Prigodno predavanje o temi „Živjeti za Drugoga/drugoga – Bogu posvećeni život u Svetome pismu“ u Biskupskom ordinarijatu Varaždinske biskupije održala je profesorica biblijske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu i članica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova dr. sc. s. Silvana Fužinato.

Na početku predavanja okupljene je pozdravio varaždinski biskup Bože Radoš. Zahvalio je s. Silvani na dolasku i predavanju te redovnicima koji su se okupili na susret.

S. Silvana uvodno je rekla da je predavanje pripremila vodeći se svojim iskustvom te je promišljala o posvećenom životu u svjetlu, odnosno duhu Svetoga pisma. „Koji je smisao moga posvećenog života?“, egzistencijalno je pitanje koje je postavila sebi, ali i okupljenim redovnicima. Kazala je da i redovnici sve više promišljaju o smislu posvećenog života te da se donose razna predviđanja za budućnost s obzirom na stanje u redovničkim zajednicama.

Nastavila je govoriti o pojmu posvećenosti u Svetom pismu, odnosno u Starom zavjetu te Novom zavjetu. „Posvećenost je vrlo važna tema Starog i Novog zavjeta i teško je reći što znači biti svet, odnosno biti posvećen. U Bibliji svet ne znači ono što nama znači danas. U Bibliji biti svet znači pripadati Bogu“, rekla je.

Govoreći o posvećenosti u Starom zavjetu, naznačila je tri značajke posvećenosti: odijeljenost, pripadnost i odgovornost, koje je kasnije i protumačila.

Što se tiče Novoga zavjeta s. Silvana je istaknula da „iako ne možemo govoriti o Isusovu izravnu i eksplicitnu utemeljenu posvećenoga života, u današnjem obliku i poimanju, Isusov zemaljski život, onako kako nam ga opisuju evanđelja, nedvojbeno je temelj, nadahnuće, smisao i cilj života Bogu posvećenih osoba“.

„U Isusovoj smrti na križu kao najvećem i najautentičnijem znaku posvećenja otkrivamo i smisao svojega života: živjeti za Drugoga/drugoga. U Isusovoj posvećenosti kao daru u potpunosti očitovanu u smrti na križu i naš posvećeni život pronalazi svoj potpuni smisao te zadobiva svoje autentično značenje“, naglasila je. „Vjerujem da je dan posvećenoga života prilika i svima nama ne samo da se sa zahvalnošću prisjetimo prošlosti, s nadom prihvatimo budućnost i s radošću živimo sadašnjost nego prije svega da se susretnemo sa samima sobom kako bismo mogli iskreno odgovoriti na temeljeno pitanje: Koji je smisao mojega posvećenog života? Riječ je o susretu koji je preduvjet osobnog susreta s Bogom i čovjekom o kojemu ovisi autentično življenje našega posvećenja koje je u svjetlu Staroga i Novoga zavjeta posvećenje ‘za’, tj. živjeti za Drugoga/drugoga. Dok promišljamo o bogatstvu i vrijednosti Bogu posvećenih osoba u Crkvi i svijetu ne smijemo zaboraviti osvrnuti se na ono temeljno – biti čovjek!“, zaključila je Fužinato.

Nakon predavanja redovnici su se u procesiji uputili prema katedrali. Misu s večernjom molitvom i obnovom redovničkih zavjeta u varaždinskoj katedrali predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš. Koncelebrirali su umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, generalni vikar mons. Antun Perčić, predstojnik Ureda za pastoral zvanja i ministranata vlč. Ivica Cujzek te svećenici i redovnici s područja Biskupije.

Biskup Radoš je na početku homilije podsjetio na različite nazive koje je tijekom povijesti nosio blagdan Prikazanja Gospodinova. Misao je zaustavio na pojmu „svijeća“ te govorio o njezinoj važnosti, odnosno poruci za duhovni život te naveo kada se sve pali svijeća, za koje blagdane te u kojim sakramentima. „Svijeća je slika Kristove žrtve u kojoj on izgara i sebe daje“, rekao je biskup te naglasio da ona nema smisao ako ne gori.

„Mi, svećenici i redovnici, često imamo veliku želju promijeniti svijet, ali osjetimo da to ne možemo. Gospodin nas nije pozvao da budemo svećenici, redovnici, biskupi… da bismo mijenjali svijet, nego da bismo bili svjetlo u svijetu. Ako u tami zasvijetli, vidimo stvarnost u svjetlu, vidimo stvorenje i ljepotu koja dolazi od Boga. Krist je svjetlo našeg života. Nema svjedočanstva, nema svjetla, ako ne svijetlimo, ako ne izgaramo“, poručio je biskup Radoš.

Na kraju mise zahvalio je biskupu Mrzljaku koji molitvom prati Varaždinsku biskupiju te najavio proslavu 25. obljetnice njegova biskupskog ređenja 6. veljače 2024. u Krašiću te 9. veljače 2024. u varaždinskoj katedrali.

Zahvalio je i predstojniku Ureda za pastoral zvanja i ministranata vlč. Ivici Cujzeku na zalaganju i organizaciji proslave, s. Silvani na predavanju te okupljenim redovnicima koji su se odazvali susretu i proslavi Dana posvećenog života u Varaždinskoj biskupiji, izvijestio je Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.