Koncelebrirali su domaći biskup Ivica Petanjak, riječki nadbiskup metropolit Mate Uzinić, umirovljeni riječki nadbiskup Ivan Devčić, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić te 26 svećenika.

Biskup Petanjak rekao je kako se sv. Kvirin ove godine slavi na svetkovinu Presvetog Trojstva te kako se taj svetac savršeno uklapa u ljubav božanskih osoba jer ništa svoga nije zadržao za sebe nego se u potpunosti suobličio Kristovoj ljubavi i žrtvi na križu. Pozdravio je sve nazočne biskupe te posebno zahvalio biskupu Štironji što je prihvatio predvoditi tu euharistiju. Pozdravio je sve svećenike i redovnike, bogoslove, sve hodočasnike i ostale prisutne vjernike. Gradonačelniku grada Krka čestitao je Dan Grada te pozdravio predstavnike gradskih i općinskih vlasti.

Pjevanje je predvodio krčki katedralni zbor, a Evanđelje je navijestio vlč. Božidar Volarić, župnik Lopara.

Mons. Ivan Štironja okupljenima je uputio prigodnu homiliju koju donosimo u cijelosti:

Svetkovinom Presvetoga Trojstva slavimo istinu svoje kršćanske vjere, koja se u Crkvi iskristalizirala nakon općih sabora u IV. stoljeću, u Niceji 325. i u Carigradu 381. godine.

Ova mjesna Crkva danas obilježava i slavlje svoga nebeskog zaštitnika sv. Kvirina, biskupa i mučenika, koji je čvrsto vjerovao u Boga Oca – Stvoritelja, i Sina Otkupitelja i Spasitelja, i Duha Svetoga – Posvetitelja. Temelj svečeva života bilo je Presveto Trojstvo, istina za koju je dao svoj život.

Ovo su razlozi našega okupljanja na svetu Misu, koja je ponajprije zahvala Presvetomu Trojstvu. Zahvala za sve milosti koje primismo, za kršćanski poziv i misiju. Želio bih naglasiti dvije važne stvari našega kršćanskog života. Nismo mi samo oni koji imaju svoje kršćansko dostojanstvo nego isto tako imamo i zadaću, imamo svoje poslanje – misiju. Kada se okupljamo na svetu misu, mi dolazimo na izvor na kojemu se krijepimo, dobivamo snagu kako bismo osnaženi krenuli prema vrhuncima koje nam misno slavlje nudi.

Danas ova Mjesna Crkva želi zahvaliti Gospodinu za nezaslužene darove svete vjere kojima smo obasuti od svoga začeća i krštenja, zahvaljuje za dostojanstvo djece Božje koje nam je darovao naš Stvoritelj, Spasitelj i Posvetitelj.

U Katekizmu Katoličke Crkve čitamo: Otajstvo Presvetog Trojstva središnje je otajstvo kršćanske vjere i života. To je otajstvo Boga u njemu samome. Stoga je to izvor sviju drugih otajstava vjere i svjetlo koje ih obasjava. To je najtemeljniji i najbitniji nauk u „hijerarhiji istina“ vjere. „Povijest spasenja isto je što i povijest puta i načina kojim se prâvi i jedini Bog: Otac i Sin i Duh Sveti, objavljuje ljudima te ih, grijehom odvraćene, sa sobom pomiruje i povezuje“ (br. 234).

Braćo i sestre! Otajstvo Presvetoga Trojstva istinski je izvor svih drugih otajstava svete vjere i svjetlo koje nas obasjava i zahvaća, svjetlo koje nas vodi i osposobljava da i sami budemo svjetlo i pokazatelji prema kraljevstvu nebeskom. To je svjetlo obasjalo sv. Kvirina i toliko mnoštvo mučenica i mučenika. I ne samo da ih je to otajstveno svjetlo obasjalo nego i zahvatilo u dubini srca i duše, te su i sami postali svjetlo u svijetu, svjetionik koji pokazuje put prema nebu. Sv. Kvirin je bio istinsko svjetlo svijeta i sol zemlje. Nije li to upravo ono što Isus želi od mene i od tebe? Isus nam ne kaže: vi ćete biti svjetlo. Isus kaže: vi ste svjetlo svijeta i sol zemlje. To smo postali po krštenju. Ne zaboravimo, brate i sestro, da Isus ovim pokazuje istinsko povjerenje u tebe i u mene. Kao takve nas šalje u svijet da svojim kršćanskim svjedočanstvom razgonimo tamu grijeha, i sve vrste ovozemaljske bijede, da budemo zraka koja će upućivati na nadu koja će utemeljena na vjeri živjeti ljubav.

