Svetkovina Tijelova u osječkoj Retfali s udrugama u ekumenskom zajedništvu

Slavljene su četiri mise. Večernje pjevano slavlje s euharistijskom procesijom, retfalačkim ulicama s molitvenim postajama do mauzoleja Pejačević (nekadašnjoj prvoj župnoj crkvi) na Retfalačkom groblju, predvodio je župnik Ivan Jurić uz suslavljenje i zajedništvu sa župnim vikarom Florijanom Zagorščakom. Posebnost ovogodišnjeg slavlja Tijelova je ekumensko zajedništvo s vjernicima Crkvene općine Osijek-Retfala Reformirane kršćanske kalvinske crkve čiji su vjernici te s njima članovi Mađarskog kulturnog društva Népkör (kalvini i rimokatolici) u mađarskoj narodnoj nošnji pribivali misnomu slavlju i sudjelovali u procesiji prvi put u 63-godišnjoj povijesti retfalačke župe.

„Želimo se vratiti svojim korijenima i odati počast onima koji počivaju, te se prisjetiti da je naš život poput procesije koja prolazi, ali u središtu našeg života je živi Isus kojega nosimo i u kojega vjerujemo. Zato smo danas zajedno – pozvane crkvene zajednice i udruge; svjetovne udruge – društva i folkloraši u svojim odorama, narodnim nošnjama i sa zastavama; suradnici u župnim skupinama s vidljivim identitetom – liturgijski čitači, prvopričesnici u haljinama, ministranti, pjevači, pričestitelji, i svi sabrani na slavlju Tijelova“, kazao je uvodno župnik Jurić te je na početku mise posebno pozdravio „kršćansku braću i sestre iz MKD Népkör, među kojima ima katolika i kalvina, i to je ono o čemu Isus govori na Posljednjoj večeri da budemo Jedno, jedna Crkva, da ne budemo razdijeljeni jer vjerujemo u istoga Isusa, čitamo isto Evanđelje, jedino su nam crkve razdijeljene i prilika je moliti za jedinstvo crkava“. Također, vlč. Jurić je dobrodošlicu uputio i članovima KUD-a „Slavonija“, Šokačke grane – Udruge za očuvanje tradicijske kulture, vatrogasce župljane u svečanim odorama DVD Retfala te Zajednicu Vjera i Svjetlo – Plamen ljubavi koja djeluje u retfalačkoj župi. Na misi je pjevao župni zbor uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Vjere Kurtović.

Propovjednik Jurić u propovijedi je promišljao o „najvažnijem središtu kršćanskoga života, a to je euharistijska misa, sveta misa trajna žrtva ustanovljena na Veliki četvrtak, a na poseban način javno je slavimo i častimo procesijom“ te je istaknuo kako je „sveta misa središe i temelj svih naših okupljanja više od dvije tisuće godina i najuzvišenija molitva Crkve, utočište u radosti i žalosti“.

Na kraju euharistijskoga slavlja predslavitelj je pozvao na poklon Presvetom Oltarskom Sakramentu u crkvi – prvoj od četiriju postaja „sjenice“ te je, nakon molitve za sveopću Crkvu i blagoslov s pokaznicom ispod „neba“ i pjevanje vjernika, procesija pošla Žumberačkom ulicom kraj okićenih kuća gdje su župljani (obitelji Vranješ i Bašić) svečano i pobožno uredili dvije molitvene postaje uz koje su svećenici održali duhovni nagovor, čitali Božju Riječ, molili za nakane obitelji (središte kršćanskog života u kojemu se Bog utjelovio) uz zazivanje blagoslova na obitelji i kuće, te uz drugu postaju molili za domovinu Hrvatsku, one koji vode i stanuju ovdje zazivajući mir, ljubav i blagostanje u „Lijepoj našoj“. Uz pjevanje crkvenih pjesama ponosna kilometarska procesija naroda svih generacija, predvođena stjegovima (Vatikana, Hrvatske, retfalačke Župe, Osijeka, Mađarske i udruga) prošla je najvećim retfalačkim naseljem Ljudevita Posavskog, Strossmayerovom ulicom, Retfalačkim grobljem gdje je uz zapušten mauzolej-kapelicu grofova Pejačević (1861.) na kamenom stupu nekadašnje ograde postavljena „sjenica“ i održana završna molitva za život župne zajednice i slogu župne obitelji koja je otvorena pjevanjem pjesme „Krist na žalu“.

Duhovno je zajedništvo zaključeno pjevanjem pjesme „Svi kliknimo Kristu“ i župnikovom zahvalom „svima koji su u odorama uzveličali slavlje“, zahvalom nebu i Bogu zaželjevši nam svima blagoslov i sreću.