„Ovo je jedna prigoda da se čuju neka biskupova razmišljanja, barem za one koji ih često ne čuju. I ovo je jedna mogućnost kad već govorimo o medijskoj nazočnosti. Mišljenja sam da trebamo dobro i odgovorno koristiti sredstva, medije, i u navještaju Božje Riječi. Jednostavno, da jedna dobra poruka i spasenjska poruka Božje Riječi stvarno dođe do što šireg i većeg broja ljudi“, rekao je mons. Palić.

Na početku emisije spomenut je biskupov put od janjevačkih korijena, rođenja u Prištini 1972., studija u Zagrebu, svećeničke službe u Dubrovniku, poslijediplomskog studija moralne teologije u Grazu, službe biskupskog vikara za pastoral, a potom i generalnog vikara u Dubrovačkoj biskupiji, te odlaska u Zagreb nakon što su ga biskupi izabrali za generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije. Godinu kasnije imenovan je hvarskim biskupom, a dvije godine potom mostarsko-duvanjskim biskupom i trebinjsko-mrkanskim apostolskim upraviteljem.

Obveza crkvenih ljudi je promisliti što i kako učiniti u digitalnoj eri

Budući da je na radiju gostovao uz 7. vazmenu nedjelju, ujedno Dan sredstava društvenih komunikacija, a biskup Palić je u HBK obnašao i službu predsjednika Odbora za sredstva društvenih komunikacija, odgovorio je na pitanje je li izdvajanje vremena za radio povezano s tom njegovom službom i boljim razumijevanjem medija. „Smatram da trebamo iskoristiti mogućnosti koje se nude, kako bismo doista pokušali navijestiti Isusa i njegovu Radosnu vijest spasenja. Ako mi već ovdje imamo tu mogućnosti, ako mi se ta mogućnost već ponudila kao biskupu i pastiru ovih biskupija, naravno da sam sa zahvalnošću to prihvatio. S druge strane, ta obveza ili rekao bih vlastito preispitivanje svih nas u tom odnosu prema medijima, to je nekako i trajna obveza svih nas crkvenih ljudi da promišljamo o trenutnoj situaciji, trenutnim izazovima, kako crkveni dokumenti kažu, da promišljamo na koji način i kakve korake treba učiniti u ovoj digitalnoj eri, kako bismo što bolje putovali ovim digitalnim cestama. Ali ne samo putovali, nego kako bismo i bolje, savršenije, odgovornije navijestili Krista danas na pomoću svih ovih medija i na sve načine koji nam se danas nude“, rekao je.

„Gospodin nam je dao duha slobode, ne duha robovanja. Nažalost, često koristimo katastrofična tumačenja koja proizvode, kako Papa kaže, paralizirajuće učinke. I ja se isto kao biskup, slušajući neke svećenike, vrlo često pitam što mi to stvarno navješćujemo. Evanđelje kao radosnu vijest ili navješćujemo doista nekakav smak svijeta. Izazova je uvijek bilo, ali volio bih kad bi naši katolički mediji pa i ovaj bili sve više mjesta navještaja Radosne vijesti“, poručio je mons. Palić.

U skladu s porukom pape Franje za 58. Dan sredstava društvene komunikacije „Umjetna inteligencija i mudrost srca. Za potpuno ljudsku komunikaciju“ naveo je da je Papa rekao da umjetnu inteligenciju treba razumjeti kao priliku, ali s druge strane i kao prijetnju. A to ovisi o čovjeku. „Papa jasno kaže – na samom je čovjeku da on odluči hoće li postati hrana za algoritme, umjetna inteligencija, ili će svoje srce mudro hraniti mudrošću, slobodom i svim onim zašto nas je Bog stvorio.“

Divim se papi Franji

O pohodu „ad limina apostolorum“ rekao je da je to „obveza zapisana u Zakoniku kanonskog prava, obveza svakog biskupa da nakon određenog vremena posjeti Rim, glavne bazilike, susretne se s odgovornima koji vode određene dikasterije i naravno tu je uvijek susret s Papom. Svaki taj pohod ima u sebi dvije oznake, duhovni dio i administrativni dio.“

Susret biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine sa Svetim Ocem opisao je kao „susret oca sa svojom djecom ili vrhovnog pastira s pastirima određenih mjesnih Crkava, partikularnih Crkava“. Dodao je da se susreti s papom Franjom odvijaju više u bratskom ozračju međusobnog razumijevanja, negoli u formalnom.

„Osobno se divim tom čovjeku, ne znam odakle mu takva snaga da u 87. godini doista svakoga može susresti. Toga dana prije nas imao je još tri ili četiri susreta“, istaknuo je.

