Osmi svjetski kongres za pastoral u turizmu u Santiago de Composteli

Povijesne veze između Santiaga i Jeruzalema, dva od tri velika središta kršćanstva uz Rim, te trenutačna situacija kršćanskog stanovništva u Svetoj zemlji bili su u središtu izlaganja kardinala Leonarda Sandrija, mons. Juliána Barria i patrijarha Pierbattiste Pizzaballe. Delegat Hrvatske biskupske konferencije na kongresu bio je član Vijeća HBK za pastoral turista i povjerenik Krčke biskupije za pastoral turista i pomoraca vlč. Milivoj Guszak.

„Turizam i hodočašće. Putovi Nade“ geslo je svjetskog kongresa koji zajednički organiziraju nadbiskupija Santiago de Compostela, Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja i Španjolska biskupska konferencija (CEE). Sudjelovalo je oko 170 stručnjaka i oko 400 online pratitelja iz različitih dijelova svijeta koji su analizirali stvarnost turizma s pastoralnog gledišta.

Kardinal Omella: „Stanovnici drugih mjesta kao braća“

U petak je predsjednik Španjolske biskupske konferencije kardinal Juan José Omella održao izlaganje Putujući čovjek u multikulturalnom i multireligijskom društvu, u svjetlu učenja pape Franje. Za kardinala Omellu, kongres je „dragocjena prilika u svijetu u kojem smo vrlo mobilni, da upoznamo ljude i prihvatimo stanovnike drugih mjesta kao braću“. Prema njegovu mišljenju, „moramo proširiti naša srca, jer postoje druga bogatstva i blagodati koje treba prepoznati i voljeti“.

„To nam također omogućuje da živimo veliku Papinu želju za izlazećom Crkvom, da idemo u svijet kako bismo obznanili Isusov nauk, jer nas Božja prisutnost okuplja i potiče da živimo u nadi i u suživotu sa svim narodima zemlje“, dodao je.

Mons. Barrio: Hodočašće ima ljudsku i kršćansku dušu

Hodočašće je bilo središnja okosnica interventa nadbiskupa Santiago de Compostele Juliána Barria koji je govorio o tom važnom fenomenu u Rimu, Jeruzalemu i Composteli, gdje se slavi Sveta godina. Citirajući riječi Ricarda Blázqueza, mons. Barrio podsjetio je da je „hodočašće mnogo više od sporta, mnogo više od pustolovine, mnogo više od turističkog putovanja, mnogo više od kulturne rute kroz divljenja vrijednim spomenicima, nijemim svjedocima svjetske povijesti. Ne poričući značenje drugih dimenzija putovanja, hodočašće u sebi ima ljudsku i kršćansku dušu“ i „bez te duše put bi sam za sebe bio inertna stvarnost“.

Mons. Barrio također je podsjetio da se Put sv. Jakova (Camino de Santiago) „čini iz pokore“ i da se „prava vrijednost sastoji u tome da bude ruta za ljudski duh koji se buni protiv nestajanja pod gušenjem same imanencije. To je kao prosvjed hodočasnika protiv onoga što ga okružuje i nudi mu današnje društvo. U društvu ranjenom gnosticizmom, hodočasnik ponovno otkriva prirodu i miri se sa stvorenim, otvara se kontemplaciji, osjećajući se ovisnim i ograničenim, zbog čega cijeni gostoljubivost i dobrodošlicu, te spoznaje da smisao nalazi u povijesti, a ne u ideologiji, znajući da će sutra odražavati nadu današnjice. Hodočasnik se na grob Apostola susreće s apostolskom tradicijom koja utemeljuje našu vjeru.“

Patrijarh Pierbattista Pizzaballa: Vrijednost hodočašća

Jeruzalemski latinski patrijarh Pierbattista Pizzaballa osvrnuo se je na fenomen hodočašća u Jeruzalem. Govorio je i o aktualnoj situaciji kršćanskog stanovništva u Svetoj zemlji.

Ne treba zaboraviti da je Jeruzalemski put najduža međunarodna i kulturna hodočasnička ruta mira na svijetu. Patrijarh je delegate 8. kongresa podsjetio da je Jeruzalem srce Svete zemlje, sinteza Božjeg djelovanja za dobro cijelog čovječanstva, „mjesto par excellence“.

U prezentaciji temeljenoj na biblijskim citatima govorio je o podrijetlu hodočašća, podsjećajući kako su Židovi koji nisu živjeli u Jeruzalemu morali triput godišnje hodočastiti u glavni grad te da je hodočašće u Jeruzalem u Isusovo vrijeme bilo vezano uz vjerske, povijesne, kulturne i gospodarske elemente.

