Budi dio naše mreže
Izbornik

Jedanaesti utorak u čast sv. Antunu u Sesvetskim Selima

Zagreb (IKA)

U Župi sv. Antuna Padovanskoga u Sesvetskim Selima u tijeku je pobožnost „13 utoraka“ uoči svetkovine župnog zaštitnika, a jedanaestog utorka, 24. svibnja, svečano misno slavlje predslavio je mons. Marinko Miličević, generalni vikar Gospićko-senjske biskupije.

Uvodeći u homiliju mons. Marinko Miličević rekao je da temelj za Antunovu svetost treba tražiti u njegovu odgoju te istaknuo važnost odgoja za svetost, već od najmlađe dobi. Antunovi roditelji, iako su bili plemićkog podrijetla, nisu ga odgajali tako da o sebi misli visoko, uzvišeno, već su ga odgajali za krepostan život. U njemu se od ranog djetinjstva probudila želja za usvajanjem kreposna života, a to je put svetosti. Krepost je ono za čime trebamo i mi čeznuti i osvajati. Kreposti su najveći čuvari našega bića, našega čovještva. One su graditelji svetosti. Usvajamo li jednu krepost, tada nas privlači i druga, i treća i tako dalje. Po krepostima ulazimo i najbolje stanje za našu dušu. Razum i volja se savršeno harmoniziraju. Postajemo sređeni ljudi, ispunjeni Božjim mirom, a iznad svega čvrstom vjernom u Boga”, rekao je mons. Miličević.
“Antun vrlo mlad stupa red augustinaca, u rodnom Lisabonu, ali brzo uviđa da tu neće lako dosegnuti svetost, jer su ga rodbina i prijatelji često posjećivali. Radi savršenosti, radi boljeg nasljedovanja Krista, odlazi što dalje od svoga rodnoga doma. I tako sve dok ga providnost nije odvela u tek novo-osnovani Red manje braće, u franjevce. Antun se na poseban način zaljubljuje u sveto Pismo. Počinje proučavati Božja riječ, sve dok ga nije potpuno osvojila, a to je bilo na način da ju je živio doslovno. Na to smo svi pozvani: živjeti po Božjoj riječi”, potaknuo je mons. Marinko Miličević.
U nastavku je mons. Miličević primijetio da Božju riječ nije lako primijeniti na sebe. “Reče Isus svojim učenicima: »Sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama.» Isus kaže učenicima, a to vrijedi i za nas, kako je bolje za nas da on ode, nego da ostane s nama. Ovo je nevjerojatna izjava, ali istinita! Učenici najradije ne bi da Isus ode. I mi bismo tako reagirali kao učenici. Ali ako on kaže da je bolje da ode, onda je očito tako bolje. Samo iz jednog jedinoga razloga: zato što će poslati Duha Svetoga! Duh Sveti će se po krštenju nastaniti u nas i on će u nama oblikovati Krista. Zato se kaže da je Duh Sveti „ikonograf Krista“ u krštenoj duši. Mi moramo po Duhu Svetomu postati drugi Krist – alter Christus”, naglasio je propovjednik.

Zatim se osvrnuo i na Osobu Duha Svetoga. “Duh Sveti je Osoba – Ljubav. Sv. Pavao kaže “Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan.” (Rim 5,5).
Kada smo u Božjoj milosti i ljubimo, u nama je prisutno samo Presveto Trojstvo. “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.” (Iv 14,23). Sada možemo donekle razumjeti zašto je Isusu rekao bolje je za vas da ja odem, kako bi se po dolasku Duha Svetoga u nas moglo nastaniti samo Presveto Trojstvo, a to je najveći dar. Isus nastavlja dalje: „A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene; pravednost – što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda – što je knez ovoga svijeta osuđen.« Po dolasku Duha Svetoga zauvijek je osuđen knez ovoga svijeta (đavao). Sjetimo se da Isus kaže kako on Duhom Božjim izgoni đavle (usp. Mt 12,28), a sada po tom istom Duhu i nama je dana vlast da izgonimo đavle”, podsjetio je mons. Miličević.

Punina Duha Svetoga se prima po sakramentima inicijacije (Krštenje, Euharistija i Krizma), a duh naš se jača razmatranjem Božje riječi”, rekao je propovjednik te naglasio ulogu Djevice Marije u životu sv. Antuna Padovanskoga koja mu je posebno pomagala “pomagala u kušnjama i đavolskim napadima. Antun jer rado volio moliti himan u čast Gospi: “O slavo bijelih djevica, Od sviju svetih najviša…“ Ta veza s Marijo, kako je bila važna za Antuna, tako je isto važna i za nas. Promotrimo, barem malo, kako je u Marijinom životu primijenjena Božja riječ.
Marija je uzor savršene otvorenosti Duhu Svetomu. Ona je bila prisutna kada se dogodila prva Pedesetnica (Duhovi). Tada se Duh Sveti spustio na nju i prisutne učenike, te se rodila Crkva u vremenu – snagom Duha Svetoga. Marija je prva iskusila osobnu Pedesetnicu prilikom Isusova Utjelovljenja pod njezinim Srcem, kako joj je i potvrdio anđeo: “Duh Sveti sići će na te.” (Lk 1,35). Isto se dogodilo i prvoj Crkvi u njezinoj nazočnosti na dan Pedesetnice: “Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas.” (Dj 1,8).

Na kraju svoje homilije mons. Marinko Miličević zaključio je potaknuvši okupljene vjernike da smo i sami “pozvani, kao Marija i učenici, prije svega biti otvoreni Duhu Svetom, primiti snagu i poslanje koje moramo vršiti u ovome svijetu. Dakle, Bog je izabrao Mariju kao uzor cijeloj Crkvi, da nam pokaže kako trebamo biti otvoreni Duhu Svetom, kako bismo njegovom snagom za Isusa mogli svjedočiti i njega u svijet nositi. Tamo gdje smo iskusili Boga i gdje nam je pokazao svoju ljubav, tu se obično nalazi i naše kršćansko poslanje za druge. Danas možemo slobodno reći da se nalazimo u vremenu Bezgrješnog Srca Marijina. Tako je odredilo Presveto Trojstvo. Gospa je rekla u Fatimi: „Otac traži da se uspostavi pobožnost prema mom Bezgrješnom Srcu.“ Njezino Srce postaje korablja spasa za ova naša vremena i siguran put prema Kistu i opstanku u njegovoj Crkvi. Kako reče sv. Ivan Pavao II.: “Svako produbljivanje veze s Marijom omogućuje Duhu Svetom plodnije djelovanje za život Crkve.” Na to produbljenje veze s Marijom svi smo svakodnevno pozvani.”