Joseph Ratzinger poznavao je Hrvate još od vremena Drugoga vatikanskog sabora kad je susretao teologe iz Hrvatske. Bili su mu bliski hrvatski radnici koji su u München dolazili u potrazi za boljim životom, a on je ondje bio nadbiskup od 1977. do 1982. godine. Dobro je poznavao i kardinala Franju Šepera kojega je i naslijedio u službi prefekta Kongregacije za nauk vjere. Bio je na njegovu sprovodu, kao i na simpoziju uz 20. obljetnicu njegove smrti u Zagrebu. Molio je na grobu Alojzija Stepinca, propovijedao je o njemu u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu na Stepinčevo 1998., već tada ga nazvavši blaženim.

Mons. Jure Bogdan tada je bio rektor Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima. Mons. Bogdan prisjetio se svoga prvog kontata s kardinalom Josephom Ratzingerom kada je kao bogoslov pročitao njegovu knjigu „Uvod u kršćanstvo“ koja ga se jako dojmila. Mnogo je razmišljao o njemu i bilo mu je jako drago kada je čuo da je naslijedio našega kardinala Šepera.

Mons. Bogdan došao je u Rim 1992. godine i 1996. došao na čelo Zavoda. Boraveći u Vječnom Gradu više od 20 godina nekoliko se puta susreo s kardinalom Ratzingerom. Spomenuo je svoj prvi i najdomljiviji susret – kada je unatoč zauzetosti kardinal Ratzinger pristao predvoditi tradicionalno svečano misno slavlje na Stepinčevo u Hrvatskom papinskom zavodu sv. Jeronima. Misa je bila 15. veljače 1998., a crkva je bila prepuna, nisu svi mogli ući. Sudjelovalo je desetak biskupa i nadbiskupa, šezdesetak svećenika, došli su i prefekt Kongregacije za Istočne Crkve kardinal Achille Silvestrini, veliki meštar Malteškoga reda princ Andrew Bertie, uz naše hrvatske veleposlanike došli su brojni članovi Diplomatskoga zbora pri Svetoj Stolici.

Uzeli smo pod misom jednostavne napjeve, naše pučke pjesme, rekao je biskup Bogdan, što je kardinalu Ratzingeru bilo jako drago, da svi sve pjevaju, jako pobožno, te je to često tijekom godina spominjao. Kardinal Ratzinger održao je propovijed bez papira, a mons. Bogdan ju je snimio i dao mu u pisanom obliku na autorizaciju. Istaknuo je da ju je kardinal pročitao i „nije ni točke ni zareza dodao“ – bio je čovjek koji kad je govorio to je moglo odmah ići u tisak.

Među ostalim izrekao je riječi koje su se često citirale: „Kardinal Stepinac bijaše čovjek savjesti, koji se u ime savjesti suprotstavio moćnom mnoštvu. Bio je čovjek savjesti prosvijetljene Kristovom riječju, čovjek savjesti oblikovane Njegovom istinom, i preko savjesti je njegov hod dostigao istinu, a to je put pravoga života. Budući da je bio čovjek savjesti, kršćanske savjesti, suprotstavio se totalitarizmima; i u vrijeme nacističke diktature postao je branitelj židova, pravoslavaca i svih progonjenih, zatim je u vremenu komunizma postao odvjetnikom svojih vjernika, svojih svećenika progonjenih i ubijanih. Postao je nadasve odvjetnikom Božjim na ovoj zemlji, jer je branio pravo čovjeka da živi s Bogom, branio je Božji prostor na ovoj Zemlji.“

Biskup Bogdan dobro se sjeća da mu je jedan od crkvenih dostojanstvenika koji je sudjelovao na misi kazao: „Dobro pripravljajte beatifikaciju kardinala Stepinca, jer kad kardinal Ratzinger napravi korak, to je znak za Crkvu – za njim kreću drugi.“

Također se sjeća i kad je papa Ivan Pavao II. bio na umoru, i križnoga puta u Koloseju za koji je tekst napisao kardinal Ratzinger, te snage njegovih riječi na Vazmenom bdjenju u bazilici sv. Petra, kao i sprovodnih obreda koje je predvodio –tako je snažno i jednostavno govorio – razumljivim jezikom. Ako je itko pomišljao da se želi kandidirati za papu, ne bi tako jasno govorio. Međutim, Duh Sveti vodi Crkvu i izabran je za papu, sjeća se mons. Bogdan.

