Održano sinodsko savjetovanje pastoralnih teologa katoličkih bogoslovnih fakulteta u Hrvatskoj

Susretu su prisustvovali dekan KBF-a u Zagrebu prof. dr. Josip Šimunović, izv. prof. dr. Nikola Vranješ s KBF-a u Zagrebu, izv. prof. dr. Stanislav Šota s KBF-a u Đakovu, doc. dr. Ivica Jurić s KBF-a u Splitu te preko aplikacije „Zoom“ prof. dr. Alojzije Čondić s KBF-a u Splitu.

Nakon pozdrava i zahvale sudionicima susreta, biskup Ćurić rekao je da je cilj susreta razmjena mišljenja o procesu aktualne Sinode o sinodalnosti. Naime, nakon prvog zasjedanja Sinodske skupštine u listopadu 2023., a prije drugog zasjedanja u listopadu 2024., predviđeno je da različita tijela Katoličke Crkve na mjesnoj razini dadu svoj doprinos dubljoj analizi Sažetog izvješća prvog zasjedanja. To uključuje i predlaganje praktičnih koraka da bi što više zaživjela u konkretnom teološko-pastoralnom kontekstu, na svim razinama.

Budući da su pastoralni teolozi, ne samo zbog svog iskustva nego prvenstveno zbog sadržaja svog znanstvenog interesa, više od drugih fokusirani na područje metode, odnosno prikladnog načina pastoralnog djelovanja Crkve u konkretnom trenutku, njihov doprinos je očekivan.

Nakon uvodnog izlaganja mons. Ćurića o tijeku i iskustvu rada na zasjedanju skupštine Biskupske sinode u listopadu 2023., sudionici su se osvrnuli na aktualni sinodski proces ističući ponajprije njegove odjeke u svojim biskupijama i općenito u svijetu.

Ustvrdili su da, nažalost, u našem kontekstu sinodalnost nije zaživjela, kako se to očekivalo i u mnogim dokumentima priželjkivalo. Tomu su zasigurno doprinijele nesklone političko-društvene okolnosti iz nedavne prošlosti, kao i unutarnje slabosti Crkve: klerikalizam, neostvarenost ekleziologije zajedništva, neadekvatna formacija svećeničkih kandidata i vjernika laika. Sinodski proces se nerijetko instrumentalizira i ideologizira, izvlači iz crkvenog konteksta i, čini se, mnogima služi više za različite obračune negoli istinskom shvaćanju sinodalnosti i posljedično autentičnijem životu Crkve u suvremenom društvu.

Stoga sudionici ističu da je, zbog nezainteresiranosti mnogih i iskrivljenog shvaćanja sinodalnosti, potrebno još više govoriti o sinodalnosti i njezinoj važnosti za život Crkve na svim razinama. Osobitu pozornost u prevladavanju postojećeg stanja treba posvetiti formaciji, kako svećeničkih kandidata, redovnica i redovnika, tako i vjernika laika, da bi u poslanju Crkve sudjelovali svi krštenici, sukladno svojim službama, okolnostima života i karizmama.

Najveću prepreku ostvarenju sinodalnosti u životu Crkve sudionici prepoznaju u prevladavajućem mentalitetu tj. u otporima prema promjenama, zatim navezanostima na dosadašnje načine djelovanja, kao i nespremnostima za misionarski izlazak iz komforne zone dosadašnjeg djelovanja.

Ipak, prepoznaju divne primjere suradnje, izgradnje zajedništva kroz prepoznavanje i sudjelovanje različitih karizmi u pastoralnom radu, osobito u nekim župnim zajednicama, pokretima i udrugama kao što su Studentski katolički centar, Franjevačka mladež, Hrvatsko nadzemlje, obiteljske i molitvene zajednice i sl. u kojima se zapravo živi sinodalnost.

Podržavajući kvalitetne načine suradnje u postojećim crkvenim strukturama, i njegujući otvorenost prema novim oblicima služenja u Crkvi i društvu moguće je sinodski hod gledati kao proces ozdravljenja zajednica; proces povratka narušenog povjerenja i kao protuotrov posljedicama raširenog individualizma koji razara i Crkvu i društvo.

Smisao sinodskog hoda je bolje shvaćanje poslanja Crkve u aktualnom trenutku u društvu kao i osvješćivanje vlastitih mogućnosti da se isto što bolje provodi. Zadaća je, stoga, svih u Crkvi, osobito onih koji vrše odgovorne službe ili imaju određena zaduženja, mandate, karizme, promišljati o tomu kako danas što autentičnije svjedočiti svoju blizinu Bogu i bratu čovjeku, svakom čovjeku – ističu sudionici savjetovanja.