Susretom je predsjedao predsjednik BK BiH vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić. Sudjelovali su i banjolučki biskup Franjo Komarica, mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj Petar Palić, banjolučki pomoćni biskup Marko Semren, ministar Franjevačke provincije Svetog Križa – Bosna Srebrena fra Zdravko Dadić i vikar Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Miro Šego.

Biskup Palić održao je uvodno izlaganje Župa i župni pastoral između ostvarivanja vlastite karizme i općeg evangelizacijskog poslanja. Podsjetio je na razvoj župe kroz povijest od prve kršćanske zajednice do novijeg doba. Spomenuo je da Zakonik kanonskoga prava definira župu kao „određenu zajednicu vjernika“ odnosno dio partikularne Crkve za koju je pastirska briga povjerena župniku kao vlastitom pastiru pod vlašću dijecezanskoga biskupa. Nakon što se osvrnuo na različite slike župe, koja još uvijek sporo postaje slika Crkve koja služi, iznio je pojedine naglaske iz dokumenta Kongregacije za kler objavljenog 29. lipnja 2020. pod nazivom: Pastoralno obraćenje – župne zajednice u službi evangelizacijskog poslanja Crkve.

Govorio je o pozivu da „kreativno istražuju nove načine i sredstva koji župi omogućuju da ispuni svoju primarnu zadaću, odnosno da bude pokretačka snaga evangelizacije“. Rekao je i da spomenuti dokument nudi prijedloge i pojašnjenja koja mogu predstavljati važnu referentnu točku za misijsku obnovu župe i naglašava doprinos koji posvećeni muškarci i žene mogu dati evangelizacijskom poslanju župne zajednice ponajprije svjedočenjem radikalnoga nasljedovanja Krista zavjetovanjem evanđeoskih savjeta.

Zaključio je da bi, u skladu sa spomenutim dokumentom, u župi trebalo biti: manje „sakramentalizacije“ a više evangelizacije, manje aktivnosti a više ponuda, manje svećenika a više angažiranosti laika u njihovu poslanju, manje pastoralnih jedinica a više uključenosti obitelji, manje izvanrednih organiziranih događaja a više temeljne formacije.

U raspravi je ukazano na potrebu uspostavljanja dijagnoze i „preslagivanja“ pastoralne prakse u župnim zajednicama u BiH imajući u vidu da je tradicija sastavni dio katoličkog identiteta. Ukazano je na potrebu da svi svećenici, dijecezanski i redovnički, pastoralno djeluju na župama kao jedan prezbiterij određene biskupijske zajednice. Također, pričalo se o potrebi skladnog uključivanja raznih stvarnosti na razini pojedinih pokreta i molitvenih skupina u životu mjesne Crkve. Bilo je riječi i o traženju mogućnosti da se franjevačka karizma na najbolji način uklopi u život i djelovanje župne zajednice i pojedine biskupije na što biskupe i provincijale obvezuju crkveni dokumenti. Dotaknuto je i pitanje konvencija o povjeravanju župa kako to predviđa Zakonik kanonskoga prava. Iznesena su i pojedina iskustva vrlo aktivnog uključivanja laika i sinodski hod pojedinih biskupija te potrebu njihovoga još većeg angažmana u župnim zajednicama. Razgovaralo se i o načinima pastoralne brige za vjernike u prognaničkim župama u kojima živi mali broj katolika.

Sudionici su se osvrnuli i na XII. susret članova BK BiH s franjevačkim provincijalima u BiH koji je bio održan 21. travnja na istom mjestu. Na tom susretu su upoznati s tijekom Đakonske pastoralne godine koja je prvi put organizirana na razini cijele Crkve u BiH. Konstatirano je da je provedba ove godine našla na vrlo lijep odjek i dane su potrebne smjernice voditeljima i zamjeniku voditelja spomenute godine.