Nakon duhovnog nagovora i pokorničkog bogoslužja u kapeli Doma, u dvorani je održana skupština u čijem središtu je bilo sinodalno savjetovanje koje je moderirao nadbiskupijski povjerenik za Sinodu vlč. Mario Gerić. U uvodnom obraćanju, nakon navještaja Božje riječi i razmatranja koja su pripremili riječki đakoni, mons. Uzinić je poručio da sinodski proces poziva prepustiti se zajedničkom „putovanju“. Na tom putu upozorio je na opasnosti formalizma, intelektualizma i nepokretljivosti, kao i straha kojega neki svećenici mogu osjetiti zbog velikog pastoralnog tereta. Da se to ne bi dogodilo, potrebno je pogled usmjeriti na sudjelovanje i dijeljenje pozitivnih praksi koje u župnoj zajednici već postoje. Ta pozitivna iskustva sinodalnosti koja su postojala i prije, bogatstvo su iz kojega se može mnogo naučiti, rekao je mons. Uzinić.

Također, u sinodski proces, koji naglasak između ostaloga stavlja na zajedništvo, ne smije biti isključenih. Sinodski hod treba biti temeljen na slušanju Božje riječi i njegovom provođenju u djela. Osim toga, mora biti u znaku međusobnog slušanja i prihvaćanja. Važan je dijalog, kao i da na tom hodu izlazimo drugima ususret, poručio je nadbiskup koadjutor.

Uslijedio je radni dio po skupinama u kojima su prezbiteri razgovarali o specifičnim pitanjima povezanima uz njihovo poslanje u mjesnoj Crkvi, a u duhu sinodskog hoda koji je u tijeku. Svoja razmišljanja iznijeli su predstavnici u završnom dijelu susreta. Između ostaloga, kao poteškoća na sinodskom hodu, istaknuto je da neki, a posebno mladi, ne vide pravu sliku Crkve. Upozoreno je i na manjak sinodalnosti među svećenicima, kao i nezainteresiranost vjernika laika za sinodski hod. Uzrok se može tražiti i u nedovoljnom poimanju pojma sinodalnosti. Osim toga, u jednom od intervenata istaknuta je nužnost prilagođavanja evangelizacije današnjem vremenu.

Sudionici Svećeničke skupštine na kraju su se složili da bi se ovakvi susreti s mogućnostima otvorenog dijaloga, trebali događati češće. Događaj je zaključen zajedničkim ručkom.