Budi dio naše mreže
Izbornik

Proslava sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa

Požega (IKA)

Svetkovina sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i Biskupijskog caritasa, svečano je proslavljena 10. kolovoza euharistijskim slavljem koje je u dvorištu Biskupskog doma ispred svečeve crkve u Požegi predvodio kotorski biskup Ivan Štironja, u zajedništvu s mjesnim biskupom Antunom Škovrčevićem, kanonicima požeškoga Stolnog kaptola Sv. Petra te četrdesetak svećenika.

Pozdravljajući predsjedatelja slavlja biskupa Štironju, nazočne svećenike, redovnike, redovnice i sve sudionike slavlja, biskup Škovrčević je rekao: »Među velikanima ranoga kršćanskog doba blista lik sv. Lovre, rimskog đakona. On je u svojoj mladosti na današnji dan 258.godine podnio mučeništvo. Od davnine časti se i u njemu posvećenoj srednjovjekovnoj požeškoj crkvi. Sv. Ivan Pavao II. potvrdio ga je za zaštitnika Požeške biskupije a mi ga izabrali za zaštitnika i njezina Caritasa. Okupili smo se da bismo sv. Lovri iskazali poštovanje, očitovali zahvalnost i zamolili da nam snagom svoga primjera i zagovora pomogne još dosljednije živjeti vjernost Bogu i Isusovoj Crkvi, svjedočiti je u sadašnjim okolnostima, označenima mnogim izazovima i nevoljama. Svima vam od srca čestitam blagdan našega nebeskog zaštitnika sv. Lovre!« Izražavajući radost što u ovoj dragoj prigodi može pozdraviti mons. Ivana Štironju, mladog biskupa starodrevne Kotorske biskupije, biskup Škovrčević je nastavio: »U njegovoj časnoj osobi prepoznajemo i snagu hercegovačke vjere koja ga je oblikovala i tisućljetnu vjernost Bogu bokokotorskih ljudi u zaljevu hrvatskih svetaca, kojima se divimo i preporučujemo i za koje Bogu zahvaljujemo. Preuzvišeni gospodine biskupe Ivane, dobro nam došli! S posebnim poštovanjem Vas pozdravljamo i primamo!«.

Pozdravivši svećenike na čelu s novim generalnim vikarom, članove požeškoga Stolnog kaptola i rektora crkve sv. Lovre, misionara u Kamerunu, svećenike u središnjim biskupijskim ustanovama, požeške župnike i župne vikare, te braću redovnike i sestre redovnice, biskup Škovrčević je rekao: »Od srca pozdravljam novog ravnatelja Biskupijskog Caritasa, s revnom tajnicom i svim drugim suradnicima. Izražavam dobrodošlicu Caritasovim volonterima, korisnicima Caritasove kuhinje, stipendistima Biskupijske zaklade za pomoć učenicima i studentima, korisnicima Riznice dobrote i svim podupirateljima Caritasova djelovanja. S radošću pozdravljam bogoslove Požeške biskupije, koji su se na svoj način pripravljali za ovo slavlje petodnevnim duhovno-rekreativnim programom u Velikoj, a potom i svećeničke aspirante, napose one koji su se upisali u prvu godinu požeškog Kolegija i Katoličke gimnazije, kao i sve one koji su sinoć svojim molitvenim bdijenjem u crkvi sv. Lovre duhovno snažno otvorili slavlje u čast našega svetog zaštitnika. Među njima su bili i sudionici nedjeljnih svetih misa u crkvi sv. Lovre, članovi molitvenih zajednica koji se u njoj okupljaju.«. Izraz osobitog poštovanja i srdačan pozdrav biskup Škovrčević je uputio »i svim drugim sudionicima ovog slavlja, predstavnicima Požeško-slavonske županije i Grada Požege na čelu s gospođom županicom i gospodinom gradonačelnikom. Neka nas sv. Lovro još dublje poveže s Isusovom žrtvom ljubavi te njezinom snagom pobjeđujemo težinu svakodnevice, i poput njega budemo dionici konačne pobjede nad zlom i smrću, uzdignuti u puninu i smisao našeg postojanja. Sv. Lovro, moli za nas!«, zaključio je biskup Škovrčević svoj pozdravni govor.

