POVIJEST

Bazilika Presvetoga Srca Isusova nalazi se u Donjem gradu u Zagrebu. Uz nju je rezidencija Družbe Isusove koja je crkvu i podigla. Isusovci su u Zagreb došli na početku 17. stoljeća. Ubrzo su na Griču uz crkvu sv. Katarine podigli samostan, gimnaziju i sjemenište, a sjeverno od grada kapelu sv. Franje Ksaverskoga i ljetnikovac. No, kada je 1773. godine papa Klement XIV. ukinuo Družbu Isusovu napustili su Zagreb. Družbu je ponovno uspostavio Pio VII. 1814., ali se isusovci nisu odmah vratili u Zagreb.

To se dogodilo na poziv zagrebačkoga biskupa Jurja Haulika 1845., otkad su u cijeloj Nadbiskupiji održavali duhovne vježbe i pučke misije. Da bi se ponovno trajno nastanili u Zagrebu nadbiskup je 1858. u zakladu za tu namjenu priložio 60 tisuća forinta. Namjeravao im je na upravljanje predati Plemićki konvikt i crkvu sv. Katarine, no to zbog moguće bune građana nije provedeno. Isusovci se tako nisu u Zagrebu nastanili za njegova, kao ni za života njegova nasljednika nadbiskupa Josipa Mihalovića koji se brinuo o obnovi nakon razornog potresa 1880., nego u vrijeme nadbiskupa Jurja Posilovića. Sredstvima iz Haulikove zaklade, u međuvremenu uvećanima kamatama, 1898. kupljeno je zemljište u Palmotićevoj (Vrtlarskoj) ulici za gradnju nove isusovačke rezidencije i crkve. Bilo je traženo zemljište bliže današnjem HAZU-u, ali zbog protivljenja liberala i masona bezuspješno. Radove je vodio kanonik Ivan Pliverić. Nacrte je izradio domaći arhitekt Janko Holjac, kasniji zagrebački gradonačelnik.

Nadbiskup Posilović je na dan 25. obljetnice svoga ređenja priložio 12 tisuća forinta. To nije bio njegov jedini dar, ali je tada omogućio da se crkva odmah sagradi u punim dimenzijama, a ne postupnim nadograđivanjem kako je bilo predloženo.

Tako je crkva, iako ne sasvim dovršena, blagoslovljena 15. prosinca 1902. S njene sjeverne strane podignuta je zgrada za kongregaciju, a s južne samostan istovjetnog pročelja. Obje su dvokatne, dužine 29.9 metara. Između njih je 24.65 metara dugačko pročelje crkve, čija je dubina 59.13 metara. Širina glavne lađe je 13.3 metara, a sa svake strane su četiri kapelice s pokrajnjim oltarima te ispovjedaonicama. Visina svoda je 20 metara. Iznad predvorja je pjevalište, a iznad kapela empore. Svetišta obavija sakristija tako da s njime čini cjelinu. Pročelje crkve ukrašeno je s dva zvonika. Ukupnom površinom od oko 830 metara kvadratnih to je poslije katedrale bila najveća zagrebačka crkva.

Uskoro je postala glasovito hodočasničko mjesto u čast Presvetoga Srca Isusova pa je napredovalo i dovršenje uređenja unutrašnjosti koje je potrajalo naredno desetljeće. Pokrajnji oltari izrađeni su u radionici Ferdinanda Stuflessera u St. Ulrichu. Glavni oltar podignut je 1906. zahvaljujući darežljivosti nadbiskupa Posilovića. Iste godine na pjevalište su postavljene orgulje.

Sljedeće godine 2. lipnja crkvu je posvetio zagrebački pomoćni biskup Ivan Krapac.

Uređivanje je nastavljeno oslikavanjem i ukrašavanjem unutrašnjosti, postavljanjem propovjedaonice, pričesne klupe, križnoga puta, vitraža i kipova Gospe Lurdske i Gospe Žalosne.

Ispred crkve trebao je biti mali trg, a ulice regulirane tako da pročelje bude vidljivo sa Zelene potkove. Međutim, zalaganjem masona to nije ostvareno te je crkva zaklonjena izgrađenim zgradama. Zbog toga u predviđena mjesta na zvonicima nikada nisu ugrađeni satovi.

Crkva je papa Pio XII. 1941., na svetkovinu sv. Ignacija, 31. srpnja, dodijelio naslov bazilike. U buli uzdizanja na naslov basilica minor spominje se da crkvu Božji narod s pravom naziva nacionalnim svetištem Srca Isusova, međutim, ne postoji službeni dokument koji bi to potvrdio.

Isusovcima je nadbiskup Franjo Kuharić povjerio upravljanje Župom Presvetoga Srca Isusova koju je utemeljio 15. kolovoza 1977. Tako je bazilika postala župna crkva.

Isusovci u svom pastoralu imaju razgranat apostolat. Tako, među ostalim, uz baziliku djeluju karitativne udruge „Kap dobrote“ i „Zaklada biskupa Langa“, župni Caritas, Marijina legija, Akademski pjevački zbor „Palma“, Studentski zbor SKAC, a skupina patera vodi duhovne vježbe u svakodnevnom životu.

Bazilika je u potresima u ožujku i prosincu 2020. pretrpjela veliku štetu.

KULTURNA BAŠTINA

Bazilika je podignuta u neobaroknom stilu u spomen na crkvu sv. Katarine. To je jednobrodna dvoranska građevina s polukružnom apsidom i pokrajnjim kapelama. Pročelje je uvučeno u odnosu na liniju ulice.

Zabatno troetažno glavno pročelje, raščlanjeno je pilastrima i uokvireno dvama zvonicima. Donji dijelovi zvonika, pravokutnog tlocrta, raščlanjeni su pilastrima i vijencem koji uokviruje polja nikada izvedenih ura. Tlocrt zvonika pri vrhu iz četvorokuta prelazi u osmerokut. Pokriveni su bakrenim šljemovima s lanternama. Portal je trodijelan, polukružan, ukrašen palmetama i medaljonima. Iznad centralnoga slijepog prozora kora u edikuli je Kristov monogram. Vrh samog pročelja ukrašen je kipom Spasitelja od pozlaćenog bakra, kojega je prema vlastitom modelu izradio domaći majstor Viktor Rimay. Ispod kipa je zlatni natpis iz posvetne molitve Srcu Isusovom Tvoji smo, tvoji hoćemo da budemo!

Svetište je poligonalno s konzolnim kontraforima u obliku voluta. Lađa, nadsvođena bačvastim svodom, jednake je širine kao i svetište. Raščlanjena je pilastrima između kojih su po četiri bočne kapele iznad kojih su galerijama.

Visoki glavni oltar od bijelog kamena izradila je Prva lička klesarska udruga po nacrtu Hermana Bolléa. Oltarnu palu naslikao je bečki slikar Josef Aleksius Kastner. Pored nje su kipovi sv. Ivana apostola i sv. Margarete Marije Alacoque. Ponad slike je zlatni natpis Gle srce što je toliko ljubilo. Na vrhu oltara je mramorni križ ukrašen draguljima, a ispod njega mramorni reljef s Jaganjcem Božjim iznad kojega je zlatni natpis Evo Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta.

U bočnim južnim kapelama postavljeni su polikromirani pozlaćeni drveni oltari sv. Josipa, sv. Franje Ksaverskoga, sv. Alojzija Gonzage i sv. Jurja, a u sjevernim Blažene Djevice Marije, sv. Ignacija Loyolskog, Svetog Anđela Čuvara i sv. Ivana Nepomuka u neorenesansnoj i neobaroknoj stilizaciji. Ispod svetačkih slika nalaze se reljefi s prizorima iz njihovih života.

Kastner je oslikao i svetište, a slikanu dekoraciju, kasnije uklonjenu, izveo je bečki umjetnik Franz Renner.

Zidne slike prikazuju apostola Pavla, crkvene naučitelje sv. Bazilija, Augustina, Bernarda, Tomu Akvinskog, Bonaventuru, Franju Saleškoga, Alfonsa Liguorija i Petra Kanizija, te Marka Krizina. Pri samom vrhu svetišta prikazani su Bog Otac, Noina korablja i Kovčeg zavjeta te Posljednja večera. Na slavoluku je natpis iz Novoga Zavjeta Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, a na njemu i svodu je i niz anđela. Lijevo i desno od svetišta ispod slavoluka su klesani portreti glavnih donatora nadbiskupa Haulika i Posilovića.

Propovjedaonicu i pričesnu klupu je prema Bolléovim nacrtima u Ljubljani isklesao Srećko Toman. Drveni reljefni križni put nabavljen je u Münchenu, a svaka postaja s okvirom koštala je 500 kruna. Dvanaest oslikanih prozora djelo su radionice Alberta Neuhausera iz Innsbrucka.

Orgulje je 1905. izradila radionica Rieger iz Jägerndorfa. Preuredila ih je i nadogradila talijanska tvrtka Zanin iz Codroipa 1975. godine. Tako su orgulje imale 47 registara, 3 manuala i pedal. Svaki manual tvori za sebe potpune orgulje s registrima glavnih skupina. Orgulje su 2017. rastavljane radi obnove i nadogradnje.

ZANIMLJIVOST

U bazilici se njeguje kult bl. Ivana Merza čiji se grob u njoj nalazi. Bl. Ivan posljednjih šest godina života stanovao je u blizini te je baziliku redovito pohodio.

Glavna karakteristika njegovoga molitvenog života bila je uska povezanost s liturgijom. Središte njegove veze s Bogom bila je svakodnevno slavlje mise i pričest u bazilici Presvetoga Srca Isusova. Svaki je dan razmatrao tri četvrt sata, kako je sam zapisao. Posebno je naglašavao potrebu liturgijskog razmatranja o misnim čitanjima dana. Njegovi su ga prijatelji veoma često nalazili u stanu kako moli Časoslov.

Krunica mu je svaki dan bila u rukama. Posebno ju je zavolio nakon posjeta Lurdu. Sam veli da mu je, uz euharistiju, ona od tada postala drugi najbolji prijatelj.

oznaka mjesta bl. Ivana Merza u bazilici Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu (ivanmerz.hr)

Adoracija pred Presvetim Sakramentom bila mu je posebno draga pobožnost. Mnogi su bivali potaknuti na dublje štovanje euharistije kad bi vidjeli kako Ivan s mnogo poštovanja čini poklon pred Presvetim ili kleči u dubokom sabranju i počitanju pred Svetohraništem. Ovako je to izrazio njegov prijatelj: „Tko bi se s Merzom našao u crkvi, taj je gledajući ga osjetio stvarnu prisutnost Božju. Jer njegov je poklek bio tako pun poniznosti, poštovanja i srca, da je upućivao na prisutnost svetog, čistog, pravednog, beskonačnoga Božanstva, pred kojim se mora pasti na koljena i dati svu dušu kao što je činio i on.“

Nakon smrti 10. svibnja 1928. tijelo mu je pokopano na Mirogoju. U njegovom pisaćem stolu pronađen je zapis na latinskomu za nadgrobnu ploču:

Umro u miru katoličke vjere.
Život mi je bio Krist, a smrt dobitak.
Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno
potpuno vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
I. M. blažen u pokoju i miru.
Duša će moja postići cilj za koji je stvorena.
U Gospodinu Bogu.

Njegovo tijelo je 1977. preneseno u baziliku u koju je redovito dolazio. Ondje je pokopano u pokrajnjoj kapeli blizu mjesta na kojem je redovito klečao tijekom mise.

Apostola hrvatske mladeži blaženim je 22. lipnja 2003. u Banjoj Luci proglasio sv. Ivan Pavao II.

TRENUTNO STANJE

Bazilika je teško oštećena u potresu 22. ožujka 2020. Urušilo se više od trećine svoda. Na tek uređenom koru srušio je ogradu, a u lađi masivne drvene klupe. Zidovi su napuknuli, ali su manje stradali. Pokrajnje kapele lakše su oštećene, a mansarde iznad njih teže. Križ s glavnog oltara je pao i slomio se.

Osim toga glavni oltar nije značajnije oštećen kao ni grob bl. Ivana Merza. Vrijedna freska iznad pjevališta također je sačuvana, kao i njegova konstrukcija. Kako su orgulje na obnovi, izbjegnuta je velika šteta koja bi nastala njihovim stradavanjem.

Statika nosivih zidova nije nepovratno ugrožena, ali zbog opasnosti od urušavanja preostalog dijela svoda i velike količine palog materijala bazilika je zatvorena.

U potresu u prosincu nastala su nova oštećenja na svodu te zidovima i svodu pjevališta. Vidljive su pukotine na zvonicima i pročelju. U vrijeme potresa u bazilici zbog blagdanskog vremena nije bilo radnika koji rade na obnovi.

U potresima je oštećena i isusovačka rezidencija i pastoralni centar – najviše gornji katovi.

OBNOVA

Nakon ožujskog potresa obavljeno je 3D skeniranje bazilike, a restauracija freski radit će se prema fotografijama i snimkama crkve prije potresa.

Nakon pregleda oštećenja Ministarstvo kulture izvijestilo je da je u bazilici potrebno ukloniti labilne dijelove te rekonstruirati svod prema izvornom stanju, na klasičan način, opekom, uz eventualna neinvanzivna ojačanja za slučaj potresa. Ojačanja zvonika potrebno je napraviti tako da se izbjegne njihovo rušenje. Potrebno je obnoviti i pokrov građevine kao i pročelje, čija je obnova bila u planu prije potresa.

Oltarna slika Srca Isusova premještena je u dvoranu SKAC-a pokraj bazilike koja je uređena za slavlje bogoslužja.

U srpnju je evakuirano dvadesetak klupa, pričesna ograda i zvučnici.

U unutrašnjosti su postavljene zaštitne skele u svetištu i na pjevalištu. One će poslužiti i za učvršćivanje i osiguravanje lukova koji podupiru svod, te kao platforma za restauratorske radove na freskama Posljednje večere i sv. Cecilije.

Propovjedaonica je zaštićena obložnim daskama. Radovi na zaštiti poda su pri kraju. Na njemu je najprije bio ostavljen pali materijal sa svoda kao njegova zaštita od mogućih novih urušavanja. Kasnije su na većem dijelu postavljene automobilske gume, a na njih daske. Kad ti zaštitni radovi budu gotovi rušit će se preostali dio svoda nad lađom. Svodovi svetišta i pjevališta neće se rušiti.

Skela je postavljena i na uličnom pročelju.

Na građevini rezidencije vjerojatno će trebati povezati zabatni zid s međukatnom konstrukcijom, dodatno učvrstiti grednike za nosive zidove, ojačati stropnu ploču prema potkrovlju kao i sanirati sve pukotine.

U Župi je bila aktivna srednjoškolka Anamarija Carević, jedina žrtva ožujskog potresa, koja je „naučila voljeti Isusa i koju je Isus želio kao svoju zaručnicu uzevši je prerano iz zagrljaja njenih voljenih“, kako je rekao apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua predslaveći misu na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova uz baziliku.

Osvrnuvši se na potres nuncij je ustvrdio: „Ta nas nevolja nije udaljila od Isusa, naprotiv, na nov način dolazimo pred otajstvo Božje ljubavi koja se očitovala i očituje se preko Isusovog probodenog Srca“.

„S još većim povjerenjem danas ulazimo u otajstvo te ljubavi i upravo u toj ljubavi tražimo milost i novu snagu kako bismo izliječili vlastite rane, uslijed svakodnevnih potresa, i kako bismo u Božjoj ljubavi pronašli sigurnost“, istaknuo je tom prilikom.

Isusovci su zamolili za pomoć u obnovi stradale bazilike u središtu grada u kojoj mnogi vjernici slave sakramente. Novčani dar za obnovu može se uplatiti na žiro-račun:

Župa Presvetog Srca Isusova
Palmotićeva 31
Zagreb
OIB: 56433889446
IBAN: HR3923600001102464905
Swift: ZABAHR2X
S napomenom: Za obnovu Bazilike

IZVORI

• povjesničarka umjetnosti Irena Kraševac, izjava za Hrvatsku katoličku mrežu, 22. veljače 2021.
• Agneza Szabo, Političke i crkvene okolnosti u doba gradnje Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Drugi dolazak Isusovaca u Zagreb, Godišnjak Društva za povijest Zagrebačke Nadbiskupije Tkalčić 6./2002., 191. – 230.
• Olga Maruševski, Bazilika Srca Isusova u Zagrebu, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 46. No. 3 – 4, 1991., 342. – 352.
• registar.kulturnadobra.hr, 25. veljače 2021.
• https://ika.hkm.hr/zagrebacka-metropolija/odrzana-prezentacija-tijeka-obnove-bazilike-srce-isusova/, 25. veljače 2021.
• https://ika.hkm.hr/novosti/novo-ostecenje-na-stropu-bazilike-srca-isusova-u-zagrebu/, 25. veljače 2021.
• https://ika.hkm.hr/novosti/bazilika-srca-isusova-u-potresu-i-nadi/, 25. veljače 2021.
• https://ika.hkm.hr/novosti/zagreb-sredisnju-proslavu-svetkovine-srca-isusovog-predvodio-nuncij-giorgio-lingua/, 25. veljače 2021.
• https://www.zg-nadbiskupija.hr/nadbiskupija/zupe?zupeid=154, 25. veljače 2021., 25. veljače 2021.
• https://www.zupa-presvetog-srca-isusova.hr/, 25. veljače 2021.
• https://www.isusovci.hr/vijesti/posljedice-novog-potresa-217519/, 25. veljače 2021.
• https://www.glas-koncila.hr/ranjene-crkve-zagrebacke-nadbiskupije-zupa-presvetog-srca-isusova-palmoticeva-ulica/, 25. veljače 2021.
• https://hr.wikipedia.org/wiki/Bazilika_Srca_Isusova_u_Zagrebu, 25. veljače 2021.

unutrašnjost bazilike Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu prije i poslije potresa u ožujku 2020.

bazilika Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu 1930. (Vladimir Horvat/Ministarstvo kulture)

bazilika Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu prije potresa 2020. (sveta-misa.org)

unutrašnjost bazilike Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu prije potresa 2020. (Patrik Macek/PIXSELL)

unutrašnjost bazilike Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu poslije potresa u ožujku 2020. (M. Erceg/Glas Koncila)

bazilika Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu poslije potresa u prosincu 2020. (Marko Prpic/PIXSELL)

bazilika Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu poslije potresa u prosincu 2020. (Marko Prpic/PIXSELL)

unutrašnjost bazilike Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu poslije potresa u prosincu 2020. (Marko Prpic/PIXSELL)

unutrašnjost bazilike Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu poslije potresa 2020. (isusovci.hr)

nadgrobna ploča bl. Ivana Merza u bazilici Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu (ivanmerz.hr)