Papi je na srcu pastoralna skrb za vjernike koji dolaze u Međugorje

O temi Međugorja na susretu s papom biskup Palić je rekao „da je imenovanjem vizitatora za župu Međugorje jasno što je papi Franji na srcu. Na srcu mu je pastoralna skrb za vjernike koji ovdje dolaze. Nije bilo riječi o takozvanim ukazanjima, bilo je riječi o načinu skrbi za ljude. Zanimao se kako je vizitator [mons. Aldo Cavalli]. U subotu nakon krizme u Međugorju, rekao sam mu: ‚Papa je pitao za vas.‘ Onda je on pitao: ‚Što je rekao?‘ Rekao sam da mi je rekao da je nakana imenovanja vizitatora bila da ti da ruku, dakle, vizitator dadne ruku dijecezanskom biskupu upravo s obzirom na ovu situaciju, odnosno na pastoralni rad u Međugorju. Naravno da se vizitator nasmijao, razlika u godinama između njega i mene ipak je vidljiva, pa je bilo to kako će on meni dati ruku, ali njegova prisutnost je za sada mislim potrebna, dobra i korisna ovdje. Zanimao se Papa i o mojoj nazočnosti u Međugorju, onda sam mu rekao da u subotu idem na krizmu. I naravno rekao sam mu također da unatrag nekoliko godina sudjelujem i na Festivalu mladih koji se ovdje održava. Naravno da sam rekao da shvaćam, i to je zapravo i njegova intencija i želja bila čuvati koliko doista biskup jest i može biti prisutan u jednoj ovako specifičnoj župi, ali kao dijecezanski biskup kojemu župa Međugorje pripada.“

Na napomenu da je izraz pastoralna skrb Papa spomenuo na nedavnom susretu, a koji se spominje i u tzv. Zadarskoj izjavi iz 1991. godine, te činjenicu da je to u Međugorju najpotrebnije, osobito otkako su prije pet godina službeno odobrena hodočašća, biskup Palić je kazao da, koliko on može vidjeti, iz toga „i iz tih prigodnih dolazaka, doista treba biti jasno i jasno izreći zahvalnost svima, osobito pastoralnom osoblju, dakle pastoralnom osoblju koje dijecezanski biskup imenuje ovdje i koji su ovdje na usluzi svima onima koji dolaze. Drugi dio te takozvane Zadarske izjave, jest doista upravo naglasak na tome – pastoralnoj pratnji, odnosno pastoralnim mogućnostima, izići ususret svima onima koji dolaze ovdje. Pa, kao što sam rekao i malo prije, to je zapravo Papin fokus gledanja. Papin fokus gledanja za ljude koji su tu, koji dođu, koji nešto traže, koji smatraju da tu nešto mogu naći, to nešto zvali mi to kako god hoćemo, ali recimo taj susret s Kristom, jer ipak se ovdje radi o sakramentu ispovjedi, o slavlju Euharistije, dakle, i osobito staviti fokus na toj jednoj zdravoj pobožnosti. Zdravoj pobožnosti koja se treba njegovati osobito ovdje na ovakvim mjestima gdje mnogo ljudi dolazi.“

Mons. Palić također se osvrnuo na pitanje jesu li mu susreti s Papom teži nego ostalim biskupima, jer uz opća pitanja pastorala, iseljavanja, zvanja i druga manje-više slična pitanja, ima dva dodatna – o Međugorju i o takozvanom Hercegovačkom slučaju. „Svaka biskupija ima svoje izazove, odnosno svaka živa zajednica, svaki živi organizam, a to biskupija jest, to Crkva jest, ima ono što Drugi vatikanski sabor kaže: radosti i nade, žalosti i tjeskobe. Tako i svaki biskup, u svakoj biskupiji. Tako i ova naša biskupija, Mostarsko-duvanjska. Možda su ovdje ti izazovi izraženiji nego u nekim drugim biskupijama, osobito, nažalost, to pitanje nejedinstva, odnosno nesudjelovanja pojedinaca u nekim župnim zajednicama, u redovitom crkvenom životu, ali povijest Crkve poznaje različite načine udaljavanja, povijest Crkve poznaje različite načine odbacivanja Crkve i hijerarhije. Ja se samo nadam da svi oni koji tako percipiraju sadašnji način života da znaju na koji način to čine i da znaju koje su posljedice, da su svjesni posljedica.“

