Hvarski biskup Ranko Vidović pozdravio je na početku slavlja suslavitelje: splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita Zdenka Križića, zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića, mostarsko-duvanjskog biskupa i trebinjsko-mrkanskog apostolskog upravitelja Petra Palića, dubrovačkog biskupa Roka Glasnovića, kotorskog biskupa Mladena Vukšića, umirovljenog apostolskog nuncija Nikolu Eterovića, umirovljenog zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića i  umirovljenog splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića te don Ivicu Bašića, izaslanika šibenskog biskupa, generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije Krunoslava Novaka, generalnog vikara Hvarske biskupije Ivana Jurina, dekane na Hvaru, Braču i Visu, hvarskog župnika i ostale svećenike.

Čestitajući svetkovinu na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov sa željom i molitvom da ljubav koju je posvjedočio sv. Stjepan bude djelatna u njima i među njima.

Biskup Martinović u homiliji je podsjetio da je sv. Stjepan kao rimski biskup upravljao Crkvom sredinom 3. stoljeća. Izabran je 254. godine za 25. nasljednika sv. Petra. Pogubljen je 2. kolovoza 257., u vrijeme cara Valerijana, u Kalistovim katakombama.

„U vremenu progona i rasprava, njegov je pontifikat trajao kratko, ali je svjedočki primjer ostao snažan. Želio je sačuvati tradiciju svojih prethodnika u pitanjima praktične ljubavi kao i vjere“, rekao je propovjednik.

U vremenu njegovog upravljanja pojavilo se pitanje valjanosti krštenja koje su podijelili krivovjerci. „Stjepan je branio vjeru Crkve da se krštenje, podijeljeno u ime Presvetoga Trojstva, ne treba ponavljati. U toj je raspravi došlo i do neslaganja sa svetim Ciprijanom iz Kartage. Ovaj događaj pokazuje nam da vjernost Kristu i svetost ne znači da nikada nema poteškoća, rasprava ili različitih mišljenja. No, svetost se očituje u tome da se i u teškim trenucima traži istina, čuva jedinstvo i ostaje vjeran Kristu. Sv. Stjepan bio je pastir koji je znao da Crkva živi od vjernosti Kristu. Svoju je službu shvaćao kao odgovornost za povjereni narod Božji“, kazao je mons. Martinović.

Osvrćući se na Isusovu velikosvećeničku molitvu, napomenuo je da Isus u njoj moli za čitavu Crkvu. „Krist moli da Crkva ostane vjerna njegovu imenu, njegovoj istini i njegovoj ljubavi“, rekao je.

Mons. Martinović je u svjetlu Isusovih riječi promotrio i život sv. Stjepana. „Kao nasljednik sv. Petra i rimski biskup nastojao je čuvati jedinstvo Crkve i vjernost apostolskoj predaji, iako se u nekim pitanjima nije slagao sa sv. Ciprijanom i nekim afričkim i azijskim biskupima. Ta povijesna rasprava podsjeća nas da Crkva nije zajednica vjernika koji se uvijek i u svemu slažu. I svete osobe imaju različite pristupe i prosuđivanja o nekim pitanja. No, ipak je važno zapaziti kako usred neslaganja ostaje ono bitno i najvažnije: vjernost Kristu, čuvanje istine, ljubav prema Crkvi i ne dopuštanje da razlike unište zajedništvo. Sveti Stjepan nam svojim životom, vjerom, služenjem i svetošću pokazuje da se vjernost Kristu i njegovim riječima ostvaruje u poniznosti, ljubeći istinu i predaju Crkve“, pojasnio je.

Govoreći o jedinstvu, za koje Isus u velikosvećeničkoj molitvi moli, istaknuo je da je ono dar. „Ne nastaje zato što su svi kršćani isti, niti zato što jednako misle o svemu. Jedinstvo izvire iz zajedništva s Kristom. On je središte Crkve i temelj njezina jedinstva. Kad se udaljimo od Boga, počinjemo se međusobno dijeliti; kad se vraćamo njemu, ponovno pronalazimo jedni druge. U toj brizi za jedinstvo posebno mjesto ima Petrov nasljednik – rimski biskup.“

Biskup je ustvrdio da nije potrebno biti na čelnom mjestu Crkve kako bi se živjela vjernost Kristu. „Roditelji je svjedoče kada djecu uče moliti i praštati. Mladi je žive ako se ne srame svoje vjere. Stariji je svjedoče ustrajnošću i pouzdanjem. Svaki kršćanin pozvan je ostati u svijetu, ali ne pripadati njegovim lažima, sebičnosti i ravnodušnosti“, kazao je.