U homiliji biskup Štironja je kazao kako se naviješteni svetopisamski ulomci izvrsno uklapaju u proslavu blagdana sv. Lovre, koji je u potpunosti nasljedovao život Isusa Krista. Istaknuvši da je Bog sv. Lovru najprije učinio plodnim tlom a onda i zrnom koje je bačeno u zemlju, zrnom koje je donijelo stostruki rod te i nas Bog želi učiniti ponajprije plodnim tlom za zrnje svoje riječi a potom smo pozvani poput zrna donijeti obilat rod. Zatim je biskup nastavio: »Koristeći sliku posijanog zrna, sliku vama u Slavoniji dobro znanu, Isus skreće pozornost na veliku istinu o životu, istinu na koju ne možemo i ne smijemo ostati ravnodušni. Tri kratka evanđeoska retka, tri velike istine, tri životna pravila za svakoga čovjeka, pogotovu za nas kršćane.«.

Tumačeći prvu istinu: »Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod«. (Iv 12,24), biskup Štironja je ustvrdio da »ova rečenica može nekom izgledati čudna, no ovo je prva i prava istina o životu. Tek sa smrću dolazi pravi život. Zrno stavljeno na sigurno, u posudu, nema nikakve koristi. Ostaje samo. Tek kad istrune, kada ga potpuno nestane, nalazi svoj smisao postojanja. Da je to istina potvrđuje sv. Lovro kao i toliki drugi mučenici. Ne kaže li se da je krv kršćana, sjeme kršćanstva. Pogledajmo tu stvarnost i s druge strane. Kad čovjek umre sebi, kad se potpuno daruje sa svim svojim sposobnostima, kad se stavi na raspolaganje zajednici, Crkvi i Bogu, domovini i domu, koja je to snaga, plodno tlo na kojemu ne može izostati obilat rod.« Potkrjepljujući izrečene tvrdnje onim što je za svoga kratkog posjeta Požeškoj biskupiji vidio i iskusio, biskup Štironja je naglasio: »Vi ste se, dragi biskupe Antune sa svojim svećenicima, redovnicima, redovnicama i ostalim vjernim i vrijednim vjernicima, okupljenima oko raznih ustanova Crkve i Biskupije, stavili na raspolaganje. I plodovi se vide. I osobno sam se uvjerio obilazeći jučer barem neke od vaših brojnih ustanova. Hrabro naprijed, ne dajte se zbuniti ni burama ni olujama, ni gradom ni tučom, neće manjkati Božji blagoslov. Ima Bog od kuda darovati i hoće ako mu budete vjerni. Ta obećao je, ne bojte se, ja sam s vama.

Izlažući drugu istinu: »Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni « (Iv 12, 25), propovjednik je kazao kako ova druga istina ujedno i pravilo života. »Darivanjem života u zemaljskoj prolaznosti, dobivamo vječni neprolazni život. Kad čovjek dariva, onda nekoliko puta mjeri, da ne bi pretjerao u daru. A Bog, od prve daje šakom i kapom. Pogledajmo zrno pšenice! Staviš jedno zrno a izraste cijeli klas. Upravo tako Gospodin umnaža svako vaše i najmanje djelo dragi volonteri. Mi od svoga dademo zrno a za uzvrat dobijemo klas. Ta je Božja logika mnogima neshvatljiva i neprihvatljiva, no nama kršćanima ona je istinski put do sreće i ostvarenja smisla života. Pogledajte tolike svece i blaženike, majku Tereziju, misionare, misionarke! Ne trebamo ići daleko, pogledajmo naše vrijedne volontere okupljene oko crkvenih ustanova, župa i caritasa, pogledajmo njihovu radost na licima dok hite da pomognu braći i sestrama u potrebi!«. Pojašnjavajući kako »mrziti život, ne znači oduzeti sam sebi život«, biskup Štironja je ustvrdio da »Isus govori o izgaranju za druge poput svijeće koja gori da bi oni oko nje mogli vidjeti. A svijeća se ne užiže kako bi ju se stavilo pod sud, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući (Mt 5,15). Ako je smisao čovjekova života preživjeti, opstati, egzistirati onda takav život nema smisla. Čovjekov život ima smisla samo ako ga se založi, ako se potroši za druge. Ne radi svoje slave nego da se proslavi Bog i njegova divna djela posijana u naše živote.«

Konačno, govoreći o trećoj istini: »Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac« (Iv 12, 26), biskup Štironja je kazao: »Služenje je počelo s Isusom, s njegovim dolaskom u svijet. To je njegovo djelo i njegova prava proslava. Zato i poručuje da je služenje najizvrsniji put do slave. Onaj tko služi u ime Kristovo ima poseban privilegij, biti s Isusom u vječnosti. Ako želimo biti s Isusom, valja nam zasukati rukave i služiti. Iz evanđeoskog teksta iščitavamo novu životnu logiku koju donosi Isus. Logiku altruizma. Nije u središtu „ja“ nego „on“, ona“. Isusova novost je altruizam. Život darovati za druge, za ljude u potrebi. To je sv. Lovro. To ste vi, dragi karitasovci, koji poput sv. Lovre vidite u siromasima svoje bogatstvo. To je vaš doprinos ovomu svijetu. To je vaša zajednička briga i odgovornost u poslanju Požeške Crkve. Nemojte izdati Isusa! Znam nije lako, treba iznaći sredstva, ali ne kaže li Isus: Ne brinite se, zna vaš Otac nebeski što vam je potrebno.« I ovu istinu biskup Štironja potkrijepio je primjerima iz svakodnevnog života, rekavši: »Koga ljudi pamte? Pa onoga tko se za njih založio, tko im se stavio na raspolaganje. Više će jednoga športaša slaviti po dobrovoljnim prilozima nego po športskom umijeću i dostignuću. Vrhunske zvijezde su zvijezde koje zalaze, „kumova slama“, sad ih vidiš a sad ne vidiš, ali istinski su dobrotvori sunce koje neprestano obasjava svijet i njegovu sirotinju. Doduše, ovaj svijet pokušava i to unovčiti, učiniti biznisom ali na taj način neće steći ni ljubav, ni simpatije, ni privrženost. Neće to uspjeti jer se sve temelji na egoizmu a ne na altruizmu. Isključena je žrtva u ime Božje, isključena je požrtvovnost. A gdje je to isključeno, isključena je i ljubav. Sv. Pavao nas poziva da poput Krista, poput sv. Lovre, budemo veseli darovatelji. Povjerujmo da nas Bog može, i hoće, obdariti svakovrsnim darom, da imamo u izobilju za sebe kao i za one kojima služimo. Nikad ne zaboravimo u čije ime djelujemo, ne zaboravimo Isusa koji nas šalje, ne zaboravimo Crkvu na čijem polju se vježbamo za Vječnu utakmicu. Početak privatiziranja svoga poslanja jest početak propadanja.

Priča jedan poduzetnik kako je jednoj obitelji slabijeg imovinskog stanja, s petoro djece pomogao izgraditi kuću. Zauzvrat je, vrlo brzo nakon toga, dobio posao na kojemu zaradio toliko da je mogao izgraditi kuću. Tako nagrađuje Isus. Pa i ako se naš zemaljski dom i uruši, što je moguće u zemaljskim okvirima, stječe se dom vječni, nerukotvoreni, koji se stječe kršćanskim životom i dobrim djelima. On je počastio jednu siromašnu obitelj svojim darom, a za uzvrat Bog je njega počastio stostrukim darom. Teško je zamisliti ovaj svijet bez tolikih ljudi koji su se iz ljubavi prema Bogu potpuno stavili na raspolaganje braći ljudima. Teško je zamisliti ovaj svijet bez tolikih majki, osobito onih kojima se rugaju zato što su rodile troje i više djece. Kako bi svijet izgledao bez tolike povorke mučenika, svetaca, blaženika, tih Božjih ugodnika. Kako bi izgledala Europa, Hrvatska, kako bi izgledala Slavonija, Požega i ostali gradovi da kroz povijest nije bilo Crkve i Kristovih načela koje je Crkva promovirala i svjedočila. Ako bi se oduzelo sve ono što je stečeno na Kristovu evanđelju, ne bi ostalo ništa, ostale bi ruševine i razvaline.«

