Podsjetimo, mons. Marin Srakić upravo u to vrijeme bio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK), te je zajedno sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, dočekao Papu u zagrebačkoj Zračnoj luci. Podsjetimo, geslo Papina pohoda bilo je “Zajedno u Kristu”, a bilo je to 19. apostolsko putovanje pape Benedikta XVI. izvan Italije. S đakovačko-osječkim nadbiskupom u miru mons. Srakićem u Nadbiskupskom domu u Đakovu razgovarala je urednica Vjerskog programa HKR-a Tanja Maleš.

Papa Benedikt XVI. nadasve je jednostavan i pristupačan čovjek

Hvaljen Isus i Marija oče nadbiskupe, na početku ovoga razgovora rado bismo čuli vaša sjećanja nja trenutke s papom Benediktom XVI. za posjeta Republici Hrvatskoj 2011. godine. Tada ste bili predsjednik Hrvatske biskupske konferencije.
– Poklopilo se da je za vrijeme moga mandata u HBK Sveti Otac Benedikt XVI. pohodio Hrvatsku, posebno našu Hrvatsku biskupsku konferenciju. Dakako da je to bilo za mene veliko iznenađenje i velika čast, ugostiti ovako važnu osobu, pomalo sam se pobojavao jer su pričali kako je on filozof, duboki teolog, pomalo udaljen od ljudi, nepristupačan. Sve je to zapravo bilo izmišljeno, ako usporedimo s onim što smo doživjeli kad je papa Benedikt XVI. bio u Hrvatskoj. On je čovjek toliko jednostavan, mogli smo s njim raspravljati o svim pitanjima, problemima, poteškoćama, događajima u Crkvi…
Vi ste mu se obratili na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, upravo uoči onoga njegova molitvenog bdjenja s mladima. Moram priznati da se osjetilo da vam je glas lagano zadrhtao, zatitrao. Bili ste poneseni sa više od trideset tisuća mladih koji su ondje bili s Papom…
– Da, smatrao sam da moram biti na visini toga događaja. I pomalo smo se pribojavali kako će ispasti upravo taj susret s mladima na trgu. Poglavito jer je prije toga događaja padala kiša. Imao sam čast pozdraviti Svetog Oca. Dakako, to je bio krik zadovoljstva i radosti što nam nakon Ivana Pavla II. dolazi njegov nasljednik. Između ostaloga, kad sam sjeo do njega, nakon pozdrava, kazao sam mu da mi u jednoj crkvi već tristo godina imamo natpis na latinskom jeziku “Maria melioris mundi origo” posvećen Gospi, što bi u prijevodu na hrvatski značilo: “Marija, početak boljega svijeta”.

Nakon toga je Sveti Otac uputio riječ koja je posebno dirnula sve, bilo one na trgu, kao i one koji se gledali na televiziji. Naime, Papa je tad pozvao na jednu, ja bih kazao, euharistijsku šutnju, kao da se nalazimo u nekoj velebnoj katedrali, ta mladost je zašutjela. Ta šutnja nije bila protiv nekoga, nije bila znak ogorčenja, već znak da se doživjelo u životu nešto silno, veličanstveno. Svi su se čudili da baš nitko nije progovorio ni riječi. Sjećam se da nisam ništa primjećivao oko sebe. Ništa ta kiša nije značila za nas, jer s nama je Papa.
Sveti Otac predviđao je prije četrdesetak godina mnogo toga što se danas događa u društvu

Papa je s nama je bio i nakon onoga pljuska sa subote na nedjelju, i na Hipodromu, kad je bio Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji. Slušajući Papu na jednoj strani, biskupa Župana na drugoj i gledajući hrvatske katoličke obitelji, jeste li bili ponosni, oče nadbiskupe?
– Da, mi smo zato Papu i pozvali. Te godine mi smo slavili Godinu obitelji i htjeli smo da bude blizu uz nas Papa, koji će biti podrška tim našim obiteljima. I to je isticao i sam Papa. Obitelji prolaze kroz određene poteškoće, probleme. Kao što znamo, kad se čovjek sretne s nekim problemima, osjeća nestabilnosti u svojim životima. I ta poruka koju je Papa izrekao davala nam je sigurnost. Doživjeli smo ono što je toliko puta izrečeno u Bibliji: Ja ću biti s tobom. Ako ste u nevoljama, ja ću biti s vama. Taj koji to izgovara, dakle, nije bio Papa, već Krist Gospodin, koji nas je okupio.
A Papa je Kristov namjesnik na Zemlji. Rekli ste na početku da je u javnosti papa Benedikt XVI., odnosno kardinal Ratzinger, nekako predstavljen kao hladan, strog, teolog, njemačke orijentiranosti i dužine misli… No danas kada se osvrnemo na njega, je li on bio prorok i vizionar svoga vremena. Pokazuje li se danas točnim ono što je kardinal Ratzinger govorio još sedamdesetih i osamdesetih?
– Mi kad nešto čujemo običavamo kritizirati, sve provlačiti kroz sito i rešeto. No, kad se malo sjedne, kad se ozbiljno promisli, kad se usporedi s ovim što se događa s društvom, sa Crkvom, s pojedincima, s obiteljima, vidimo da je Papa sve to predviđao na neki način. Čini se kao da je Papa na to gledao kao neki tunel kroz koji prolazi čovječanstvo, ali on vidi i ukazuje na onu čistinu koju pruža Isusova nauka o Bogu i čovjeku.
Crkva pritom nije masovni pokret. Crkva je svedena na jedan manji broj, ali čini jezgru Europe, slažete li se s tom slikom?
– To naš nadbiskup Đuro često naglašava, kao kapilarni rad s obiteljima, gdje se kršćanstvo doživljava u zajednici. Mnogi kažu problem Crkve je što je postala masovna, masivna. Nama je potrebno da se sastajemo u malim skupinama, malim zajednicama, obiteljima. Potrebno je da se mi osjećamo da smo dio jedne velike zajednice, prije svega Crkve, a onda svega svijeta. Mi nismo otok u našem životu, u tim našim nevoljama. I neki se tako i osjećaju i jasno da doživljavamo određenu krizu, ali čovjek nije otok.

