Sveti Otac primio sudionike godišnjeg tečaja o pokori i oprostu

Pozdravivši sudionike predvođene velikim pokorničarom kardinalom Maurom Piacenzom, Papa je podsjetio da je u tijeku Godina molitve u okviru priprave za Svetu godinu 2025. Stoga se u govoru osvrnuo na jednostavnu i bogatu molitvu iz sakramenta pokore – Čin kajanja.

Ustvrdio je da unatoč pomalo zastarjelom jeziku, koji bi se u nekim izričajima mogao krivo shvatiti, ta molitva zadržava svoju pastoralnu i teološku vrijednost. Uostalom, dodao je, autor molitve je crkveni naučitelj sv. Alfonz Marija de Liguori koji je kao uravnotežen čovjek bio daleko od rigorizma i laksnosti.

Papa Franjo promišljanje je podijelio na tri dijela, prema stavovima izraženima u Činu kajanja – pokajanju, pouzdanju i čvrstoj odluci.

„Bog nam oprašta čak i ako zna da ćemo opet sagriješiti“

Pokajanje nije plod samoanalize ni psihološkog osjećaja krivnje – istaknuo je Papa – nego izvire iz svijesti o našoj bijedi pred beskrajnom Božjom ljubavlju, njegovim bezgraničnim milosrđem.

Što više osoba uviđa Božju ljubav, to više primjećuje ružnoću zla u sebi – dodao je. Ta svijest potiče na promišljanje o sebi i vlastitim djelima te na obraćenje primijetio je Sveti Otac. Posvijestio je da se Bog nikada ne umori opraštati i potaknuo da se, s druge strane, nikada ne umorimo moliti ga za oproštenje.

Drugi stav je pouzdanje. U Činu kajanja pokornik ispovijeda da je Bog najveće i najmilije dobro. To znači Boga staviti u središte svega, kao svjetlo na putu i temelj svakog poretka vrjednota, povjeravajući mu sve – pojasnio je papa Franjo. Božje prvenstvo oživljava sve druge ljubavi: prema ljudima i stvorenjima.

Potom dolazi odluka koja izražava pokornikovu volju da ponovno ne padne u počinjeni grijeh. Odluka dopušta kršćaninu prijeći iz iscrpljenosti u skrušenost, od nesavršenog do savršenog kajanja (usp. KKC 1451 – 1453). Riječi: „Čvrsto odlučujem da te uz pomoć tvoje milosti neću više vrijeđati“ izražavaju odluku, a ne obećanje, napomenuo je Sveti Otac.

Dodao je da „zapravo, nitko od nas ne može obećati Bogu da više neće griješiti, a za primanje oprosta nije potrebno jamstvo besprijekornosti, nego trenutna odluka, donesena s ispravnom nakanom u času ispovijedi“.

Ta se obveza uvijek preuzima s poniznošću – poručio je, istaknuvši primjer svetog arškog župnika Ivana Marije Vianneya koji je znao govoriti da nam „Bog oprašta čak i ako zna da ćemo opet sagriješiti“. Štoviše, bez njegove milosti nikakvo obraćenje ne bi bilo moguće, naglasio je papa Franjo.

Udjeljujte oprost očinskom i majčinskom nježnošću

Na kraju Čina kajanja pokornik zaziva: Bože, milosrđe, oprosti mi! Bog i milosrđe su istoznačnice i to je ključno – rekao je na kraju Sveti Otac.

Ispovjednike i one koji će to uskoro postati potaknuo je da svaku ispovijed dožive kao jedinstven i neponovljiv milosni trenutak jer svojom službom braći i sestrama pomažu iskusiti slast Božje ljubavi. Pozvao ih je da velikodušno i ljubazno udjeljuju Gospodinov oprost, s očinskim i majčinskom nježnošću.

Zahvalivši okupljenima u Dvorani Clementina, papa Franjo poželio je da godina priprave za Jubilej dovede do procvata Očeva milosrđa u mnogim srcima i na mnogim mjestima, da Bog bude sve više ljubljen, prihvaćen i hvaljen.

Istoga dana poslijepodne, Papa će predvoditi pokorničko bogoslužje u rimskoj župi sv. Pija V., u okviru inicijative „24 sata za Gospodina“ te će ispovjediti nekoliko vjernika.