Završavajući homiliju, biskup Štironja sudionicima slavlja je poručio: »Draga Crkvo Požeška! Dragi vjernici požeške biskupije! Dragi biskupe, svećenici, redovnici, redovnice, dragi Božji narode, dragi caritasovci. Čestitam vam današnji dan, za vas svetkovinu sv. Lovre. Neka vas prati zagovor vašega zaštitnika i neka vam život i primjer sv. Lovre mučenika bude putokaz k Isusu kojemu je i u kojega je on čvrsto vjerovao. Budite plodno tlo na koje će Božja riječ pasti i obilato uroditi, budite nesebično zrno koje će donijeti klas. I budite sigurni, što god učinite za jednoga od onih Isusovih najmanjih, Isusu ste učinili. Ne će vam propasti čast. I to čast Oca nebeskoga.«.

Nakon pričesti svi sudionici slavlja izmolili su molitvu sv. Lovri za Požešku biskupiju. Biskup Škovrčević zahvalio je biskupu Štironji za predvođenje euharistijskog slavlja i za snažnu evanđeosku riječ koju nam je uputio, a biskup Štironja je na sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov.

Nakon misnog slavlja sudionici su se uputili u obližnju Dvoranu Sv. Terezije u kojoj je održan tradicionalni program Caritasa Požeške biskupije prigodom svetkovine sv. Lovre, svoga nebeskog zaštitnika. Novoimenovani ravnatelj Biskupijskog Caritasa Mario Večerić, uputio je pozdravnu riječ biskupima, svećenicima, redovnicima, i redovnicama, svojim suradnicima i volonterima, te je ukratko predstavio program, kojim je moderirao Miroslav Paulić, prof. hrvatskog jezika u požeškoj Katoličkoj gimnaziji. Potom je tajnica Biskupijskog Caritasa Katarina Paulić, u kratkim crtama prikazala djelovanje Caritasa Požeške biskupije u proteklih godinu dana. Članica zajednice volontera požeške Župe sv. Leopolda Mandića Maja Keč-Solina iznijela je svjedočanstvo aktivnoga i plodonosnog djelovanja spomenute zajednice. Učenica požeške Katoličke gimnazije Hana Boban odrecitirala je pjesmu Đurđice Gatjal: »Tražite i naći ćete«. Potom je studentica Andrijana Kopanovac iz Župe Podravska Moslavina, stipendistica Zaklade Požeške biskupije za pomoć učenicima i studentima, iznijela svoje iskustvo stipendistice, te je posvjedočila što je njoj i njezinim roditeljima značila stipendija spomenute biskupijske Zaklade.

Sudionicima se prigodnom riječju obratio i biskup Škovrčević, kazavši da svojim nastupom želi izvršiti tri zadaće. Najprije istaknuti što je karitativno djelovanje. Podsjetio je da je ono čin kojim vjernici po primjeru sv. Lovre promatraju siromahe očima Isusa Krista, koji je rekao: »Štogod učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste«, to je vjera djelotvorna ljubavlju te stoga nije socijalna služba, nego pripada biti Crkve. Zahvalio je volonterima što na taj način pridonose crkvenosti Požeške biskupije. Zatim je spomenuo da je broj stipendista prošle školske i akademske godine bio oko 150, istaknuvši pritom kako nije broj ono što ga najviše raduje, nego snaga ljubavi koja je njime progovorila te je otvorio natječaj za stipendije Zaklade Požeške biskupije za školsku i akademsku godinu 2021./22. Konačno kao treću zadaću uručio je čestitku i novčani dar Leonardi Zeleniki iz Katoličke gimnazije u Požegi i Mislavu Korotaju iz Katoličke klasične gimnazije u Virovitici koji su proglašeni najboljim maturantima u protekloj školskoj godini. Zahvalio je dosadašnjem ravnatelju Biskupijskog Caritasa Ivana Popiću, tajnici Katarini Paulić, te svim caritasovim volonterima, a napose dugogodišnjoj volonterki Veri Šimunović, djelatnici Caritasa od njegovih početaka. Novom pak ravnatelju Mariu Večeriću zaželio je blagoslovljeno i uspješno vršenje povjerene mu službe. Program su glazbenim točkama obogatili sopranistica Marija Ticl uz klavirsku pratnju Josipa Prajza. Program proslave sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i Biskupijskog caritasa završen je domjenkom caritasovih volontera u Maloj dvorani Sv. Terezije Avilske.