Po dolasku u Krašić dočekao ih je domaći župnik vlč. Ivan Vučak koji ih je upoznao sa župom i mjestom čašćenja bl. Alojzija Stepinca. Zatim su svećenici u župnoj crkvi izmolili Deveti čas, a nagovor je održao postulator za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca i začasni kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije dr. mons. Juraj Batelja.

Božja riječ jamči da su vrata nebeska vrata Ljubavi s posebnim naglaskom na svećeničkoj ljubavi i zahvalnosti, rekao je mons. Batelja te se u nagovoru osvrnuo na Stepinčevu zahvalnost za dar svećeničkog poziva. Ističući da je u toj župi rođen bl. Stepinac te da je tamo krenuo putem svećeničkog poziva, mons. Batelja je spomenuo i trenutak kada je bl. Stepinac privremeno odustao od svećeništva.

Bojao se, pojasnio je mons. Batelja, da bi i njegov život mogao postati žalosni primjer svećeničkog života koje je viđao u svojoj okolini. „Često je u životu ponavljao: Bolje ne biti svećenik, nego sablažnjavati“, rekao je. Njegovo je svećeništvo, dodao je, bilo plod molitava i postova njegove majke. „Ona je najprije molila i postila da postane svećenika, a zatim i da bude dobar svećenik“, rekao je mons. Batelja, ističući da majčina molitva i blagoslov imaju veliku moć.

„Ljudi koji su ga susretali radovali su se njegovu oduševljenju za svećeničku službu, a on je želio biti dobar, svet i velikodušan svećenik“, istaknuo je mons. Batelja te dodao da je Stepinac trajno zahvaljivao za dar svoga svećeništva. „Isus u svetoj euharistiji naša je najjača obrana, naša je nesavladiva snaga, naša utjeha i radost u nevoljama života – ovo je poruka bl. Stepinca“, rekao je mons. Batelja. „Ako se može naći raj na zemlji, svećenik će ga naći u misi“, dodao je te citirao nadbiskupa Stepinca: „Imam Isusa u tabernakulu, što mi još treba“.

Istaknuvši da je prije svega bio molitelj, mons. Batelja je rekao da je Stepinac bio svjestan da je čovjek bez molitve kao slijepac bez vodiča i kao vojnik bez oružja. „Svećeničko je poslanje za nadbiskupa Stepinca nastavljanje Kristova poslanja“, naglasio je te spomenuo Stepinčeve riječi da je „rad za Boga naša najveća čast i naša prva dužnost“.

„Nadbiskup Stepinac je svoje svećenike doživljavao kao istinske suradnike i rado se s njima savjetovao. Upravo zbog toga otvorenog i očinskog odnosa prema svome svećeništvu mogao je poticati zajedništvo u odnosima, ali i svećeničko jedinstvo“, istaknuo je.

„Došli ste na posljednju postaju Stepinčeva kriznog puta. Tu je bio ponižavan zbog vjernosti Bogu, Katoličkoj Crkvi, rimskom prvosvećeniku i svome hrvatskom narodu. U Boga je živo vjerovao, neprijatelja Božjih nije se bojao, u kušnjama nije zdvajao, lažne kompromise nije pravio, svjetovnim vlastima nije se dodvoravao“, naglasio je mons. Batelja.

Upitavši koja je cijena svećeničke ljubavi, mons. Batelja se osvrnuo na rezultate proučavanja zemnih ostataka blaženika. „Tijekom proučavanja zemnih ostataka kardinala Stepinca u lipnju 1993. ustavovljeno je da je koncentracija olova u njegovim kostima bila 23 puta viša u odnosu na normalne vrijednosti. Zatim, koncentracija kroma bila je 22 puta viša, antimona 19, kalija 13, a arsena četiri puta viša u odnosu na normalne vrijednosti“, rekao je mons. Batelja te dodao da je sustavno trovanje dovelo Stepinca do prijevremene smrti.

Istaknuvši da je umirao opraštajući svojim progoniteljima, mons. Batelja je dodao da je Stepinac bio jasno svjetlo Istine. „Sve će proći, ali naš Bog ostaje – to je svjedočio Stepinac“, rekao je te zaključio da „Stepinac Kristovim duhom radosti tješi progonjene i neutješene te često i lažno oklevetane svećenike. Osjećat će se sretnima oni koji su Kristu, u tom nadljudskom hrvanju s Božjim neprijateljima, ostali vjerni. Želim svima nama takvu vjernost i ljubav – za Boga, za Crkvu i hrvatski narod“.

Na kraju su izmolili Molitvu za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca te se uputili u razgledavanje Spomen-doma bl. Alojzija Stepinca.