Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu jedino je euharistijsko svetište u Hrvatskoj, a godišnja proslava u čast Predragocjenoj Krvi događa se uvijek prve nedjelje u rujnu. Središnje euharistijsko slavlje ove je godine, u nedjelju 5. rujna, predslavio mons. dr. László Német, zrenjaninski biskup i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda.
U koncelebraciji su bili i apostolski nunciji u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua te biskupi Zagrebačke metropolije: mons. Vlado Košić, sisački biskup, mons. Vjekoslav Huzjak, bjelovarsko-križevački biskup te domaćini mons. Bože Radoš, varaždinski biskup i mons. Josip Mrzljak, umirovljeni biskup, uz brojne svećenike Zagrebačke metropolije.

Unatoč pandemiji koronavirusa, a uz pridržavanje svih mjera, i ove je godine tisuće hodočasnika stizalo u Ludbreg od ranih jutarnjih sati te sudjelovalo u duhovnom programu i pristupalo sakramentu pomirenja, uoči svečane svete mise na otvorenom u Zavjetnoj kapeli Hrvatskog sabora.

Na ovom misnom slavlju sudjelovali su i predstavnici civilnih vlasti: izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, potpredsjednik Sabora akademik Željko Reiner; izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske, župan Varaždinske županije Anđelko Stričak; gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić uz ostale saborske zastupnike, župane, gradonačelnik i načelnike okolnih županija, gradova i općina.

Prije samog misnog slavlja okupljene je pozdravio domaći župnik i čuvar svetišta mons. Josip Đurkan, a potom i akademik Reiner koji je izrazio osobitu čast i zadovoljstvo što je ponovno u Ludbregu, poručivši kako je svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu mjesto, ne samo molitve i vjere, već i najčvršće veze između dvije institucije: Crkve i Hrvatskog sabora.

„Svoje želje i molitve s ovog svetog mjesta upućujem za zajedničku zauzetost Hrvatskog sabora i Crkve, ali i cijelog hrvatskog društva na obnovi ne samo svega srušenog u potresu i suzbijanju pandemije već i obnovi toliko potrebnog zajedništva hrvatskih građana. U dubokoj i iskrenoj vjeri da imamo snage za prevladavanje svih izazova i objektivnih teškoća s kojima se suočavamo, naših strahova, slabosti i razlika, čuvao nas sve dragi Bog i čuvao nam jedinu i vječnu Hrvatsku“ poručio je, između ostalog potpredsjednik Sabora Željko Reiner.

Riječi pozdrava i dobrodošlice uoči svete mise uputio je i varaždinski biskup Bože Radoš osobito mons. Németu što je po prvi puta došao u svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbreg te s radošću prihvatio predsjedati ovim misnim slavljem. Pozdravio je i ostale biskupe, svećenike, predstavnike civilnih vlasti i brojne hodočasnike iz mnogih krajeva Lijepe naše i šire.
„Ovdje ste s hodočasničkom molitvom u srcu da Božja ljubav, koja se po Krvi Kristovoj razlijeva, dotakne toplinom vaš životni put, ozdravi ranjeno i bolno u vama i vašim obiteljima. Neka Bog primi i vaše zahvale i blagoslovi molitve“, poručio je biskup Radoš.

Na početku svoje homilije predslavitelj misnog slavlja, mons. Német podsjetio je na Euharistijsko čudo u Ludbregu koje se dogodilo prije 610 godina, a potom i na zavjet Hrvatskog sabora o izgradnji zavjetne kapele u Ludbregu iz 18. st. koji je ispunjen tek prije 25 godina. Istaknuo je potom da to što su članovi Sabora u ime hrvatskog naroda zavjetom izrazili svoje duboko uvjerenje da Krv Kristova može zaustaviti i najveća zla, a to je u ono vrijeme bila kuga, to je čin vjere, čin pouzdanja u Boga i njegova Sina u moć Predragocjene Krvi Kristove.

Mons. Német iskazao je uvjerenje da ovakvi zavjeti dolaze po nadahnuću Duha Svetoga te postavio pitanje: „Što to znači konkretno za nas, danas ovdje u Ludbregu?“ Odgovor se može iščitati u prvom čitanju iz Knjige proroka Izaije kada je narod živio u strahu očekujući uskoro svoje uništenje, a Gospodin im šalje proroka po kojemu ih ohrabruje. „Bog zna kako je bilo Izraelu u ono vrijeme, pa je pomogao. Bog zna i danas kako je nama, ovdje i sada, svakomu od nas pojedinačno! I ne samo pojedinačno nego i kao narodu. Naš Bog poznaje naše živote, on nas nosi na svom dlanu, kako to na jednom drugom mjestu kaže isti prorok Izaija. Naš Bog želi sretne ljude, sretne narode, sretne pojedince, lijepo i sređeno obitavalište za sve nas. To je jedna od poruka Ludbrega i čuda Krvi Kristove, koju štujemo u ovoj zavjetnoj kapeli. Božja ljubav i spasiteljsko djelovanje nije ograničeno niti vremenom, niti mjestom. Bog je djelovao u vrijeme Izaije, u vrijeme kad je kuga harala ovim prostorima, ali i danas, kad smo se okupili iskazati našu vjeru u snagu Krvi Kristove“, poručio je mons. Német.