Kardinala Ratzingera često je susretao u raznim zgodama, na misnim slavljima, ili na šetnjama, uvijek su se pozdravili i ostavio je na njega dojam skromnoga, malog i jednostavnog čovjeka. A „istodobno ste svjesni da ispred sebe imate giganta, orijaša kršćanstva“, dodaje vojni ordinarij.

Prisjetio se i dana kada se Benedikt XVI. odrekao službe, na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače 2013., i kako su svi bili iznenađeni tom činjenicom, a neki su bili jako pogođeni i uznemireni. Sjeća se i strašnog nevremena koje se tada sručilo na kupolu bazilike sv. Petra. Vrlo su ga se dojmile i opće audijencije te oproštaj prije odlaska u Castel Gandolfo 28. veljače kada su vjernici ispunili Trg sv. Petra.

„To su doista bile, rekao bih, duhovne vježbe za Rim i svijet. On je jednostavno kazao, pošten i čestit kakav je bio, uvijek izravan: ‚Ja sam ostario, ja više ne mogu, izdaju me sile. Pred savješću, u savjesti s Bogom, pred Bogom u molitvi, odlučio sam – ja ne mogu, neka Bog dade drugoga koji će nastaviti voditi Petrovu lađu, i povukao se u tišinu“, istaknuo je biskup Bogdan.

Papa Benedikt XVI. u prosincu 2009. godine utemeljio je Bjelovarsko-križevačku biskupiju i imenovao prvoga biskupa Vjekoslava Huzjaka.

Mons. Huzjak kazao je da mu je na vijest o smrti pape u miru Benedikta XVI. prva misao bila molitvena, ali i neizmjerna zahvalnost Papi koji je utemeljio Bjelovarsko-križevačku biskupiju i imenovao ga za prvoga biskupa te je pohodio Hrvatsku. „Dakle, imao je osobiti osjećaj za nas jer nas je poznavao zahvaljujući kardinalu Šeperu kojega je naslijedio na mjestu prefekta tada Kongregacije za nauk vjere“, rekao je biskup Huzjak.

Kardinala Ratzingera upoznao je kada je studirao u Rimu, oko 1995.-1996. godine na jednom simpoziju na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Doživio ga je kao velikog čovjeka koji je prije svega teolog i učitelj, a tada je bio prefekt Kongregacije, ali i s druge strane kao čovjeka koji je imao toliko srca i osjećaja za svakoga. Susreli su se na ulazu na sveučilište. Nikad se prije nisu osobno vidjeli, ali je mons. Huzjak čitao njegova djela. Pitao ga je nešto iz eklezijalne problematike koja je tada bila aktualna i on je stao te su razgovarali o tomu.

„Dakle, kao da se znamo, pokazao mi je toliko pozornosti, toliko interesa da sam ostao ugodno iznenađen tolikom pažnjom čovjeka koji je na tako visokoj i odgovornoj funkciji, a ima toliko srca za nekoga koga je prvi put susreo u životu“, istaknuo je biskup.

Kasnije su se susreli kad je bio u Zagrebu na simpoziju o kardinalu Šeperu. Kao generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije mons. Huzjak vozio ga je u Mariju Bistricu gdje su slavili misu, te poslije u Krašić. Zatim su se susreli na drugom dijelu simpozija u Rimu, a kardinal mu je čak zapamtio ime.

„U svakom slučaju ja sam njega doživljavao kao čovjeka izvanrednoga poznavanja teološke i filozofske misli. Mislim da je sigurno bio jedan od vodećih intelektualaca na području društvenih znanosti u svijetu, te da je zračio, svijetlio bistrinom i čistoćom nauka, što smo imali prilike doživjeti i kad je bio u Hrvatskoj. Dakle, njegova je riječ uvijek uzorna, primjerena i može se uzeti kao mjerodavna za područje o kojem je govorio. Tako da je za mene osobno on sigurno veliki naučitelj Crkve“, istaknuo je biskup Huzjak.