O situaciji u Svetoj zemlji, mjestu kulturnog i vjerskog suživota, istaknuo je da su „naši kršćani često stranci u vlastitoj zemlji“, budući da ne smijemo zaboraviti da je Jeruzalem danas sveti grad u kojem supostoje tri monoteističke religije; židovi, kršćani i muslimani.

Patrijarh je delegate upoznao s tim kako je „Katolička Crkva u tom kontekstu vrlo mala“, ali još uvijek ima svećeničkih zvanja. U održanju i razvitku lokalne kršćanske zajednice Jeruzalemske biskupije pomogla su dva sjemeništa i svećenici „čije je služenje vrlo vrijedno“, te više od stotinu katoličkih škola, kao i biblijskih centara, skloništa, bolnica i sirotišta.

Kardinal Sandri: Hodočašće kao odlazak iz vlastite zemlje

Prefekt Dikasterija za istočne Crkve kardinal Leonardo Sandri usredotočio se na „Značenje i vrijednost hodočašća u vjeri i životu istočnih Crkava“. Polazeći od Abrahamova lika, kardinal je rekao da „slika hodočašća kao izlaska iz vlastite zemlje nije daleko od našeg vremena, a još manje strana našim očima. Sjetimo se različitih egzodusa koje su vjernici nekih istočnih Crkava doživjeli u prošlosti i nastavljaju doživljavati u sadašnjosti.“

U tom smislu potrebno je biti svjestan da se istočne Crkve bitno razlikuju po tome što su tradicionalno hodočasničke zemlje. Sjetimo se jeruzalemske Crkve koja ima milost čuvati mjesta Kristove povijesne prisutnosti na ovoj zemlji, pozvao je.

Podsjetio je i da su istočne Crkve također one koje čuvaju hodočasničke ciljeve. No, nije dovoljno samo prisjećati se, potrebno je odati dužnu zahvalnost kršćanima Bliskog istoka koji su, kao čuvari ovih mjesta, živo kamenje koje u ratom razorenim zemljama, u boli i nepravdama drži građevinu Crkve i Evanđelja, upozorio je.

Kardinal je istaknuo da „hodočašće ima i tipičnu dimenziju jer je znak zajedništva istočnih i zapadnih vjernika“. Doista, zbog trenutačne situacije, hodočašće za neku istočnu braću postaje mogućnost povratka kući. Konkretno mislim na zajednice dijaspore. Hodočašće je, dakle, i povratak na izvore, na korijene spasenja. Sjetimo se kršćana Izraela, Palestine, Egipta, Jordana, Libanona, Sirije i Turske koji se potaknuti različitim situacijama vraćaju svojim domovima.

Turizam u socijalnom nauku Crkve

Promišljanje fenomena turizma temeljem socijalnog nauka Crkve bio je još jedan od aspekata kojima se konferencija bavila, posebice u interventu novinara specijaliziranih za turizam Ramóna de Isequilla Real de Azúa i Juana Francisca Rivera, predsjednika SKAL-a International Madrid, koji je govorio o potrebi promicanja pozitivnih elemenata i pokušaju ispravljanja onih negativnih poput propadanja kulturne i ambijentalne baštine, gubitak vrijednosti i ljudskog dostojanstva.

U potrebi da se osvijetle sve društvene stvarnosti na polju turizma, u prezentacijama Marcele Villares i Maríe Francisce Sánchez predstavljeni su problemi neobuzdanih zabava ili seksualnog iskorištavanja na određenim turističkim destinacijama.

Dan je završen interventima biskupa Pasta (Kolumbija) Juana C. Cárdenasa te poljske teologinje i bibličarke Bárbare Strzalkowke. Mons Cárdenas govorio je o integriranom sustavu upravljanja i evangelizacije za novu evangelizaciju. Predstavio je kulturnu baštinu, turizam, obrazovanje i socijalni pastoral na području svoje biskupije. Strzalkowka je prezentirala Projekt osposobljavanja u službi pastorala turizma na Sveučilištu „Stefan Wyszynski“. Izlaganje je zaključila razmišljanjem o kulturnoj i vjerskoj vrijednosti hodočašća u ropskom svijetu, kao elementu i stupu evangelizacije.

Zaključak kongresa

Svjetski Kongres za pastoral u turizu završio je u subotu posljednjim izlaganjima i raspravom s ciljem pronalaženja zaključaka i snage za predstojeće pastoralne izazove u području turizma. Delegati su poslijepodne hodočastili posljednjom etapom Puta sv. Jakova, od Monte do Goza do katedrale u Composteli, gdje je navečer slavljena hodočasnička misa.