Papa Stjepan svojim životom govori da su u svakom vremenu Crkvi potrebni ljudi koji će služiti jedinstvu, a ne podjelama. „Papa čuva jedinstvo Crkve, ali, svi smo pozvani biti njegovi suradnici u toj zadaći. To činimo kada ostajemo vjerni Kristu, kada poštujemo učiteljstvo Crkve, kada molimo za papu i biskupe, ali i kada u svakodnevnim odnosima biramo pomirenje umjesto sukoba. Jedinstvo Crkve postaje vidljivo kroz našu ljubav”, istaknuo je biskup Martinović.

Govoreći o svecu kao tražitelju Istine koja je Krist, propovjednik je napomenuo da svaki kršćanin treba u životu tražiti Krista, slušati ga te ga naviještati. „Tko traži Krista, taj ne traži pobjedu nad drugima, nego vjernost Bogu i služenje braći. Isusova molitva odnosi se i na nas. I mi trebamo biti posvećeni u istini: u istini Božje riječi, u istini vlastitoga života, u istini ljubavi i služenja“, upozorio je biskup Martinović.

Kazao je da je sv. Stjepan „vršitelj Isusovog poslanja“. „Poput apostola i sv. Stjepan je bio poslan u ime Isusovo da ostvari njegovo poslanje. On, kao i svaki drugi papa, pozvan je biti čovjekom svoga vremena, pozorno slušati radosti svojih vjernika, strahove i rane, ali istodobno ne dopustiti da duh svijeta zamijeni Kristovu istinu. To poslanje zahtjevna vjernost, jer je potrebno govoriti riječi koje nisu popularne, a posebno kad treba upozoriti na nepravdu, braniti dostojanstvo ljudskoga života, čuvati svetost braka i obitelji, zauzimati se za siromašne i progonjene.“

Osvrćući se na vjeru, istaknuo je biskup da se ona ne živi samo među istomišljenicima. „Poslani smo u obitelji, na radna mjesta, u društvo, među ljude koji možda ne razumiju našu vjeru ili joj se protive. Ali, poslani smo kao ljudi koje je Krist posvetio istinom i ispunio svojom radošću.“

Hvarskog zaštitnika nazvao je „uzorom svjedočenja vjere i za naše vrijeme“. „Crkva je živjela pod pritiskom države, a kršćani su mogli izgubiti slobodu, imetak, pa i život. Ipak, sv. Stjepan je ostao postojan i nepokolebljiv u vjeri, svoju službu zapečatio je svjedočanstvom krvi. Mučenik je onaj koji uvijek više ljubi Krista nego vlastitu sigurnost. Njegova snaga dolazi iz duboke ukorijenjenosti u Gospodinu. Zato je sveti Stjepan i danas važan – podsjeća nas da se vjera ne živi samo riječima, nego vjernošću u kušnjama i trpljenjima svjedoči za Krista“, poručio je biskup.

„Molimo danas po zagovoru sv. Stjepana da Crkva uvijek bude vjerna Kristovu nauku i ispunjena ljubavlju; čvrsta u istini i ponizna u međuljudskim odnosima; hrabra pred protivljenjem i da ima snage služiti svakomu čovjeku. Sv. Stjepane, papa i mučeniče vjerni, isprosi nam milost i pomozi nam da u svim životnim kušnjama ostanemo vjerni Kristu te da svi rastemo u jedinstvu, istini i ljubavi Isusovoj“, zaključio je mons. Martinović.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni zbor sv. Cecilije pod ravnanjem Klare Milatić i uz orguljsku pratnju Jasne Fistonić.

Na kraju misnog slavlja hvarski župnik i dekan don Toni Plenković čestitao je svima svetkovinu sv. Stjepana. Potom je preko Trga sv. Stjepana prošla procesija s relikvijama suzaštitnika sv. Prošpera i zaštitnika sv. Stjepana s kojima su blagoslovljeni sudionici proslave te grad Hvar i Hvarska biskupija. Na početku i na kraju procesije svirala je limena glazba Brassčuta iz Pučišća na otoku Hvaru.

Uoči svetkovine, u srijedu 1. listopada održan je duhovno-meditativni koncert benda „Emanuel“ u hvarskoj Venerandi o kojoj je govorio biskup Vidović. Na koncertu je bilo oko pet stotina osoba.

U četvrtak je svetkovina otvorena izlaganjem relikvijara sv. Stjepana i svečanom Prvom večernjom koju je predvodio mons. Vidović. Homiliju je izrekao hvarski franjevac Jozo Sopta koji je istaknuo svetačke uzore pape Stjepana i sv. Franje Asiškoga čija se 800. obljetnica preminuća navršila dan nakon svetkovine hvarskog zaštitnika.