Zasigurno nam je dobro poznato da je sv. Kvirin početkom IV. st., u vrijeme vladanja cara Dioklecijana, kao biskup Siska podnio mučeničku smrt. Bačen je u rijeku sa svezanim mlinskim kamenom oko vrata. Svojim primjerom sve nas tješi i poziva da budemo „neustrašivi navjestitelji i svjedoci istine“ kako to molismo u „zbornoj molitvi“.

U Djelima apostolskim čitamo: „Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo.  Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju“ (Dj 5, 29-32). Ovo je odgovor sv. Petra, apostola, nakon što mu je Veliki svećenik postavio pitanje: Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime (Isusovo Ime)? Sv. Kvirinu bilo je zabranjeno učiti u to Ime, svjedočiti o Isusu. I ne samo njemu nego i brojnim mučenicima tijekom povijesti Crkve, koji su svoj život dali za Isusa. Iz tog mučeništva i svjedočanstva vjere niču milosti koje nas krijepe na putu vjere. Ovo je logika i misao koja je vodila sv. Kvirina i cijelu povorku mučenica i mučenika, koji nisu žalili založiti vlastiti život za Isusovo Ime. Ove svetopisamske riječi i primjer mnoštva Božjih ugodnika potiču i nas da pođemo putem sv. Kvirina.

Sv. Kvirin bio je oduševljen nadom punom besmrtnosti kako čitamo u knjizi Mudrosti (Mudr 3, 1-9). Čvrsto je vjerovao u tu kršćansku „nadu punu besmrtnosti“. Bog ga je poput svoga Sina iskušao „kao zlato u taljici“ te je za „malo muke zadobio dobra velika“. S Kristom je umro i s njime zauvijek živi, kako kaže sv. Pavao u poslanici Timoteju (2 Tim 2,11).

Maločas, zajedno s našim divnim zborom pjevasmo: „U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj“. Što u srcu osjećamo kada slušamo te psalamske riječi? Osjećamo li posljednje trenutke svoga života u kojima predajemo dušu Ocu nebeskom. Odlično, ako je tako. No još bi bilo bolje i važnije ako bi tim riječima obilježili svoje život te na početku svakoga dana pjevali i izgovarali te riječi. Tako će, zasigurno, naš duh biti sjedinjen s Božjim Duhom i to će biti znak da imamo Duha Božjega. Psalama nas, dakle, poziva da svakoga dana svoje srce prepustimo Gospodinu koji će najbolje voditi našu zemaljsku misiju.

Sv. Pavao donosi svoje iskustvo na putu vjere koja ne ide bez progonstva. Zato, poput Isusa, koji je otvoreno govorio svojim učenicima da će ih svi prognati, zlo i laž svaljivati na njihova leđa, i sv. Pavao piše Timoteju što ga čeka kao Kristova učenika. Kaže sv. Pavao: Kakva li sam progonstva podnio! I iz svih me izbavio Gospodin! A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni (2 Tim 3,11-12).

Ne znam, braćo i sestre, uključuje li naše razmišljanje o vjeri i mogućnost progonstva, progonstvo zbog Isusa? Biti spreman na progonstvo, važan  stav našega kršćanskoga života. Ako ćemo, hodeći ovom zemljom samo izbjegavati pitanja o Bogu, Crkvi, vjeri…, kršćansku ljubav, kršćansku nadu, kršćanski život…, pa i polemike, onda ne znam jesmo li na putu kojim je prošao sv. Kvirin. Hodeći „linijom manjeg otpora“, ne može se postati mučenik. A onaj koji isključuje mučeništvo iz sadržaja svoga kršćanstva, ne znam da li je istinski na pravom putu.

Svako je vrijeme imalo svoje poganske bogove i idole. I svaka je sila tražila odanost svojih podanika i zahtijevala klanjanje božanstvima i bogovima koje je nastojala nametnuti. Ništa drugačije nije ni ovo naše vrijeme ispunjeno raznim bezbožnim idejama i ideologijama, božanstvima i bogovima. Možda smo i sami osobno u životu stvorili neke svoje bogove, neka svoja božanstva, bez kojih, tobože, ne možemo, barem tako mislimo. Kamo nas ta božanstva vode, komu se klanjamo klanjajući se njima, osobno to odgovorimo.

Kršćani koji zastupaju filozofiju života u svakom pogledu, suprotni su vjetar i suprotna struja koja ne odgovara svijetu i njegovim modama. Filozofija smrti, stavlja se često, pa i u naše vrijeme, ispred filozofije života. To je i naše vrijeme, to je naš svijet.

