Dunav, najveća rijeka u Europi, dijeli Budimpeštu na dva dijela, ali mostovi ovoga grada vraćaju jedinstvo koje je znak njegovog urođenog poziva: da bude spona između Istoka i Zapada. Poziv je to koji se ovoga tjedna mogao opipljivo doživjeti na 52. Međunarodnom euharistijskom kongresu zaključenim upravo misom kojom je predsjedao Papa na Trgu heroja u glavnome gradu Mađarske. Idući će se održati u Quitu u Ekvadoru.

Papa je na Trg heroja, simbolično mjesto mađarske prijestolnice, njezine povijesti i njezine vjere, stigao papamobilom. Papin prolazak vjernici su pratili burnim pljeskom, povicima oduševljenja, mahanjem zastavama.

Liturgijskim prostorom na kojem se održavala misa dominirala je bijela boja liturgijske odjeće koncelebranata i članova zbora od tisuću ljudi kojim je ravnao maestro Marco Frisina, rektor bazilike Santa Maria in Trastevere i osnivač zbora Rimske biskupije. Dar sudjelovanja na slavlju je opći oprost s otpuštanjem grijeha podijeljenim na kraju Statio Orbis.

Papa je u homiliji s oltara poručio svim Kristovim vjernicima da obnove svoje učeništvo kroz tri momenta: naviještanje Isusa, razlučivanje, nasljedovanje. Homiliju je započeo izravnim pitanjem, istim onim koje Isus postavlja svojim učenicima i koje Papa poziva da postavimo samima sebi. I danas nas Gospodin, upirući svoj pogled u svakoga od nas osobno, pita: „Tko sam ja zapravo za tebe?“ Tko sam ja za tebe? To je pitanje koje, upućeno svakome od nas, ne traži samo točan odgovor, kao da odgovaramo na vjeronauku, već osobni odgovor, životni odgovor.

Odgovara se, dakle, životom, a ne naučenim formulama, pa bile one ispravne i točne. Petar, naime, dobro odgovara kad kaže da je Gospodin Krist, ali kod tog učenika „nedostaje odlučujući iskorak, onaj s divljenja Isusu na oponašanje Isusa“. To je Mesija koji u euharistiji objavljuje svoj identitet, onaj uskrsni. Isus objašnjava „da će njegovo poslanje imati, istina, vrhunac u slavi uskrsnuća, ali prolazeći putem poniženje križa“. „Zapanjujući“ je to navještaj koji mijenja povijest.

I mi bismo više voljeli moćnog mesiju, a ne raspetog slugu. Euharistija stoji tu pred nama kako bi nas podsjetila tko je Bog. Ne čini to riječima, nego konkretno, pokazujući nam Boga kao razlomljeni Kruh, kao Ljubav raspetu i darovanu. Možemo dodati mnogo ceremonije, ali Gospodin ostaje tu, u jednostavnosti Kruha koji se daje lomiti, dijeliti i blagovati. On je tu da nas spasi, postaje sluga; da bi nama dao život, on umire.

Petar je sablažnjen, odbija patnju križa koji je Božji put „uvijek usmjeren k dobru drugih, sve do žrtvovanja samoga sebe“. Put je to koji se protivi logici svijeta, svjetovnosti „privrženoj časti i privilegijama, okrenutoj prestižu i uspjehu“.

Križ nikada nije u modi, draga braćo i sestre, križ nikada nije u modi: danas kao i u prošlosti. Nego ozdravlja iznutra. Pred Raspetim doživljavamo blagotvornu unutarnju borbu, nesmiljeni sukob između „misliti po Božjemu“ i „misliti po ljudskom“.

U toj borbi Isus nas ne ostavlja same, želi da se „poput apostola opredijelimo za njega“. On je uz Petra kad ga ovaj prekorava, kad ga ostavlja „po strani“, kao što se događa mnogima koji ostavljaju Isusa „u zapećku svoga srca“, misleći tako da su „pobožni i dobri“ – kaže Papa – i nastavljajući ići naprijed „svojim putem ne dopuštajući da ih pobijedi Isusova logika“.

Ključna razlika je razlika između pravog Boga i boga našeg ja. Koliko je dalek Onaj koji vlada u tišini na križu lažnome bogu za kojega bismo htjeli da vlada silom i ušutka naše neprijatelje! Koliko se Krist, koji se nudi samo s ljubavlju, razlikuje od moćnih i pobjedničkih mesija kojima se klanja svijet!, rekao je Papa u homiliji na Završnoj misi 52. Međunarodnog euharistijskog kongresa u Budimpešti.

Posvetimo vremena klanjanju, tome načinu molitve koji se previše zaboravlja. Posvetimo vremena bogoslužju. Neka Isus, Kruh živi, ozdravi naše zatvorenosti i otvori nas za dijeljenje, izliječi nas od ukočenosti i od okrenutosti samima sami; neka nas oslobodi paralizirajućeg ropstva branjenja svoje slike, neka nas nadahne da ga slijedimo tamo gdje nas želi odvesti.

Kršćanski put nije trčanje za uspjehom, već počinje korakom unatrag – zapamtite to – kršćaninovo putovanje počinje korakom unatrag, oslobađajućom decentralizacijom, uklanjanjem sebe iz središta života.

Draga braćo i sestre, dopustimo da nas susret s Isusom u euharistiji preobrazi, kao što je preobrazio velike i hrabre svece koje častite, tu mislim na svetog Stjepana i svetu Elizabetu. Nemojmo se poput njih zadovoljiti s malim; nemojmo se prepustiti vjeri koja živi od ritualâ i ponavljanjâ, otvorimo se sablažnjivoj novosti raspetoga i uskrsloga Boga, kruha koji se lomi da svijetu dadne život. Bit ćemo tada u radosti; i mi sami ćemo donositi radost, rekao je Papa u homiliji.

Na kraju je Papa izrazio želju da Međunarodni euharistijski kongres u Budimpešti bude „polazište“ za prihvaćanje „zaokreta milosti“.

Na početku mise sve je okupljene pozdravio uputio mađarski kardinal Péter Erdő, dok se na kraju zahvalio predsjednik Papinskog odbora za međunarodne euharistijske kongrese, mons. Piero Marini.

Prije molitve Anđeoskog pozdravljenja, papa Franjo je također uputio riječi zahvale te dodao i kako su dana u Varšavi blaženima proglašeni kardinal Stefan Wyszyński i sestra Elizabeta Ruža Czacka.