siromašna, obilježena sukobima ili kulturno daleka. Unatoč nedaćama i ljudskim ograničenjima oni se i dalje radosno razdaju i posvećuju svom poslanju, jer znaju da je sâm Krist i njegovo evanđelje najveće blago koje treba s drugima podijeliti. Svojom ustrajnošću pokazuju da je Božja ljubav jača od svih prepreka. Svijet i dalje treba te hrabre Kristove svjedoke, a crkvene zajednice i dalje trebaju nova misionarska zvanja, koja bi nam uvijek trebala biti na srcu i za koja se moramo neprestano moliti Oca. Neka nam On udijeli dar mladića i djevojaka i odraslih osoba spremnih ostaviti sve kako bi slijedili Krista na putu evangelizacije sve do nakraj svijeta!

Diveći se misionarima i misionarkama, upućujem poseban poziv cijeloj Crkvi: svi se ujedinimo s njima u evangelizacijskom poslanju svjedočanstvom života u Kristu, molitvom i svojim prilozima za misije! Često, kao što znamo, „Ljubav nije ljubljena“, kao što je rekao sveti Franjo Asiški, u kojega posebno upiremo svoj pogled o osamstotoj obljetnici njegova prelaska u nebo. Neka se i na nas prenese njegova želja da živimo u Gospodinovoj ljubavi i da je prenosimo onima blizu i onima daleko, jer, kao što je rekao, „moramo mnogo ljubiti ljubav Onoga koji nas mnogo ljubi“ (sv. Bonaventura, Veći životopis sv. Franje, IX. poglavlje, br. 1; Franjevački izvori, str. 961 [Fonti francescane, 1161]). Neka nas također potakne žar svete Terezije od Djeteta Isusa, koja si je dala u zadatak nastaviti svoje poslanje i nakon smrti, izjavivši: „Na nebu ću željeti isto što i na zemlji: ljubiti Isusa i raditi na tome da ga drugi uzljube“ (Pismo preč. M. Bellièreu, 24. veljače 1897.).

Nadahnuti tim svjedočanstvima, svi – svaki prema svom pozivu i darovima koje smo primili – nastojmo pridonositi tom velikom evangelizacijskom poslanju, koje je uvijek djelo ljubavi. Vaše molitve i vaša konkretna potpora, posebno na Svjetski dan misija, bit će od velike pomoći u donošenju Evanđelja Božje ljubavi svima, a posebno najsiromašnijima i najpotrebnijima. Svaki dar, ma koliko malen bio, postaje znakovit čin misionarskog zajedništva. Stoga ponovno upućujem svoju iskrenu zahvalu „za sve ono čime ćete mi pomoći pružiti pomoć misionarima diljem svijeta“ (Video poruka za Svjetski dan misija 2025.). Kako bismo potaknuli to duhovno zajedništvo, ostavljam vam, zajedno s mojim blagoslovom, ovu jednostavnu molitvu:

Sveti Oče, daj da budemo jedno u Kristu, ukorijenjeni u njegovoj ljubavi koja ujedinjuje i obnavlja! Daj da svi članovi Crkve budu ujedinjeni u poslanju, poučljivi Duhu Svetom, hrabri u svjedočenju evanđelja, naviještajući i uosobljujući svaki dan tvoju vjernu ljubav prema svakom stvorenju!

Blagoslovi misionare i misionarke, podržavaj ih u njihovim teškoćama, čuvaj ih u nadi!

Marijo, Kraljice misija, prati naše djelo evangelizacije u svakom kutku zemlje: učini nas oruđima mira i daj da cijeli svijet prepozna u Kristu svjetlo koje spašava! Amen.

Iz Vatikana, 25. siječnja 2026., Treća nedjelja kroz godinu, blagdan Obraćenja svetoga Pavla apostola.

PAPA LAV XIV.