Na misi u slovačkom marijanskom svetištu, gdje se 15. rujna svake godine vjernici okupljaju na tradicionalnom hodočašću u prigodi svetkovine zaštitnice zemlje, Blažene Djevice Marije od Sedam Žalosti, sudjelovalo je oko 60 000 vjernika. Koncelebriralo je 90 biskupa i više od 500 svećenika. Nepregledno mnoštvo vjernika okupljenih na otvorenom prostoru pred oltarom po lijepom sunčanom danu mahalo je zastavicama žute i bijele boje vatikanske zastave i oduševljeno pozdravljalo Papu koji je papamobilom prolazio među okupljenim mnoštvom i razdragano ga pozdravljao i gestom desne ruke podjeljivao blagoslov.

U svjetlu Evanđelja koje smo čuli, Mariju možemo gledati kao uzor vjere. Prepoznajemo tri značajke vjere: putovanje, proroštvo i suosjećanje, rekao je Papa na početku homilije.

Djevica je uzor vjere ovog slovačkog naroda: vjere koja se uvijek daje na put, uvijek potaknute jednostavnom i iskrenom pobožnošću, uvijek na hodočašću u potrazi za Gospodinom. I, hodajući, pobjeđujete napast statične vjere, koja se zadovoljava nekim obredom ili drevnom tradicijom, i, naprotiv, izlazite iz sebe samih, nosite u naprtnjači radosti i tuge i činite život hodočašćem ljubavi prema Bogu i braći. Hvala na tom svjedočenju! I molim vas, budite uvijek u pokretu. Nemojte stati! Htio bih dodati nešto. Rekao sam: “Nemojte stati”, jer kad Crkva stane, razboli se; kad biskupi stanu, Crkva se razboli; kad svećenici stanu, razbole Božji narod, rekao je Papa.

Marijina je vjera također proročka, nastavio je Papa. Samim svojim životom mlada djevojka iz Nazareta proroštvo je Božjeg djela u povijesti, njegova milosrdnog djelovanja koje ruši logike svijeta, podiže ponizne, a ohole ponizuje. Kao bezgrešna Djevica, Marija je slika našeg poziva: kao i ona, pozvani smo biti sveti i besprijekorni u ljubavi, postajući slika Krista.

Ne zaboravimo ovo: vjeru se ne smije svesti na sladilo koji zaslađuje život, upozorio je Papa. To nikako. Isus je znak osporavan. Došao je donijeti svjetlo tamo gdje je tama, istjerati tamu na čistac i natjerati je na predaju. Zbog toga se tama uvijek bori protiv njega. Tko prima Krista i otvori mu se, ponovno ustaje; tko ga odbacuje zatvara se u tamu i uništava samoga sebe. Isus je rekao svojim učenicima da nije došao donijeti mir, već mač: naime, njegova Riječ, kao mač s dvije oštrice, ulazi u naš život i odvaja svjetlo od tame, tražeći od nas da izaberemo. Kaže nam: „Biraj“. Pred Isusom se ne može ostati mlak, s jednom nogom u dvije cipele. Ne, to se ne može. Prihvatiti njega, znači prihvatiti da On otkrije moje proturječnosti, moje idole, sugestije zla; i da postane za mene uskrsnuće, Onaj koji me uvijek podiže, koji me uzima za ruku i potiče me da krenem iznova. Uvijek me iznova diže, rekao je Papa u homiliji na misi u Nacionalnom svetištu Gospe od Sedam Žalosti u Šaštinu.

I upravo su ti proroci danas potrebni i Slovačkoj. Vi, biskupi: proroci koji idu tim putem. Ne radi se o tome da budete neprijateljski nastrojeni prema svijetu, već o tome da budete u svijetu „znakovi osporavani“. Kršćani koji svojim životom znaju pokazati ljepotu evanđelja. Oni koji grade dijalog tamo gdje vlada nepopustljivost u stavovima; koji daju da zasja bratski život tamo gdje često u društvu vladaju podjele i neprijateljstva; koji šire miomiris prihvaćanja i solidarnosti tamo gdje često prevladavaju osobni egoizmi i kolektivni egoizmi; koji štite i čuvaju život tamo gdje vlada logika smrti.

Marija je Majka suosjećanja, nastavio je Papa. Njezina vjera je suosjećajna. Ona koja je sebe nazvala „službenicom Gospodnjom“ i koja se, majčinskom brigom, pobrinula da ne ponestane vina na svadbi Kani, dijelila je sa Sinom poslanje spasenja, sve do podnožja križa. A Marija Žalosna, pod križem, jednostavno ostaje. Stoji pod križem. Ne bježi, ne pokušava spasiti samu sebe, ne koristi se ljudskim umijećima i duhovnim anesteticima kako bi pobjegla od boli. To je dokaz suosjećanja: ostati pod križem. Ostati s licem obilježenim suzama, ali s vjerom onoga koji zna da Bog u svom Sinu preobražava bol i pobjeđuje smrt.

I mi se, gledajući Djevicu Majku žalosnu, otvorimo vjeri koja postaje suosjećajna, koja postaje dijeljenje života prema onima koji su ranjeni, onima koji pate i onima koji su prisiljeni nositi teške križeve na ramenima. Otvorimo se vjeri koja ne ostaje apstraktna, nego nam daje ući u tijelo i čini nas solidarnima s onima koji su u potrebi. Ta vjera, s Božjim stilom, ponizno i tiho, podiže bol svijeta i spasenjem navodnjava brazde povijesti, rekao je Sveti Otac.

Draga braćo i sestre, zaključio je svoju homiliju Papa, neka Gospodin uvijek čuva u vama čuđenje, neka vam čuva zahvalnost za dar vjere! I neka Presveta Djevica Marija izmoli milost da vaša vjera uvijek ostane na putu, da ima dah proroštva i da bude vjera bogata suosjećanjem, poželio je na kraju Papa.

Na kraju mise, koja je ujedno bila posljednja točka programa Papina četverodnevnog pastoralnog pohoda Slovačkoj, Sveti je Otac uputio završni pozdrav vjernicima.

„Draga braćo i sestre! Došao je trenutak da napustim vašu zemlju. U ovoj euharistiji zahvalio sam Bogu što mi je dao da dođem među vas; i da zaključim svoje hodočašće u pobožnom zagrljaju vašeg naroda, slaveći zajedno veliki vjerski i nacionalni blagdan zaštitnice, Djevice Žalosne.

Od srca vam zahvaljujem, draga braćo biskupi, na svim pripremama i dobrodošlici. Ponavljam svoju zahvalnost predsjedniku Republike i građanskim vlastima. Zahvalan sam svima koji su surađivali na razne načine, posebno svojim molitvama. I sa zadovoljstvom mogu pozdraviti članove i promatrače Ekumenskog vijeća Crkava koji su nas počastili svojom prisutnošću“, rekao je Papa u svom završnom pozdravu.