Obilježavanje 1. godišnjice potresa

U okviru obilježavanja prve obljetnice potresa, 29. prosinca biskup Košić predslavi tri mise – u Glini, Petrinji te Sisku. Prije prijepodnevne mise u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Glini, sisački biskup sudjelovao je u polaganju vijenaca na groblju u Majskim Poljanama s predstavnicima vlasti.

Kako je u tijeku Božićna osmina, mons. Košić rekao je da iako su se u misi sjećali i molili za poginule, ujedno su zahvaljivali Bogu za događaje Isusova rođenja. „Ispovijedili smo vjeru da i oni koji odlaze s ovoga svijeta nisu zaboravljeni, da na njih mislimo, da smo s njima povezani“, dodao je.

Istaknuo je da mu je drago što je događaj poput potresa, iako je tragedija, spojio sve ljude različitih vjeroispovijesti i nacionalnosti. „To se dogodilo u velikom pomaganju koje još traje – rekao je te naglasio da – Caritas bez razlike pomaže svima kojima je teško i koji su potrebiti bez obzira na te različite pripadnosti.“ Podsjetio je da su u tomu sudjelovali i Crveni križ te mnoge druge organizacije. Svi oni imali su predstavnike na slavlju mise u Glini.

Biskup Košić zatim se uputio u Petrinju gdje će u župnoj crkvi sv. Lovre u predslaviti podnevnu misu. Navečer se program obilježavanja nastavlja u Sisku. Započinje križnim putem ispred katedrale Uzvišenja Svetoga Križa, nastavlja se misom i zaključuje izlaganjem o obnovi voditeljica Ureda za kulturu Sisačke biskupije Spomenke Jurić.

Duhovno stanje vjernika

„Svakoga dana susrećem ljude, dakako da nije lako“, rekao je biskup Košić osvrnuvši se na duhovno stanje svojih vjernika. „Imam osjećaj kao da sam opet u Domovinskom ratu. Tu sam na ovom području prije 30 godina boravio i bio sa svojim župljanima, Petrinjcima i Hrastovčanima bio prognanik. Vidao sam rane koliko se to moglo, također s Caritasom, ali i u slavljima svetih misa, sprovoda kojih je nažalost bilo mnogo, razgovorima, posjetima i molitvom“, povezao je sadašnje vrijeme s onim prije 30 godina.

„Dakle, duhovna snaga vjere je presudna za vjernike kojima je to itekako potrebno jer teško proživljavaju trenutke kada su bez doma ili daleko od njega, ili pak netko pogine ili im je stradao. To nije vrijeme nekakve pjesme, to je vrijeme stradanja i nošenja križa. Ali, kada nismo sami – kada zajedno nosimo taj križ, onda se on lakše nosi, dočeka se oslobođenje i vrijeme kada dođe bolje i u kojem će, nadamo se, već sljedeće godine u Petrinji, Glini, Sisku doći do veće obnove“, ustvrdio je.

Obnova je na početku

Mons. Košić osvrnuo se i obnovu na stradalom području i ustvrdio da je taj proces tek na početku. Crkva preko Caritasa uz pomoć drugih udruga izvana i iz Hrvatske ipak nešto gradi. „Čekamo praktički da se krene u onu veliku obnovu, da ju Država koja ima svoje institucije i svoj Stožer pokrene. Znam da je mnogo toga učinjeno, međutim, to se još ne vidi ili su vidljivi mali pokazatelji. To je u nekom smislu nužno jer je to priprema za te velike poslove“, ustvrdio je.

Sisačka biskupija uključena je i u pomaganje i gradnju obiteljskih kuća. Nedavno je u tomu pomogao i biskup Egidije Živković iz Gradišća. „Oni su kao Željezanska biskupija odlučili sagraditi pet kuća. Već smo se s tim obiteljima povezali i dobile su ugovore“, podsjetio je biskup.

Također se dvije kuće grade dobrotom Franjevačke provincije Bosne Srebrene, a biskup Košić im je blagoslovio temelje. „Više od 60 drvenih kuća podiže Udruga „Seljaci pomažu seljacima“ iz Salzburga. Naš Caritas ih je 29 podigao za samce ili starije ljude koji su sami, kojima će ta montažna kuća dobro doći. A već je nekoliko njih, mislim dvije, kupljeno i dano obiteljima s brojnom djecom. Činimo što možemo i mi kao Crkva i kao Caritas“, napomenuo je sisački biskup.

Istaknuo je da je ono što se događalo neposredno nakon potresa bilo prekrasno iskustvo pomaganja i solidarnosti – Caritas je tri mjeseca neprekidno, od jutra do noći, pomagao svim ljudima. „Osobito sam ponosan što nismo pravili razliku“, naglasio je biskup dodavši da su volonteri išli i u pravoslavna sela te pomagali muslimanima. Naveo je primjer darivanja djece o Božiću pri čemu nisu pravili razlike. Isto tako, nisu imali ograde ni pri dodjeli Caritasovih stambenih kontejnera ili druge humanitarne pomoći. Nikomu ju nisu uskratili nego su, dapače, željeli biti blizu svima stradalima, poručio je mons. Košić.

Stradali crkveni objekti

Biskup je izvijestio i o stanju stradalih crkvenih objekata. Nakon potresa neuporabljiva je bila 31 župna crkva te još 30-ak kapela, više od 10 župnih kuća i dva samostana – ukupno su stradala 82 objekta.

„Nakon par mjeseci nešto se saniralo u crkvama koje su dobile žutu naljepnicu te su neke dobile odobrenja da se, uz neka rješenja privremene zaštite, mogu upotrebljavati. Tako su sada ostale 24 župne crkve koje nisu u upotrebi, ali smo podigli 14 privremenih dvorana za bogoslužje. Vjerujem da ostalih 10 ima neko drugo rješenje jer imaju pastoralne dvorane ili su iznajmili prostor, kao u Kravarskom, koji služi za okupljanje vjernika i slavljenje misa.“ Napomenuo je da je od tih 20-ak crkvi polovina sanirana.

Mons. Košić pojasnio je da postoji nekoliko stupnjeva obnove – prvi su mjere hitne sanacije, drugi konstrukcijska obnova, a treći cjelovita obnova.

Sredstva za hitnu sanaciju objekata zaštićenih kao spomenici kulture odobrena su i preko Ministarstva kulture isplaćena iz Europskog fonda solidarnosti. Već je 10-ak tih crkvi riješeno, a u drugima se mjere sanacije provode, da bi se utvrdilo što je potrebno da se dalje ne ruše ili da nekomu nešto ne padne na glavu i netko ne strada. Tako da su negdje uklonjeni zvonici i zabati, ali su zaštićeni s privremenom zaštitom“, rekao je.

„Sljedeći korak je konstrukcijska obnova za koju također imamo dobru nadu, a onda i za cjelovitu koja dolazi poslije toga, da će nam, ako su u pitanju spomenici kulture, Ministarstvo kulture biti na usluzi i da će nam moći pomoći. Sada imamo dobre odnose i nadam se da će tako i ostati jer je to, na kraju krajeva, naše nacionalno kulturno blago koje treba spašavati uz pomoć Ministarstva jer mi te novce nemamo.“

Neće se obnavljati svi stradali objekti. U nekim mjestima gradit će se potpuno nove kapele ili crkve jer su toliko oštećene da ih je nemoguće obnoviti, a nisu zaštićeni spomenici kulture. Njihova izgradnja financirat će se iz sredstava Sisačke biskupije i donacija koje pristižu iz katoličkih misija iz čitavoga svijeta.