Misa u povodu početka akademske godine na Hrvatskome vojnom učilištu

Misu je predvodio vojni ordinarij Jure Bogdan, a uz njega je koncelebrirao kapelan vojne kapelanije „Sv. Mihael Arkanđeo” don Damir Stojić SDB. Na misi su bili zapovjednik Hrvatskoga vojnog učilišta general bojnik Slaven Zdilar, rektor Sveučilišta obrane i sigurnosti prof. dr. sc. Ivo Lučić, pomoćnik rektora doc. dr. sc. Dragan Mišetić, zamjenik zapovjednika HVU brigadni general Blaž Beretin, čelnici ustrojstvenih jedinica, djelatnici, kadeti Vojno studijskih programa i polaznici vojnih škola Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman”.

Potaknut čitanjem iz Evanđelja toga dana, biskup je u propovijedi govorio o molitvi: „Jučer, u evanđelju mise od dana, Isus je svoje učenike, na njihovu molbu, naučio molitvu Očenaš. Danas Isus nastavlja svoj govor o molitvi i to je drugi dio Lukina jedanaestoga poglavlja. Što je to molitva? Kako moliti? Što nas Isus uči o molitvi? Obično se kaže da je molitva uzdizanje srca i uma k Bogu. Sv. Terezija od Djeteta Isusa zapisala je u svome duhovnome dnevniku: ‘Za mene je molitva zanos srca, jednostavan pogled bačen prema nebu, usklik zahvalnosti i ljubavi u kušnji kao i u radosti.’ Sveti župnik Arški kaže da je molitva sjedinjenje duše s Bogom.“

„Isus je stalno molio i upozoravao na molitvu. Evanđelist Luka piše za Isusa: ‘A on se sklanjao na samotna mjesta na molitvu’ (Lk 5, 16). Isus moli uvečer kasno i ujutro rano. (…) Isus moli prije važnih – ključnih događaja. Isus se povlačio i po cijelu noć provodio je u molitvi. Prije nego li će izabrati apostole, one koji će biti stupovi i glavni nastavljači njegova djela, cijelu noć je proveo u molitvi. Na grobu umrlog mu prijatelja Lazara Isus izgovara spontanu molitvu. U Getsemanskom vrtu bacio se na zemlju te se u smrtnoj tjeskobi molio. Oblijevaju ga kaplje krvavoga znoja. A na Posljednjoj večeri izgovorio je dugačku prekrasnu molitvu za sebe, za apostole i uopće za Crkvu. Isus je tražio izričito da apostoli i da svi koji njega slijede mole. Poznate su njegove riječi što ih je zabilježio sv. Matej: ‘Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.“ (Mt 7,7-8) A u Getsemaniju izričito kaže: ‘Molite da ne padnete u napast’ (Lk 22,40)“, pojasnio je biskup.

„Isus je obećao da će molitva biti uslišana. ‘Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.’ (Mt 7,8) Isus nadalje to potkrjepljuje i usporedbama o Ocu koji će uvijek dobre darove davati djeci. Isus također uči kako treba moliti. Cilj molitve mora biti kraljevstvo Božje. Tražimo li to, dobivamo i sve ostalo. ‘Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati.’ (Mt 6,33) Da nam molitva dopre do Boga treba oprostiti svima i sa svima se pomiriti. ‘No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke’. (Mk 11,25) Isus nas uči da molitva mora biti ustrajna, stalna, postojana… Molitva je Isusu toliko na srcu da on uporno traži od apostola da mole. Uz zapovijed ljubavi, čini se da je molitva bila Isusov velik zahtjev, nalog njegovim učenicima. Isus jasno kaže da će njegovim učenicima molitva biti uslišana. ‘I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.’ (Iv 14,13-14)“, rekao je mons. Bogdan.

Biskup je u nastavku homilije istaknuo kako su „svi kršćanski velikani kroz povijest bili nadasve ljudi molitve. Bez molitve je nemoguće biti nastavljač Isusova djela u Crkvi, bio to biskup, svećenik ili katolički vjernik. Zato su sveci ponajprije učitelji molitve. Sv. Benedikt je to izrazio pravilom ‘Ora et labora’, tj. ‘Moli i radi’. Velika je napast u Crkvi da se ovo okrene pa da se kaže ‘Labora et ora’, tj. ‘Radi i moli’. A najpogubnije je ako li se ostane samo na onome ‘labora – radi’, bez riječi ‘moli’. Iskustvo vjere dolazi iz molitve.“

Vojni ordinarij naglasio je i ulogu molitve u životu hrvatskog vojnika te napomenuo kako su upravo iz toga razloga kao vjernici došli u baziliku sv. Antuna Padovanskoga, kako bi kao vjernici uputili svoje molitve Duhu Svetome za sve ljudske potrebe u osobnom i profesionalnom životu. Važno je kod svake molitve imati svijest da se u tim trenucima osobno susrećemo s Bogom. Molitva nije samo izvanjski čin nego uistinu razgovor, susret s Gospodinom. Biskup je govorio da nije lako moliti te da postoje različiti izražaji molitve (usmena molitva, razmatranje, unutarnja molitva).

Biskup je pri kraju propovijedi ispričao kratku zgodu: „Prije nekoliko godina u hrvatsku crkvu sv. Jeronima u Rimu došao je jedan naš čovjek iz Bosanske Posavine koji je došao živjeti kod djece u Rim. Djeca su ga redovno dovodila na misu na hrvatskome jeziku. Uvijek sam se divio njegovoj diskretnosti i njegovoj pobožnosti. Bez obzira na visoku životnu dob iz sebe je zračio mirnoćom, skladom, optimizmom, i rekao bih nečim posebnim. Prije smrti dao mi je napisanu jednu svoju molitvu. Iznenadio sam se kad mi je otkrio da ponekad nešto i napiše. Svoju molitvu je naslovio ‘Devet blaženstava prijateljima staraca’. Evo te molitve tzv. malog čovjeka iz puka: ‘1. Blagoslovljeni koji razumiju moj spori korak i drhtavu ruku; 2. Blagoslovljeni koji već znaju da mi uši s mukom razabiru riječi; 3. Blagoslovljeni koji kao da prihvaćaju moj oslabljeni vid i tromi duh; 4. Blagoslovljeni koji su odvratili oči kada sam jutros prevrnuo svoju kavu; 5. Blagoslovljeni koji se sa smiješkom zaustavljaju da bi trenutak pročavrljali sa mnom; 6. Blagoslovljeni koji nikada ne kažu: Danas ste to već dvaput ispričali; 7. Blagoslovljeni koji gledaju u meni biće dostojno ljubavi i poštivanja, a ne napuštenoga starca; 8. Blagoslovljeni koji pogađaju da nemam više snage nositi svoj križ; 9. Blagoslovljeni koji svojom ljubavlju zaslađuju dane što mi je preostalo na ovom posljednjem putu k Očevoj kući.“ Biskup je završio riječima: „A što drugo nego reći s Isusovim učenicima iz Evanđelja: ‘Gospodine umnoži nam vjeru. Gospodine nauči nas moliti.’ Amen!“