Smatra da je Benedikt XVI. velik i po tome i što je u trenutku kad je smatrao da ne može više upravljati Crkvom objavio svoje odreknuće od službe. „To je čovjek kojemu ćemo se sigurno diviti još dugo vremena. Ja ga posebno nosim u srcu jer je utemeljio Bjelovarsko-križevačku biskupiju i imenovao mene prvim biskupom. Tako da će nam ostati nadahnuće i uzor u mnogim stvarima koje su vrijedne i važne za nasljedovanje u životu Crkve, a osobito u jasnoći i čistoći nauka koja je zračila iz njegovih nastupa i iz njegovih pisanih i izgovorenih riječi“, istaknuo je.

Sisački biskup Vlado Košić, nakon službe pomoćnog biskupa u Zagrebu, imenovan je ordinarijem obnovljene Sisačke biskupije, također u prosincu 2009. godine odlukom pape Benedikta XVI.

Mons. Košić sjeća ga se iz dana kada je bio još pomoćni biskup, kada je prvi put došao u Zagreb 2001. godine, na simpozij o 20. obljetnici smrti kardinala Šepera. „Bili su to ugodni razgovori, druženje i taj simpozij, a onda je bio i uzvratni u Rimu, te su bili kod njega na večeri u Domu sv. Marte. Sjećam ga se upravo po toj finoći, i kako je lijepo slagao rečenice, kako je pazio na ljepotu riječi, i rekao sam da je ne samo vrli teolog, nego i književnik, gotovo pjesnik“, rekao je mons. Košić.

Prisjetio se i lijepih trenutaka u Zagrebu godine 2011. kada ga je susretao već kao sisački biskup. Spomenuo je i pohod hrvatskih biskupa ad limina u srpnju 2006. godine, kada je još bio zagrebački pomoćni biskup. Benedikt XVI. je tada u razgovoru pitao za o. Tomislava Janka Šagi-Bunića, i lijepo o njemu govorio kao o vrsnom kristologu, članu teološke komisije u kojoj je on bio kao pročelnik Kongregacije, i vrlo ga je cijenio. Ispričao im je i anegdotu kako mu je o. Šagi-Bunić darovao šljivovicu koja je bila preljuta za piti.

Biskup Košić doživio je Benedikta XVI. kao blagoga čovjeka, vrlo jednostavnoga i poniznoga, vrlo duboke vjere i teološki vrlo verziranoga, tako da su mu njegove knjige koje je skupljao, i ima ih više od dvadeset, prevedenih te na talijanskomu jeziku, uvijek bile nadahnuće. Vrlo ga je cijenio kao osobu.

„Dakako da je on svojim jasnim, ali i dubokim teološkim pronicanjem vjere i odnosa, vjere i razuma, pogotovo života Crkve te probleme koji ima Crkva u današnjem društvu i vrijednostima koje Crkva zastupa a koje su dovedene u pitanje u današnje vrijeme, posebno isticao relativizam koji je prisutan posvuda. To je zapravo i sekularizam. Benedikt XVI. govorio je da će Crkva u budućnosti biti mala zajednica, ali vrlo živa, u kojoj će članovi biti svjedoci. Imali smo u Zagrebačkoj nadbiskupiji i časopis „Živi krugovi Crkve“, eto, to je bila njegova definicija. Takvi bi trebali biti krugovi, jedne živosti. I svakako da je to dobrodošlo. Teološko znanje je dobrodošlo u pastirskoj službi i nije pastir samo u tomu da dobro organizira svoje stado, svoju zajednicu, nego da je i vodi u vjeri, da joj prosvjetljuje i tumači otajstva vjere. I tu je sigurno kao teolog i profesor, a onda i biskup i papa, Benedikt XVI. zauzeo sigurno jedno visoko, visoko mjesto u povijesti Crkve“, zaključio je biskup Košić.