„Služba na koju ste pozvani jest očitovati blizinu i utjehu, poput svjetla koje uvijek gori usred tolike tame“, poručio je Papa osobama posvećenog života i kandidatima za svećeništvo i redovništvo.

„Svi bismo, poput Šimuna u hramu, željeli držati Isusa u naručju da bismo ga imali pred očima i na srcu. Na taj način stavljajući Isusa u središte, mijenja se naš pogled na život te se, unatoč nevoljama i teškoćama, osjećamo obavijeni njegovim svjetlom, utješeni njegovim Duhom, ohrabreni njegovom Riječju, poduprti njegovom ljubavlju“, rekao je.

Upravo su svećenici i posvećene osobe pozvani služiti ljudima kao svjedoci te Božje ljubavi. „Ali, svećeništvo i posvećeni život postaju suhi ako ih živimo da bismo se služili ljudima, umjesto da im služimo. Nije riječ o zanimanju ili društvenom položaju, a ni o osiguravanju obitelji iz koje dolazimo, nego je to poslanje da budemo znakovi Kristove prisutnosti, njegove bezuvjetne ljubavi, oprosta kojim nas želi pomiriti, suosjećanja kojim se želi brinuti za siromahe“, upozorio je Sveti Otac.

Napose se osvrnuo na tri izazova s kojima se moraju suočavati u svojem pozivu: duhovnu osrednjost, svjetovnu udobnost i prosječnost. Duhovna osrednjost može se prevladati osobnom molitvom – kako je rekao – jer odnos s Isusom je temelj njihovoga djelovanja; te svakodnevnim euharistijskim slavljem i liturgijom časova.

Drugi izazov je kako svladati iskušenje svjetovne udobnosti, lagodnoga života. Jer, na taj se način gubi srž poslanja, a to je izlazak iz sebe i odlazak u susret braći i sestrama. Veliki je rizik povezan sa svjetovnošću, posebno u kontekstu siromaštva i patnje, a to je da iskoristimo ulogu koju imamo da bismo zadovoljili svoje potrebe i svoju udobnost – upozorio je Papa. Tako postajemo hladni birokrati duha te, umjesto da služimo evanđelju, bavimo se upravljanjem financijama i poslovima koji su nam korisni – dodao je.

„S tim se izazovima valja suočiti ako želimo služiti ljudima kao svjedoci Božje ljubavi, jer je služenje djelotvorno samo ako prolazi kroz svjedočanstvo. Da bismo bili dobri svećenici, đakoni i posvećene osobe, nisu dovoljne riječi i nakane; ponajviše, naime, govori sâm život.“

Osvrćući se na njihova svjedočanstva u kojima su govorili o svojoj zemlji koja je bogata prirodnim ljepotama i resursima, ali ranjena iskorištavanjem, korupcijom, nasiljem i nepravdom, papa Franjo ih je podsjetio na Isusa, milosrdnog Samarijanca. „Upravo je to služba na koju ste pozvani – očitovati blizinu i utjehu, poput svjetla koje sja usred tame koja vas okružuje, da biste sa svima bili braća i sestre. Budite to prije svega jedni prema drugima; svjedoci bratstva.“

Zahvaljujući na kraju prisutnim svećenicima, đakonima, redovnicima i redovnicama te bogoslovima i sjemeništarcima, papa Franjo ih je pozvao da se ne obeshrabre, istaknuvši: „Trebamo vas! Dragocjeni ste i važni“, prenosi Vatican News.