Osvrćući se, pak, na izvještaj iz evanđelja u kojem Isus liječi gluhog mucavca, propovjednik je primijetio kako bolesnik ne dolazi k Isusu sam, nego ga dovode drugi – oni koji već poznaju Isusa i vjeruju mu. To je ono što nas čini vjernicima: kad druge dovodimo k Bogu, do susreta s izvorom i ciljem našeg života.

“Bog bi mogao i bez nas, ali on hoće da i mi sudjelujemo u njegovu djelu spasenja”, protumačio je biskup Német te dodao: “Nemojmo se zatvarati u svoj maleni život, u naše maleno društvo i kružoke, borimo se za druge, vodimo druge k dobru, k lijepomu, k Bogu.”

Pojasnio je i da se to osobito odnosi na one koji su odgovorni za naše društvo, za državu, za dobro cijeloga hrvatskoga naroda. “Na Vama, dragi saborski zastupnici, leži ogromna odgovornost za sadašnjost ove lijepe države i još više za budućnost mladih generacija, koje dolaze poslije nas. Danas u ovim krajevima nema kuge, ali hara Covid, nezaposlenost, siromaštvo, odlazak mladih u inozemstvo. Hrpa problema i izazova!” naglasio je biskup Német.

Dodao je i kako bi bilo neodgovorno govoriti samo o izazovima i problemima te uputio da se zagleda u hodočasnike, one koji ovo slavlje prate putem medija te da se tu nađe poticaj za stvaranje budućnosti. “Ako oni, koji su odgovorni za našu domovinu, budu znali iskoristiti ovaj pozitivan kapital, ovu ljudsku snagu, koju krijepi vjera u Božje djelovanje, bit će mnogo lakše i sigurnije stvaranje bolje, sretnije i savršenije Hrvatske”, poručio je propovjednik.

Istaknuo je još jedan detalj iz Evanđelja: iako su gluhog mucavca drugi doveli k Isusu, ipak je Isus taj koji ozdravlja. I ne samo to, Isus želi osobni susret s čovjekom, tako se i s ovim gluhonijemim udaljio od skupine kako bi ga osobno podržao i pokazao mu da je za njega on – čovjek hendikepiran – vrijedan kao svatko drugi iz okruženja.

“Za Isusa nema malo, manje ili više važnih osoba, svi smo mi za njega najvažniji, svakog od nas danas želi odvući na stranu i porazgovarati s nama. Iskoristimo ovo mjesto i ovo vrijeme za osobni susret s našim spasiteljem!”, rekao je mons. Német.

Na kraju homilije spomenuo je i posljednjeg vlasnika dvorca Bačani u čijoj kapeli se dogodilo ludbreško čudo. Bio je to Ladislav Batthyány-Strattmann, umro prije 90 godina u Beču, a papa Ivan Pavao II. 2003. proglasio ga je blaženim. Naime, Ladislav Batthyány-Strattmann bio je liječnik, a još za života su ga zvali liječnikom siromaha. Bio je dobar otac obitelji, sa svojom suprugom je imao jedanaestoro djece. Svoje obiteljsko bogatstvo koristio je za to da izgradi nekoliko bolnica u ondašnjoj Mađarskoj, gdje je puno puta vršio liječničku službu bez naplate. Što više: siromahe je znao i nahraniti, ugostiti ih na svojim imanjima.

“Mislim da njegov karakter, njegov način života jako dobro odgovara ovom mjestu. Kao što je on želio iskorijeniti zlo, koje uništava naš život, tako i Ludbreg i štovanje Predragocjene Krvi Kristove treba raditi na tomu da se zlo iskorijeni iz naših života”, poručio je biskup Nemet te zaključio svoju homiliju: “Neka Ludbreg bude mjestom ozdravljenja. Neka svi, koji ovamo dođu, bilo nijemi, slijepi, hromi, bolesni od bilo koje bolesti, ljudi puni nemira, srdžbe, zavisti, osvete, ovdje dožive ozdravljujuću moć Predragocjene Krvi Kristove. Neka u Ludbregu bude kao u današnjem Evanđelju: Isus je ozdravio bolesnika! Neka nas danas Isus ovdje u Ludbregu ozdravi.”

Na kraju euharistijskog slavlja, koje je svojom pjesmom uveličao župni zbor Župe Presvetog Trojstva u Ludbregu, mons. Bože Radoš uputio je svima riječi zahvale te poželio da ih ovo mjesto dotakne, svakome otvori uši i usta, a milost hodočašća nose dalje u život.