Što se tiče biskupovog osobnog poimanja Međugorja, naglasio je da je već nekoliko puta jasno izrekao svoj stav. „Međugorje ostaje, to vidimo iz pristupa Svete Stolice i Pape, ostaje fenomen koji izravno prati sam Sveti Otac. Moja zadaća kao pastira i moja zadaća uz zadaću vizitatora je pastoralno skrbiti i o ljudima koji ovdje dolaze. Privatne objave i ono što pojedinac doživljava, ako doživljava, ne utječe na moju vjeru i tako je sa svim privatnim objavama i mislim da bi takav stav trebao biti za svakog vjernika. Imamo Božju riječ, odnosno imamo objavu, imamo sakramente, imamo učiteljstvo, imamo tradiciju Crkve i to je ono što hrani moju vjeru. Ne znam zašto bi netko morao imati stav o nečemu, nije važno imate li stav o Fatimi – danas je Fatimska Gospa – nije važno. Ali je veoma važno koji je vaš stav o Isusu Kristu, koji je vaš stav o Crkvi, koji je vaš stav o sakramentima, koji je vaš stav o izjavama učiteljstva. To je li Gospa rekla Franji, Jacinti i Luciji da se čini pokora ili ne, je li to neka potvrda nečega ili ne, to ostaje na razini privatne objave koja u prvom redu obvezuje one koji kažu da su to doživjeli. Prema tome Međugorje doživljavam kao svoju župu, u svojoj biskupiji, kao mjesto gdje dolazi mnogo ljudi, kao mjesto gdje netko može doživjeti i vjerojatno doživi promjenu, ali još više bih volio i da se na licima i životima onih koji tu žive događa promjena.“

Moramo ljude učiti suodgovornosti za život Crkve

Biskup Palić u razgovoru je, kao sudionik, komentirao i Biskupsku sinodu, s obzirom na to da je puku u početku manje-više bio nejasan pojam sinoda i njegovo značenje.

„Možda su se dvije situacije dogodile koje su pridonijele nerazumijevanju ili konfuziji. S jedne strane, takozvani sinodalni hod ili put koji se događa u Njemačkoj, i s druge strane neki naglasci iz medija. Sinodalni put je pridonio konfuziji, jer se ondje razgovaralo o jednom načinu. Dakle, svaka Crkva, tako i Njemačka biskupska konferencija kao Crkva u jednom narodu, može, i odlučila je sazvati sinodu i to ide već godinama. Raspravljaju o nekim pitanjima s kojima se oni kao crkva suočavaju na Njemačkom tlu. Možemo reći kako pojedina pitanja nisu u ovom trenutku naša, što ne znači da sutra neće biti. Ali to su ta pitanja i uvijek se izvlače neka pitanja koja su, recimo, medijski zanimljivija ili, da ne kažemo, škakljiva. Drugi razlog za eventualnu konfuziju i nerazumijevanje ovog sinodalnog procesa koji se događa na području cijele Katoličke Crkve, jest naglasak koji je stavljen u medijima. A naglasak koji se stavio u medijima bilo je izvlačenje određenih tema koje su se mogle čuti i na ovom cijelom sinodskom ili sinodalnom procesu. Treba reći da je ovo sinoda o sinodalnosti. Jednostavnim rječnikom rečeno, sinoda znači skup biskupa, ali u ovom trenutku ne samo biskupa, nego i laika, među tim laicima i žena, a onda se očito mora to naglasiti, jer kao da žene nemaju pristupa ili ne bi smjele imati pristupa, dakle sudjelovanje biskupa i vjernika u jednom procesu promišljanja o uključivanju vjernika u život Crkve.“

„Ja ću reći jedan konkretni primjer iz naše situacije ovdje, koji naši svećenici, a vjerujem sad već polako i vjernici znaju. Postoji u Zakoniku kanonskog prava propisano koja vijeća, odnosno ustanove, mora imati svaka župa, a koja se savjetuje. Tako kaže Zakonik kanonskog prava – župno pastoralno vijeće se preporuča ili savjetuje, ali župno ekonomsko vijeće mora biti u svakoj župi. Biskup Ratko, mislim da je negdje 2010. ili 2011. donio i propisao Pravilnik župnog ekonomskog vijeća na temelju kojega su se ona trebala uspostaviti u našim župama. Došavši ovdje, vidio sam da, ne znam točno koji broj, ali veoma mali broj župa je imao ta župna ekonomska vijeća. Naravno da sam pregledao ponovno taj pravilnik i donio odluku kojom sam obvezao župnike – ne razdvajamo ovdje vode li župe dijecezanski svećenici ili redovnički – da se u svakoj župi mora osnovati župno ekonomsko vijeće. Razlog je jednostavan – zato što je najprije to naša kanonska obveza, s druge strane moramo i ljude učiti suodgovornosti za život Crkve. Sinoda o sinodalnosti je upravo to.

Sin hodos znači zajednički hod, dakle, osluškivati poticaje Duha Svetoga i postajati sve više Crkva koja će odražavati i pokazivati to zajedništvo svih onih koji vjeruju u Isusa Krista.