Crkva ostaje vjerna Kristu Gospodinu te nastavlja svojoj djeci svjedočiti da ih na životnom putu čeka križ, poradi Kristova Imena. Od križa nitko ne može pobjeći, pa ni oni koji u križ ne vjeruju. No, Isus ujedno ulijeva i nadu da križ nije kraj, nije znak poraza. Crkva prenosi poruku i iskustvo Uskrsloga Gospodina koji svjedoči da je križ znak pobjede te poziva da ga s vjerom i ljubavlju uzmemo, pođemo za njim te taj svoj križ sjedinimo s Isusovim križem za spasenje svijeta. To je sv. Kvirin svim srcem i dušom učinio te i svoj život za te ideale darovao: uzeo svoj križ i pošao za Isusom. Sjedinjen s otajstvom Presvetoga Trojstva postao je zraka koja pred nama ide i pokazuje nam put u nebo.

Papa Benedikt XVI., veliki papa, govoreći u audijencija u kolovozu 2010., o žrtvama nacističkog užasa, s posebnim osvrtom na kršćanski i svetački primjer Edith Stein i sv. Maksimilijana Kolbea, naglasio je da mučenici otkrivaju logiku mučeništva: Isusovu smrt i njegovu najveću žrtvu ljubavi. To je logika pšeničnoga zrna koje umire kako bi niknulo i donijelo život, istaknuo je Sveti Otac, te dodao da je Isus pšenično zrno koje je došlo od Boga, koje pada na zemlju, koje dopušta da bude slomljeno, skršeno u smrti, i upravo se kroz to otvara te tako može donijeti plod u prostranost svijeta. Kada čitamo životopise mučenika, začuđeni smo njihovim mirom i hrabrošću u suočavanju s trpljenjem i smrću, rekao je papa Benedikt XVI., te naglasio da Božja milost ne ukida i ne guši slobodu onoga koji se suočava s mučeništvom, nego ju naprotiv bogati i ističe. Mučenik je prije svega slobodna osoba, slobodna u odnosu na vlasti svijeta. Ona u samo jednom konačnom činu daruje Bogu cijeli svoj život, a u najvišem činu vjere, nade i ljubavi, prepušta se u ruke svojega Stvoritelja i Otkupitelja; žrtvuje vlastiti život kako bi bila u potpunosti pridružena Kristovoj žrtvi na Križu. Jednom riječju: mučeništvo je veliki čin ljubavi kao odgovor na beskonačnu Božju ljubav. Tako svjedoči veliki papa Benedikt XVI. a prenosi Radio Vatikan.

Apostoli se dakle nisu bojali suprotstaviti sili Vijeća, Velikomu svećeniku i njegovim glasnogovornicima nego su hrabro svjedočili istinu o uskrsnuću Kristovu i svemu onomu što im je Isus govorio i što je naučavao. Hrabro su se suprotstavili siledžijama onoga vremena.

Isus, kako nam pripovijeda sv. Matej u današnjem evanđelju (Mt 10,17-22), reče svojim apostolima: „Čuvajte se ljudi jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene“.

Od nas se kršćana traži da budemo istinski Kristovi svjedoci. Kako to uspjeti? Možda mislimo da je to nemoguće u ovo naše komplicirano i teško vrijeme. Tim više što se od nas traži da dadnemo, da odvojimo dio svoga vremena, da se svakodnevno podružimo s Isusom u molitvi, u čitanju Božje Riječi. Sv. Kvirin nas uči i poziva da dademo život za svoje spasenje. Dati svoj doprinos za spasenje duša!

Završit ću jednim divnim primjerom. Priča nedavno jedan svećenik kako mu postavi pitanje sedmogodišnja djevojčica, držeći u ruci komad papira na kojemu je, amaterski, naslikan Isus raspet na križu. Isusova je glava bila prikazana kao obični prazan krug. Djevojčica je postavila vrlo jednostavno pitanje: Zašto Isus nema oči? Svećenik se brzo snašao i odgovorio. Isus nema oči, jer ih više ne treba. Mi smo Isusove oči, ja i ti. Isus mojim i tvojim očima želi vidjeti u svijetu sve ono što je potrebno da vidi. Vidiš, nastavi svećenik, Isus nema ni usta, ni uši. Potom nastavlja: Mi smo Isusova usta, mi smo Isusove uši. Preko nas Isus želi čuti i upoznati bijedu i poteškoće svijeta.  Po meni i po tebi želi uputiti utjehu svima onima koji trebaju utjehu. Po našim nogama i rukama po našim životima, Isus hoda svijetom, Isus po nama želi, kako kaže papa Franjo, otići na periferije, na rubove, i prepoznati sve ono što je potrebno izliječiti, podignuti i pomoći. Pitanje je jednostavno: Imamo li u susjedstvu onih koji su potrebni naše utjehe i pomoći?

Neka nam današnja svetkovina Presvetoga Trojstva i neka nam sv. Kvirin budu poticaj za razmišljanje na to kako poput Marije pohitjeti u „gorja potrebitih“ te žurno i radosna srca činiti kršćanska djela ljubavi. Neka nas u toj misiji Kristovoj i misiji Crkve prati blagoslov Presvetoga Trojstva i zagovor sv. Kvirina. Amen.