Za đakone su zaređeni šestorica kandidata Franjevačke provincije Bosne Srebrene: fra Dario Laštro, fra Driton Hajdaraj, fra Anton Selitaj, fra Tonči Šarić, fra Matej Juričević i fra Tomislav Vidović te jedan kandidat Vrhbosanske nadbiskupije Marin Petrović.

U koncelebraciji je bilo 40-ak svećenika među kojima: provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, tajnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Javier Camañes-Forés, odgojitelji i profesori budućih đakona i drugi svećenici.

Na misnom slavlju sudjelovali su roditelji, braća, sestre i rodbina ređenika, kolege bogoslovi i studenti, redovnice raznih družbi i drugi vjernici.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić pozdravio je sve okupljene te ređenike i kazao da će se pod misom moliti za njih, na nakanu da ih „dragi Bog blagoslovi kako bi vaše služenje narodu Božjem, na slavu Božju i na spasenje ljudskih duša svakim danom sve više napredovalo i raslo, vama na radost i na vaše spasenje i spasenje ljudi.“

Nakon naviještene Božje riječi uslijedilo je predstavljanje kandidata. Na pitanja nadbiskupa reditelja o spremnosti vršenja đakonske službe sva sedmorica kandidata su izrazila svoju spremnost.

Na početku propovijedi nadbiskup Vukšić je kazao da je ređenje novih službenika oltara i navjestitelja Riječi Božje uvijek velika radost za svaku biskupijsku i redovničku zajednicu. „No, taj svečani događaj, svaki put kad se zbiva, posljedica je također odluke i izbora konkretne osobe koja je, surađujući s milošću Božjom i posvema slobodno odgovarajući na inicijativu i poziv od Boga, izabrala biti ponizni sluga i posrednik Božjih sredstava spasenja, glasnik njegove Riječi i nauka, djelitelj svih ostalih darova i blagoslova koje Božja providnost, po zaslugama Isusa Krista spasitelja svijeta, nudi svima kao sredstva za čuvanje duhovnoga zdravlja na putu spasenja“, kazao je mons. Vukšić dodavši da se cijela Crkva raduje s kandidatima koji primaju prvi stupanj svetoga reda na svom putu prema svećeništvu.

Potom je govorio o đakonskoj službi te podsjetio da zabilješke o njoj, kao već postojećoj u Crkvi, postoje na stranicama Svetoga pisma. „Tako se, na primjer, na početku Poslanice Filipljanima, za koju bibličari kažu da je napisana 62. godine, čitaju riječi: Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima (σὺν ἐπισκόποις) i poslužiteljima (καὶ διακόνοις). Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! (Fil 1,1-2)“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Podsjetio je da se u crkvenoj tradiciji kao prvo ređenje đakona obično smatra događaj koji je opisan u Djelima apostolskim, a zbio se u Jeruzalemu u prvim godinama apostolskoga djelovanja. „Naime, iako se kršćanska zajednica u tom ranom vremenu Crkve, koje je poznato i kao jeruzalemsko razdoblje, još uvijek sastojala uglavnom od obraćenika sa židovske vjere, ipak su među njima bile prepoznatljive dvije grupe. Ustvari, jedni su bili obraćenici sa židovstva a dolazili su iz grčke kulture i govorili grčkim jezikom, i vjerojatno su bili u manjini, a drugi su bili domaći ljudi, židovskoga jezika i kulture, te je među te dvije kulturološke i jezične grupe iste kršćanske zajednice dolazilo do nesporazuma zbog toga što je manjinska grupa smatrala da su u svagdanjoj brizi bile zanemarene osobe u potrebi iz njihova kruga“, rekao je nadbiskup Vukšić dodavši da su okolnosti, koje su nastale u jeruzalemskoj zajednici i koje su onemogućavale apostole da se posvema posvete službi koju im je Isus povjerio, zahtijevale njihovu reakciju i rješenje.

„Zato: ‘Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi’ (Dj 6,2-4)“, podsjetio je nadbiskup Vukšić.

„Danas je pred nama također sedam muževa: Marin, Dario, Driton, Anton, Tonči, Matej i Tomislav. Vjerujemo na dobru glasu i punih Duha i mudrosti koje ćemo postaviti u đakonsku službu“, kazao je mons. Vukšić.

Zatim je govorio o posvetnoj molitvi, koja se u ime Crkve izgovara nad njima toga dana, po zagovoru prve sedmorice đakona. Podsjetio je da će u njoj biti spomenuto da su na početku Crkve Isusovi apostoli izabrali sedmoricu da im pomažu u svakidašnjoj službi, a nakon izbora, povjerili im da poslužuju te su obred ređenja izveli izgovaranjem molitve i polaganjem ruku.

Propovijed je nadbiskup Vukšić zaključio riječima: „Neka vaš primjer i ponašanje potiču ljude da vas nasljeduju. Budite uvijek jaki i ostanite nepokolebljivi u Kristu. Neka vas ispravna savjest uvijek ima razloga hvaliti. Nasljedujte Krista koji je došao svima služiti na putu spasenja. Tako će i za vas vrijediti biblijske riječi da ‘oni koji dobro obavljaju [đakonsku] službu, stječu častan položaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu’ (1 Tim 3,8-13).“

Kandidati za đakonat izrazili su spremnost prihvatiti posvećeno beženstvo, obdržavati bogoslužje časova i poštovanje i poslušnost. Dok je cijela zajednica molila litanije Svih svetih, đakoni su ležali prostrti na tlo, nakon čega je nadbiskup Vukšić položio ruke na svakog od kandidata te izmolio posvetnu molitvu. Potom su župnici župa iz kojih dolaze novozaređeni đakoni pomogli đakonima obući službenu liturgijsku odjeću: štolu, koja je znak dostojanstva i vlasti i dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti.

Nakon što su đakoni, primajući evanđelistar, obećali naviještati Božju riječ, cijela kršćanska zajednica izmolila je Vjerovanje, a đakoni su pristupili oltaru posluživati u skladu sa svojom službom.

Na kraju misnog slavlja nadbiskup Vukšić je zaređenim đakonima uputio riječi ohrabrenja i podijelio potvrde o đakonskom ređenju.