Drugi utorak u čast sv. Antunu i peti dan Pučkih misija na Svetom Duhu

„Slavimo pobožnost 13 utoraka sv. Antunu, molimo se svecu cijeloga svijeta, moćnome svecu, ljubljenom svecu, zazivanom u cijeloj našoj domovini, u mnogim krajevima. On je cijeloga života tražio Krista, on je samo želio živjeti radi Krista. Ni on nije znao kud mu je ići. I on je u životu dosta tražio, griješio, pokušavao, sanjao, mislio, ali kad se pustio Kristu, život ga je odveo na putove koje nije mogao niti očekivati. Siguran sam da kad je otkrio tko je Krist nije ga zanimala ni slava ni čast, i siguran sam da je ni danas ne očekuje“, rekao je u homiliji salezijanac don Mihovil, pojasnivši da je važno tražiti Krista, nalikovati mu, „jer moje srce, duša, tijelo, život satkani su po njegovu“.

„Neće imati mira duša moja, neće sreće imati život moj, neće ostvariti nikakvog plana, ni želje svoga života ako neću biti Kristov. Živi je dokaz da mnogi ljudi imaju, da su mnogi ljudi uspjeli, ali jamčim vam, kao duhovnik znam da su nezadovoljni i nesretni. Da sav novac, sva hrana, sva moć, sva slava ne može ispuniti srce. Ostaje uvijek ta čežnja i želja koju može ispuniti samo vječnost, koju može ispuniti samo onaj koji nas je stvorio“, pojasnio je don Mihovil, poručivši: „Bog ti želi dati izvan svih želja. On ti želi dati samoga sebe.“

Govoreći o važnosti preobrazbe života, don Mihovil je upozorio: „Mogu biti svećenik, redovnik, roditelj, dobar kršćanin koji dolazi svaki dan na misu, a ići ukrivo. Mogu doći na misu, moliti Boga, ne činiti veliki grijehe. Ali to ne znači da sam dobar čovjek, ne znači da sam Kristov. Jer može se dogoditi da brata svoga ne vidim, može se dogoditi da živim za sebe, da meni bude dobro. Svaki život traži plodove.“

Osvrnuvši se na pročitani ulomak Evanđelja u kojemu Isus govori o oprostu i koliko puta treba oprostiti, don Mihovil je pojasnio da pitanje oprosta nije stvar mojih uvjerenja, truda ili dara, ono je puno više. Pitanje oprosta je pitanje vječnosti, biti Božji jer Bog tako čini, jer je Bog takav, ako želimo biti Božji onda tako moramo živjeti, zaključio je don Mihovil.

Na misi je koncelebrirao župnik fra Roko Bedalov, a posluživao je đakon fra Franjo Čolakovac. U okviru radova za uređenje prezbiterija crkve dovršen je novi kameni sedes s kojega je danas po prvi put predsjedano slavljem euharistije.

Prije mise izmoljena je Večernja te pobožnost sv. Antunu. Nakon mise, uz pjevanje Litanija sv. Antuna, vjernicima je na štovanje izložen relikvijar sa svečevim moćima.

Središnje misno slavlje na svetkovinu sv. Antuna, u ponedjeljak 13. lipnja, predvodit će dubrovački biskup Roko Glasnović.

Izravni prijenos pobožnosti „13 utoraka“ može se pratiti na Hrvatskome katoličkom radiju i Facebook stranici HKR-a s početkom u 19 sati.

Susret s majkama i prosvjetnim djelatnicima – „Naša djeca nas gledaju!“

Slavlje drugog utorka poklopilo se s održavanjem Pučkih misija u Župi sv. Antuna Padovanskoga. Uz don Mihovila, voditelj misija je don Damir Stojić. Misionari svakoga dana naizmjence predslave večernju misu i nakon nje održe nagovor pojedinoj skupini vjernika.

Tako se nakon mise u čast sv. Antunu, don Mihovil susreo s prosvjetnim djelatnicima i majkama.

Istaknuvši da se ne smatra stručnjakom za odgoj te da nema cjelovite odgovore ni recept kako odgajati djecu, kao „sin velikog sanjara don Bosca“ koji je svoj život posvetio mladima, don Mihovil primijetio je da se danas u medijima i kulturi o odgoju na različite načine jako mnogo govori, uz mnogobrojne teorije, ali bez pravog zaključka, odnosno bez da se postavi ono temeljno pitanje – što je odgoj zapravo?

Nadahnut don Boscovim stavom da je svako dijete drugačije i traži vlastiti pristup, a poučen primjerima iz vlastite okoline i obitelji, zaključuje da se danas djecu prečesto odgaja na temelju vlastitog iskustva (pozitivnog ili negativnog) te se time, počesto i s dobrim nakanama, djecu zapravo uništava u stilu „jer to se mora tako“.

Odgoj se svodi na to da u njihove glave „ulijevamo ili iz njih ispražnjavamo“ čineći tako kroz dugogodišnje formalno obrazovanje nad njima svojevrsno nasilje. Kroz primjer prenatalnog razvoja, misionar je iznio znanstveno potvrđenu tezu: „Povrće raste bolje uz Bacha, a krave uz Mozarta daju više mlijeka“, ističući važnost mirnog, sigurnog i sretnog okruženja u kojem dijete dolazi na svijet. Jer, trudna majka mora samo dobro živjeti, biti sretna i zadovoljna da bi se njeno tek rođeno dijete osjećalo mirno, prihvaćeno i voljeno. Također, istaknuo je i važnost okoline i obiteljskog ambijenta u kojem se dijete razvija i živi pogotovo u prvih nekoliko godina od rođenja.

Nadalje, prečesto se u odgoju fokusira na nebitno i nevažno, a zanemaruje se DUŠA, ono što ljude čini drugačijima, naglasio je don Mihovil. Dao je primjer iz poznate priče Anthonyja de Mella o majci kvočki koja se brinula za malog orla, odgajavši ga kao pilića u najboljoj namjeri – tako i mi kao roditelji našoj djeci često namećemo ono što znamo, a što ne mora nužno biti dobro za njih – pa ona na kraju ne znaju dokučiti jesu li zapravo kokoši ili orlovi. Razlika između kokoši i djeteta jest i u tome da se dijete rađa s dušom, ono se rađa sa željom – da upozna i shvati. Jer naša djeca nisu zapravo NAŠA, mi smo UZ NJIH, ona su nama povjereno OTAJSTVO, ali imaju svoj put. Zato je odgoj ČIN VJERE– poručio je.

Također, don Mihovil je istaknuo da roditelji danas svojoj djeci ubijaju ŽELJU – jer ona imaju sve, čak i prije nego što bilo što uopće uspiju poželjeti; a jako je važno da ne izgube u sebi želju da budu zadovoljena, no to se ne smije dogoditi u potpunosti jer će, kad nestane želje, njihov razvoj stati.

I na kraju, koja je tajna odgoja? Najjednostavnije rečeno, zaključak je da moramo živjeti „dobar, lijep i skladan život“, moliti da se posvetimo MI, a ne naša djeca. Jer, naša djeca dobra su djeca! Ona nas uvijek slušaju i gledaju, a odgoj je kada djetetu možemo odgovoriti svojim životom. Vrhunac odgoja je dakle život vrijedan življenja kao primjer – mi moramo biti svjedoci takvog života – ustvrdio je predavač.

Prestanimo tražiti izlike i posvijestimo si da smo pozvani voditi djecu k nadi. Djeca nam mogu sve oprostiti, ali nam neće oprostiti nedostatak nade, zaključio je don Mihovil.

Susret je završio s preporukama o aktualnoj literaturi o odgoju u skladu s don Boscovim učenjem, u izdanju Salesiane. U srijedu, šestog dana misija misionari će se susresti s liječnicima i zdravstvenim osobljem.