Domaćin je bio bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, a na sjednici su sudjelovali još i sisački biskup Vlado Košić, zatim varaždinski biskup Bože Radoš, vladika križevački mons. Milan Stipić, biskup varaždinski u miru Josip Mrzljak, vladika križevački u miru Nikola Kekić, te zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski.

Nakon što je mons. Huzjak pozdravio biskupe u novim prostorima Ordinarijata, kardinal Bozanić izrazio je radost zbog svakoga pomaka prema novim mogućnostima pastoralnoga djelovanja u Biskupiji. Posebno se osvrnuo na zahtjevnost ozračja u društvu, obilježenoga nesigurnošću i nepovjerenjem, što dovodi do napetosti i podjela, a pri čemu je potrebna mudra zauzetost crkvenih pastira i unošenje mira, osjećaj za bližnje i očitovanje evanđeoska briga za izgovorene riječi. U tome smislu pomaže i življenje Sinodalnoga hoda na koji je Crkvu uputio papa Franjo, sa željom da se otvori prostor uzajamnoga slušanja.

U razgovoru i u raspravi o ‘Crkvi u sinodalnome hodu’ biskupi su predstavili prve korake u svojim biskupijama i načine na koje kane ostvarivati poticaje za život Crkve u trećemu tisućljeću. Predstavljeni su planirani pristupi u radu povjerenika i povjerenstava, važnost uključenosti svećenika i svih pastoralnih djelatnika, kao i potreba izrade pomoćnih materijala za plodonosno savjetovanje.

Bilo je govora o konkretnim ciljevima i o metodama kojima se u sinodsku dinamiku nastoji uključiti sastavnice zajednice vjernika, ali jednako tako i osluškivati ljude u širini društvene zajednice, promičući dijalog sa svima, a s posebnom pozornošću na one čiji glas se ne čuje dovoljno ili koji su, zbog raznih okolnosti, ‘na rubovima’.

Osluškivanje nadahnuća Duha i savjetovanje Božjega naroda istaknuto je kao dar gibanja u Crkvi, vrjednovanja dragocjenih iskustava, suočavanja s poteškoćama i pogrješkama, preispitivanja dosadašnjih putova te osjećanja crkvene pripadnosti i slobode u Kristu, prepoznavši da su pritom važni i naizgled maleni susreti.

Biskupi Metropolije zaustavili su se na pitanjima svoga redovitoga djelovanja u idućemu razdoblju, a osvrnuli su se i na aktualna pitanja u hrvatskome društvu. Glede pandemije naglašeno je da treba jasno prepoznavati trud, skrb i žrtvu zdravstvenih djelatnika i svih koji služe dobrobiti bližnjih; zalagati se za kršćanske vrjednote te izbjegavati uključivanje u promicanje bilo koje ideologije ili u pokušaje da, tko zna radi kakvih ciljeva, budu instrumentalizirani oblici očitovanja katoličke vjere i pobožnosti.

Biskupi su očitovali svoju veliku zabrinutost glede pristupa i najavljenih odluka gradskih vlasti Grada Zagreba koje se tiču ‘mjere roditelj-odgojitelj’. Smatraju da bi u sadašnjim, posebice demografskim okolnostima, bila štetna bilo kakva ishitrenost i neosjetljivost prema roditeljima i obiteljima kojima je takva pomoć potrebna, a važna je za cjelokupno hrvatsko društvo. S druge strane, dokidanja pomoći takve naravi bila bi pogubna, ako bi se radilo o odlukama s ideološkim predznakom.