Uvijek je uvažavao potrebe Crkve u Hrvatskoj

Oče nadbiskupe, kako je papa Benedikt XVI. upisan u noviju povijest Đakovačko-osječke nadbiskupije, prije tog dolaska u Hrvatsku 2011. godine?
– Imamo iskustvo s Benediktom XVI. još od prvog susreta, od Limina. Kad smo čuli tko je izabran za Papa, kazali smo: Aha, pa to je nadbiskup Münchena, skoro smo susjedi, bilo nam je drago. Pogotovo što smo znali da je on kao nadbiskup uvažavao potrebe naše Crkve, bilo općenito Crkve u Hrvatskoj, ili naše tadašnje Đakovačko-srijemske biskupije. Kad smo se upoznali u Liminu, pitao nas je odakle smo? Kažem ja da smo mi iz Đakovačko-srijemske biskupije. A on na to kaže: Aaa, znam, znam, Strossmayer, i nasmije se. Jako dobro zna našu povijest. Također, poznavao je neke naše monsinjore koji su surađivali s Minhenskom nadbiskupijom, a toliko je tisuća monsinjora, predstavnika Caritasa. Poznavao je i đakovačke časne sestre Svetoga Križa koje je doveo u Minhensku nadbiskupiju koje su tamo vodile starački dom. Pitao za njih.

Nevjerojatno je kako se svega sjeća. I to jednostavno čovjeka ponese. I onda kad smo podnijeli molbu, zahtjev, da se između Save, Drave i Dunava osnuje crkvena metropoliju, nadbiskupiju, da u Đakovu bude nadbiskupija. Kad je Komisija odradila svoje, tada je Papa kazao: Stavite te dokumente na moj stol, ja to želim proučiti. I ostavili su mu dokumente, on ih je proučio. I kad sam došao u Vatikan te godine, tada je Papa rekao da je sve teklo kako treba i da smo napravili pravu stvar, i proglasio je Đakovačko-osječku metropoliju. Usto, Srijemsku biskupiju zadržao je u sklopu te metropolije, iako se nalazi s druge strane državne granice. To je po sebi neobično, iako ima takvih slučajeva. Primjerice, u Skoplju, pa u Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Irskoj, Engleskoj i nekim drugim krajevima.
Darovali smo 2003. godine papi Ivanu Pavlu II. – vagon vina

Oče nadbiskupe, možete reći nešto o ovoj prostoriji u kojoj se nalazimo, u njoj nije bio papa Benedikt XVI., ali je bio papa Ivan Pavao II. I ovaj naš razgovor ide uz ovu posebnu sliku, možete li nam opisati po čemu je ova slika značajna?
– Mi smo naručili dvije slike. Bili smo svjesni da će sigurno oni iz Vatikana moliti da dobiju jednu sliku, a nama je doista bilo stalo da jedan naš umjetnik dođe u te vatikanske prostore. Izradili smo dvije, jednu u stilu koji se uklapa zajedno s ostalim portretima i jednu gdje papa u bijelome. Kad je Papa bio zajedno s nama u ovoj prostoriji bio na objedu, i prije nego što je krenuo objed, rekli smo mu: Sveti Oče, evo mi smo za ovu zgodu napravili dva potreta, jednu ćete ponijeti sa sobom, a molimo vas da ovu drugu potpišete. I on je potpisao ovu drugu sliku uz datum 7. lipnja 2003. godine.
Dakle, nalazimo se u Papinskom domu, možemo to tako reći.
– Bilo je to doista prijateljsko raspoloženje, kad smo razgovarali s papom Ivanom Pavlom II. Za ručkom se nešto pojede, a nešto se i popije. Kad smo pitali Svetog Oca što ćete popiti, on je rekao: Dajte mi malo čaja. A vi ćemo njemu: Pa nemojte u Đakovu piti čaja, ovdje se pije vino. Na to je rekao: Ma nisam ja za vino, ali ajde dobro, dajte, može malo vina. I on je kušao naša vina. Naime, prije Papina dolaska u Hrvatsku ja sam rekao da, ako Papa dođe u Đakovo, mi ćemo mu pokloniti jedan vagon vina. To je otprilike deset tisuća butelja. Te godine nam je slabije išlo vino, pa je bilo puno vina u podrumu, a bilo je dobro vino. I to je dobro došlo Papi vino za njegove goste u Vatikanu. I tako je Papa dobio iz Đakova pun vagon vina.

Kardinal Joseph Ratzinger i papa Ivan Pavao II. / Foto: Pinterest.com

Obitelj kao središnja tema pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj 2011. godine

Vratimo se, na kraju, još kratko papi Benediktu XVI. i zaokružimo ovo sjećanje. Što vam se čini najjačom porukom njegova pohoda Hrvatskoj 2011. godine?
– Središnja tema njegovih razmišljanja tijekom tog pohoda bila je – obitelj. Posebno je isticao ulogu obitelji, privilegirano mjesto, ne samo rođenja, nego i odgoja čovjeka. Tu čovjek postaje u punini Božje biće, gdje prima od svoje obitelji one plodove koje je Bog zamislio, a s druge strane pozvan je da i daje. Jer, ako u obitelji očekujemo samo da nešto primamo, a ne i da dajemo od sebe, onda ostaje jedna praznina, nedorečenost, zaključio je mons. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru.