Vjernici su se okupili u perivoju svetišta gdje se prije svečane mise molila listopadska pobožnost, krunica. Pjesmama Blaženoj Djevici Mariji, krunicu je pjevanjem obogatio župni zbor iz Vrha, koji je kasnije animirao i svečano misno slavlje, a samu krunicu predmolili su časna sestra Anita Maleš, BSI, i članovi župne zajednice Punat.

U ulaznoj procesiji nosio se lik Majke Božje Trsatske, a ove godine su ga nosili članovi Bratovštine sv. Ivana Krstitelja iz Vrbnika – kapari, koji slave visoku obljetnicu svoga postojanja. Naime, 1323. godine je Bratovština kapara osnovana u Vrbniku te tako ove godine slave 700. jubilej.

Svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak. Nakon misnih čitanja koje su pročitali članovi župne zajednice Vrbnik: Marijana Polonijo i kapar Darko Avsec, te nakon evanđelja koje je navijestio krčki župnik vlč. Vedran Kirinčić, biskup je u svojoj propovijedi kazao da su Židovi „bili preponosni što ih je Bog izabrao i što se prema njima odnosio kao dobar vinogradar prema svome vinogradu. Ali na to izabranje i na tu vječnu, trajnu ljubav Božju, koja traje stoljećima, narod nije odgovarao istom mjerom.”

Biskup je postavio pitanje zašto čovjek ne želi prihvatiti nesebičnu i besplatnu Božju ljubav, te odgovorio: „Odgovor je u ovim vinogradarima ubojicama koji su slika čovjeka kao takvoga. Vinogradari, odnosno čovjek, želi posjedovati ono što ne može. Želi prisvojiti ono što mu ne pripada.”

Zatim je biskup Petanjak objasnio kako vinograd nije njihov posjed. Vinogradari mogu obrađivati vinograd, ali ne ga i posjedovati. Spomenuo je riječi svetog Franje Asiškog: „Postoji jedna zbilja koja se zove smrt i kojoj nitko umaći neće, govorio je sveti Franjo Asiški kojeg smo slavili prije koji dan. I taj isti sveti Franjo je govorio: ‘Na ovom svijetu čovjekovi su samo grijesi.’ Ništa drugo nama ne pripada.”

Roditelji krivo misle da posjeduju svoju djecu, kao i supružnici svoga bračnoga druga, dodao je. „Osobe se ne mogu posjedovati. Dolaze, ulaze u naše živote, raduju nas, daju nam snagu, smisao…, ali ih ne posjedujemo.”

Pri kraju propovijedi biskup Petanjak je osvijetlio Marijin primjer. „Svake godine dolazimo u ovo Gospino svetište i molimo se Gospi i znademo kakvo je bilo njezino ponašanje, i sad ostaje samo jedno: kako to njezino pretočiti u naše? Kako sebi dozvati u svijest da je ona bila u pravu i da je njezin stav jedini ispravan. Ona ništa svojega nije htjela ljubomorno zadržati za sebe. Jer sve što zadržimo za sebe i ne dajemo Bogu i bližnjemu, ostaje s nama i propada s nama, završava s nama. Sve što se Bogu preda ostaje zauvijek.”

Istaknuvši zatim da je Marija bila svjesna činjenice da osoba koja se stavlja Bogu na raspolaganje sve dobiva, a ne gubi ništa, te da tako Život ulazi u naš život i time naš život postaje kvalitetniji i osmišljeniji, biskup je zaključio: „Molimo Blaženu Djevicu Mariju da poput nje budemo mudri Božji suradnici i razboriti radnici koji će vjerovati da Gospodin uvijek daje i uvijek nagrađuje svaki naš trud i svaku našu vjernost i odanost.”

Molitvu vjernika predmolila je obitelj Komljenović iz župe Krk. Pri kraju svečane mise, sve hodočasnike je pozdravio trsatski gvardijan fra Krunoslav Kocijan, posebno spomenuvši visoki jubilej vrbničkih kapara, a biskup Petanjak je zatim izmolio posvetnu molitvu Majci Božjoj Trsatskoj.

Pred sam misni blagoslov biskup Petanjak je spomenuo da je jedan hodočasnik na Trsat došao iz najudaljenijeg mjesta, točnije iz daleke Zambije, a taj hodočasnik je hrvatski misionar vlč. Boris Dabo koji punih 40 godina djeluje kao misionar u toj zemlji. Biskup je dao riječ vlč. Borisu koji je približio trenutke njegovog odlaska u Zambiju pred 40 godina kao i iskustvo koje ima kao misionar.

Izlaznom procesijom i obilaskom oko oltara u bazilici gdje se nalazi originalni lik Gospe Trsatske, završeno je tako i 31. hodočašće te otočne biskupije Majci Božjoj Trsatskoj.