Na kraju plenarne skupštine, biskupi Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) upućuju riječ Katoličkoj crkvi koja živi na kontinentu, kršćanima različitih vjeroispovijesti, vjernicima svih religija i svim europskim građanima.

To činimo s poniznošću, znajući da drugima ne nosimo vlastitu mudrost, već samo Riječ koju je Bog izgovorio svijetu u Isusu Kristu, koji je umro i uskrsnuo kako bi čovječanstvo moglo imati vječni život.

To činimo iz osjećaja odgovornosti kao pastiri zajednicâ, znajući da su naši svećenici i naši vjernici ujedinjeni s nama te svjesni da Crkva mora biti, po Gospodinovoj riječi, sol i kvasac u povijesti.

Kroz ovo vrijeme naša je Skupština molila i razmišljala ne samo o svemu onome što se događa oko pandemije i njezinim posljedicama na život svakog pojedinca, u svijetu rada, u društvu, u obiteljima, u odnosima između država i kontinenata, u crkvenome životu, nego i o budućnosti.

U tom pogledu nemamo praktičnih rješenja, jer je to u djelokrugu odgovornih u političkome životu, ali je dio naše pastoralne dužnosti dozvati u osobnu i kolektivnu savjest određene stavove duhovne i etičke naravi. Naime, zdanje moderne civilizacije mora počivati na duhovnim načelima, koja mogu tome zdanju ne samo osigurati čvrst temelj, nego ga i prosvjetljivati i oživljavati.

Ponajprije, ponovno otkriveno povjerenje. Bez takvog načina postojanja nije moguće gledati u budućnost. Razlog našeg povjerenja kao vjernika je Krist koji je preuzeo na sebe ljudsko stanje i smrću otkupio život. Krist je danomice prisutan među nama u euharistiji, tom izvoru povjerenja i apostolskog i misijskog pregalaštva koje nas poziva na izlazak, izići van ususret svima. Nedavna uskraćenost za euharistiju poziv je na povratak punom zajedništvu u današnjem liturgijskom zboru vjernika. Razlog za povjerenje – i to vrijedi za sve – leži u srcu: u dubini duše prebiva osnovna želja, znamo da se ne može živjeti u sumnjičavosti i nepovjerenju, nego u povjerenju prema drugima i samome životu.

Kao drugo, obnovljena solidarnost između pojedinaca, naroda i država također u ozbiljnoj krizi zapošljavanja. Gospodin Isus je Božja solidarnost. Općeljudsko iskustvo pokazuje da svako ljudsko biće treba druge, da nitko nije sam sebi dovoljan: dovoljan je nevidljivi virus da rasprši iluziju da smo “nepobjedivi”. Svoju iskrenu zahvalnost upućujemo liječnicima, zdravstvenim radnicima, pripadnicima snaga reda i volonterima koji su, slijedeći Kristov primjer, pružali potporu ljudima u nevolji, posebno najslabijima. Ako je odnos sastavni dio naše naravi, tada je svako zatvaranje drugima kako bismo sebe obranili, svaki pojedinačni interes, gdje se ide tako daleko da se zarađuje na nesreći drugih, protiv osobnog dostojanstva, protiv zajednice i, u konačnici, protiv ljudskih prava. Nitko ne smije biti isključen, pa ni pri distribuciji cjepiva. Suočeni s tragedijom mnogobrojnih izbjeglica i migranata, potrebno je surađivati i nastaviti dijalog s obnašateljima vlasti kako bi se obranilo život i dostojanstvo svake osobe. Ovaj apel upućujemo uoči Svjetskog dana migranata i izbjeglica.

Traženje načina za suočavanje s poteškoćama u duhu solidarnosti, kao i za očuvanje i povratak normalnom životu, izraz je svijesti o tome da smo jedni s drugima blisko povezani i da dijelimo istu sudbinu. To ujedno zahtijeva konkretne oblike izražavanja, također prema stvorenome svijetu, kojemu smo pozvani posvetiti obnovljenu skrb, jer je to Božje djelo koje nam je dano kao naš zajednički dom.

Znamo da naš kontinent kroči tim putem i mi biskupi potičemo sve napore koje se u ulaže u to da budemo na visini te zadaće, spominjući se svoje odgovornosti prema svijetu koja izvire iz kršćanskog humanizma koji je u izvorima njegove povijesti. Crkva je prisutna i poduzela je svakovrsne oblike potpore i inicijative. Ona će uvijek biti tu, vjerna Gospodnjem nalogu. U tom pogledu nadamo se mirnom rješenju u Bjelorusiji koje će postići kroz dijalog i pomirenje. Izražavano također svoju blizinu žiteljima Libanona, koji su duboko ranjeni nedavnim događajima.

Našim zajednicama želimo izraziti svoje divljenje i ljubav zbog njihova spremnog odgovora u ovoj kriznoj situaciji i pozivamo ih da imaju vjere: često su surađivali s drugim kršćanskim konfesijama i drugim religijama. Vjernicima će također trebati strpljenja i ustrajnosti da nastave sa svojim životima. Gospodin Isus djeluje u srcima, razbija strahove i privlači svojom ljubavlju. Ako se ponovno budemo morali suočiti s novim situacijama, možda neočekivanim budućim teškoćama, ne smijemo se bojati. Moramo biti vjerni Gospodinovi učenici.

Svima vama i ljubljenoj Europi narodâ upućujemo topli pozdrav ispunjen obiljem suosjećanja, ljubavi i molitve.

26. rujna 2020.