Naravno, još dug put je pred nama, ne mislim to pred nama samo ovdje na našu biskupiju nego mislim na cijelu Crkvu. Imate i ona nerazvijena područja gdje crkva živi u veoma teškim uvjetima, mnogo težima možda nego što su naši uvjeti, ali i te se ljude i te se vjernike tamo treba odgajati za život u zajedništvu, za život u zajedničkom poslanju, koje svi mi imamo najprije kao krštenici, ali onda i u Crkvi svatko od nas koji vrši svoju ulogu.

I to kad se traži, kad Papa traži od svih nas da budemo više sinodska ili sinodalna Crkva, onda on, u biti, traži da budemo više Crkva koja zna slušati, Crkva koja u drugom ne gleda neprijatelja, nego brata i sestru, suradnika, Crkva u kojoj smo i mi svećenici, redovnici, redovnice i vjernici, laici, dakle svi mi koji se jednim imenom zovemo kršćanima, koji smo pozvani vidjeti što doista danas najbolje učiniti, kako najbolje učiniti da bi se poruka iz svoje radosne vijesti prenijela danas. Zato Papa uz to sinodsko uvijek povezuje misionarsko. Ali misionarsko ne u smislu da mi idemo sada zemljama Trećeg svijeta, na kraju krajeva vidimo kako iz zemalja Trećeg svijeta sada u Europu dolaze misionari, nego, u biti, sinodska Crkva i misionarska, rekao bih da se ovdje znamo okrenuti sebi, ali ne da budemo autistični, nego da se znamo okrenuti sebi kako bi smo prepoznali koje su to naši problemi, ali koje su nam i mogućnosti u navještaju radosne vijesti.“

Biskup Palić je dodao da Sinoda najesen nastavlja svoj rad. „Na početku su uvijek duhovne vježbe za sve sudionike, ono što je Papa znao reći – nije to neki parlament, pa sad mi ondje izglasavamo neke odluke. Nego je to doista nastojanje najprije osluškivanja Duha Svetoga i pokušaj da se detektira, vidi što doista mi kao Crkva danas možemo učiniti bolje, kvalitetnije, kako danas druge privući svojim načinom života i navještaja. Ti su susreti veoma, veoma ispunjeni molitvenim osjećajem, ozračjem u kojem svatko može izreći ono što on smatra da je u ovom trenutku iz njegove perspektive važno za život Crkve. Zasjedanje Sinodske skupštine bit će kao i prošle godine, od početka do kraja desetoga mjeseca. Kao što sam rekao u nekim razgovorima, prošle sam godine išao veoma nevoljko na tu skupštinu zato što je u ime naše Biskupske konferencije bio izabran biskup Marko Semren i onda su se nažalost dogodili problemi s njegovim zdravljem. Ja sam bio izabran kao zamjenik i onda sam sve svoje termine morao premještati, čak i kanonski pohod.“

Opasno je kad stanemo i predamo se defetizmu – Duh nas gura naprijed

Na kraju je mons. Palić završio s dva naglaska. „Jedan je, u ovom smo tjednu prije Pedesetnice, prije svetkovine Duhova, što je povezano i sa Sinodom. Mislim da je za nas vjernike važno otvarati se tim poticajima Duha Svetoga, da je važno osluškivati njegove poticaje.

A Duh Sveti je snaga u Crkvi. Danas sam na susretu s đakonima u homiliji rekao jednu sliku. Kad imamo jedan jedrenjak, ako nema vjetra, jedrenjak stoji, uopće se ne kreće, nema smisla.

A opasno je kad stanemo i kad se predamo defetizmu. Duh Sveti je upravo taj koji nas gura naprijed. On je ruah, on je dah, i on daje vjetar u leđa Crkvi, da možemo ići naprijed, da se ne zatvaramo. I Papa Franjo je zanimljivo u jednoj katehezi jasno rekao da je Duh Sveti taj koji pokreće Crkvu, on je taj koji djeluje u Crkvi, koji djeluje u našim srcima. On je taj koji bi trebao, ako mu dopustimo, svakoga čovjeka, svakoga kršćanina činiti drugom osobom i voditi nas naprijed. A u skladu s time, Papa je nedavno objavio bulu za Jubilej 2025. U toj buli poziva nas da danas u svijetu prepoznajemo znakove nade. On je samo nabrojio neke, ali Duh Sveti je taj koji zbilja u nama podržava i vjeru i nadu i ljubav. Želio bih da doista svi mi rastemo u tim krepostima i u svome zajedništvu“, zaključio je.

Na poziv slušateljima da se mole i napomenu da su među slušateljima Radiopostaje Mir Međugorje brojni molitelji, biskup im je zahvalio te poput Pape pozvao da mole za njega. „Kako Papa kaže kad odlazimo: Molite za mene, tako i ja javno kažem: Molite za mostarsko-duvanjskog biskupa, za Crkvu, za Papu i, naravno, za ove izazove u našoj biskupiji“, objavila je Radiopostaja „Mir“.